Sportske priče: Ćamil Ćaki Paljević – Pedest godina navijačkog staža
Paljević, Pozajmljena fotografija
Neko bi zaradio povlašćenu penziju, a Ćaki …
Tekst napisan: 2009.godine
Velika je duša balkanska, još veća strast navijačka, ali najveće srce u Čovjeka… Čovjek
po obrascu, a navijač koga bi rado prihvatili i njemački klubovi.
Ko je Ćaki Paljević? Šta radi vatrena duša sa tribina barskog Mornara? Da li je na Jugu južnije i kad se igra “samo onako”?!
Ćamil Ćaki Paljević je, ipak, iz one storije davnašnjeg naziva „Više od igre”. Posebno ako je riječ o domaćem terenu na Topolici. Vaše od pet decenija radosti i tuge, uzleta i padova, istorije fudbala u Baru, i ko zna koliko “prosutih”, uzdaha sa tribina, ko zna koliko kombinacija i imena, zvižduka za sudije i osmjeha za miljenike iz kluba. Klub je, eto, magija. Ćaki Paljević bi po navijačkom stažu mogo u Hroniku, u Hroniku vremena. u Bilten na kladionici opšteg uloga u beskrajnu ljubav!. Od navijača se viši i ne traži.
– Stadion „Darove topole, nazivao sam Old Trafordom kaže. Još šezdesetih godina. Za mene je najbolji golman bio Spasoje Čejović, potom sjajni Ruca Perović, Jegulja Leković, Kaluđerovići, mlađi i stariji, Dragan Stojanović, Koko Perović. Mnogo ih je. Veličenstvenih…Da koga ne preskočim! Među igračima neprevaziđeni Dano Delibašić. Igrao je srcem, za publiku, za tim. Žao mi je što ga više nema, kaže, beskrajno žao…
Međy onima koje je ovaj grad iznjedrio su Ćipo Aleksić, Mikica Mašanović, Ranko Vukotić, Mikica Mijušković, Lale Bokan, Slobo Marović, Dejo Nenezić, Miko Novaković i brojni drugi, cijela plejada.
– Mornar može biti Prva liga. Ponosan sam što sam Baranin. Ovdje je moja radost, stanica, uporište. Ovdje se voli i za to navija…
Aplauz za navijača. Neka ga posluži zdravlje kada, poput “Mornara”, putuje svijetom, i opet se vraća našem Jugu, jugu kao zavjetom!
Ćamil Ćaki Paljević je i sam zaslužio veliku podršku sa životnih (naših barskih) tribina. Jer, nije baš uobičajno da se neko iz Njemačke zaputi do Bara da bi gledao utakmicu i navijao za svoje. Bilo je to vrijeme kada je Mornar igrao sa Famosom, Neretvom, Rudarom, Radnikom. Bilo je vrijeme, ali “traju” ljudi – navijači, i prijatelji poput Ćakija Paljevića. Samo sa sr ećom, i uzdravlje!
