Sport nekad i sada: Iz ugla Predraga Tošića

Razvoj društva i tehnologije su u velikoj mjeri promijenili naše živote, a sport kao sastavni dio istih nije mogao da ostane po strani. Tako da nije teško konstatovati kako se i sport, kao i mnoge druge stvari, promijenio u odnosu na ranija vremena.

Naš sagovornik, Predrag Tošić, bivši rukometaš, bio je podjednako dobar i u odbrani i u napadu i realizaciji. Kaže da je u vrijeme dok je on bio aktivan igrač bilo lakše spojiti konkurenciju sa prijateljstvom.

– To je teško danas, i velika je greška sadašnjeg shvatanja sporta. Možda smo mi ipak bili više vaspitavani u kolektivnom duhu, pa smo tako i postavljali stvari, kroz davanje, nesebičnost… A danas ima dosta egoizma. Mi smo mnogo razgovarali, zajednički pronalazili najbolja rešenja za igru, istinski bili bliski. Većina je nastavila da se druži i nakon povlačenja iz rukometa.

Na pitanje da li je nekada sve bilo bolje, ili kako on to vidi, a samim tim i sport, ili je, pak, to slučaj baš sada, on smatra da su u društvu mišljenja različita.

– I dok sam igrao volio sam kad vidim u ekipi dvojicu da se dobro slažu, i u tome je bila naša snaga, u jedinstvu. Dok je danas, koliko sam ja to primijetio, toga mnogo manje. Nama je to bilo toliko logično da nijednog trenutka nismo postavljali pitanje da li je ispravno. Možda je potajno negdje u dnu duše kod nekog igrača i bilo zavisti, ali se to nije dalo primijetiti jer smo dobro funkcionisali. To nam je i donijelo rezultate – kaže Tošić i naglašava:

– U kolektivnom sportu, bez ljudskih kvaliteta ne može mnogo da se uradi. Zdrav kolektiv sam eleminiše ono što ne valja. Ranije je i kvalitet rukometa bio mnogo bolji. Igralo se više utakmica, bile su mnogo jače. U Baru i sada ima kvalitetnih igrača, ali je potrebno vrijeme „da sazriju”, mada i finansije čine svoje.

Tošić je, kao rukometaš drugoligaša Mornara, proglašen 1990. godine za najboljeg sportistu Opštine Bar. U obrazloženju je istaknuto da je on jedan od najzaslužnijih što se ovaj mladi, ali po svemu uzorni kolektiv, u to vrijeme nalazio u glavnoj trci za Prvu rukometnu ligu. I za najbolji sportski kolektiv u seniorskoj konkurenciji proglašeni su upravo rukometaši.

Kaže da je sa igračima iz ekipe, a bila su to velika rukometna imena, imao dobre odnose.

– Nije se ništa promijenilo ni u današnje vrijeme. Zato koristim priliku da posavjetujem mlade da imaju životnu širinu, da pokušaju svakog dana nešto novo da nauče i da napreduju. Tako smo mi nekada radili. Nekada smo na treningu izgarali, radili udarce koje možda neki nisu nikad ni koristili. Čini mi se da je to najveća razlika između generacija.

Podsjetio je Tošić i na jednu sjajnu generaciju sa trenerom Zoranom Radojičićem, za koju su igrali Dragan Petričević, Vlatko Đonović, Duško Milošević, Petar Jovetić, Miodrag Vuković, Žika Stanković, Branko Dumić, Nebojša Popović, Nazir Demirović, Mirsad Cenović, Milorad Despotović i on. Tošić je igrao na poziciji srednjeg beka, a jedno vrijeme bio je angažovan i kao trener u klubu. Njegovi saigrači su ga oduvijek posmatrali kao talentovanog, vrijednog i uzornog sportistu.

Od ’95. godine zaposlen je u JP „Komunalne djelatnostiˮ.