Sportske priče: Sa odbojkašicama Vesnom i Emilijom nema šale

Odbojkaški klub Luka Bar se ove godine pojačao sa dvije odbojkašice. Emilijom Milovanović koja je došla iz Jagodine, i Vesnom Jaćimović iz Prijepolja.

Tekst napisan 2011. godine

Da će „sirenama“ sigurno dobro doći u ovogodišnjoj borbi za osvajanje duple krune govori i činjenica da su se direktor kluba Dragan Božović i trener Vlado Milačić, između mnogo zainteresovanih da dođu u klub, odlučili baš za njih dvije.

Imali smo izuzetno prijatan razgovor sa Emilijom i Vesnom u hotelu „Sidro“, koji je nakon dolaska u Bar njihov novi dom. I tako i kažu, da se osećaju  kao kod kuće.

Oduševljene smo prijemom u klubu i borakom u hotelu gdje provodimo najviše vremena, i gdje se osjećamo kao da smo kod svojih porodica. To nam svakako puno znači – pričaju Emilija i Vesna.

Bez dileme, može se zaključiti da su njih dvije odličan spoj odbojkaškog talenta, vedrog duha, humora i specifične ljepote.

– Trebalo je vremena da uklopim u klub, upoznam druge djevojke, i pripremim posebno na psihološkom planu. Sad je, može se reći, sve u redu. Dobro smo odradile pripremni pe riod, dobro je krenulo u prvenstvu, zadovoljna sam i minutažom koju mi pruža trener Milačić, ali se uvijek može bolje – kaže bivša igračica Radničkog iz Kragujevca i ekipe Smeč, koja igra na poziciji primača, i koja nije nepoznata svojim koleginicama, jer je igrala na je do turnira „Port kup“ za ekipu Smeča.

I za Emiliju, koja je kao i Vesna potpisala ugovor na godinu dana, sve funkcioniše onako kako je i zamišljala prije nego je došla u Bar.

– Milina je igrati u klubu koji ima takve sportiste kakve su odbojkašice Luke Bar. Znala sam i ranije da je ovo veliki klub, i samo sam to i potvrdila. Sa zadovoljstvom sam prihvatila poziv iz kluba, i nastojaću da to svojim igrama i opravdam, igrajući na pozicija dizača ili tehničara – kaže ona.

Na pitanje kako se zabavljaju u okruženju, i kako im prija atmosvera u klubu, gradu i hotelu, odgovaraju uz osmjeh:

– Volimo vedre, nasmijane i pozitivne ljude. Nije čak ni važan ambijent koliko su ljudi sa kojim provodiš vrijeme. Istina je da smo nas dvije gotovo uvijek zajedno, ali smo vrlo često i u društvu drugih koji nam odgovaraju. Nikada nam nije dosadno, i trudimo se da svaki trenutak bude ispunjen pozitivnom energijom, da smo srećne… Najčešće, ako se već odlučimo da izaćemo iz hotela, odemo do restorana „Turist“.

Gledajući njih dvije potvrđuje se da je osmjeh ipak melem za sve.

– I kad mu je vrijeme i kad nije, osmjeh ja taj koji nam pomaže i čini nam život ljepšim. Osmjeh je naš zaštitni znak, nešto što je dio nas, dio naših ličnosti. I kad nam je najteže trudimo se da osmjeh zadržimo i idemo dalje – pričaju one, obećavajući da će dati sve od sebe da ostvare ono što su zacrtale.