Sportski vremeplov: Kik-bokser Goran Radonjić rođen za pobjede

Postoje ljudi koji su jednostavno predodređeni za pobjede. Goran Radonjić je definitivno jedan od njih.
Tekst napisan 2010.bgodine
Ovaj skromni momak od prvog ozbiljnog pojavljivanja na internacionalnoj sceni bilježi samo uspjehe. Pažnju sportske javnosti skrenuo je na sebe još 2002. godine u Budvi. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu okitio se titulom svjetskog prvaka. Bio je šampion Balkana i Mediterana, osvojio mnogo međunarodnih turnira, ali je vrhunac njegove dosadašnje karijere bio 25. oktobar prošle godine, kada se u austrijskom gradu Vilahu domogao titule najboljeg u seniorskoj konkurenciji. Tako je Crna Gora, nakon Ivana Strugara, dobila još jednog šampiona u kik-boksu. Šampiona koji je svojim mukotrpnim radom stigao i do zvanja najboljeg sportiste Crne Gore u tradicionalnom izboru Udruženja sportskih novinara. Goran se time svrstao u velikane i legedne crnogorskog sporta.
– San je svakog sportiste da bude najbolji u državi. Na moju sreću, meni se taj san ostvario i biće mi samo motiv da u nastavku karijere postižem vrhunske rezultate.
Vremena za odmor nema, jer Goran već pravi planove za ovu godinu.
– Polovinom januara vraćam se u Holandiju, gdje ću nastaviti rad u najboljim svjetskim kampovima, sa odličnim trenerima i najjačim borcima. Tamo su najbolji treneri, najbolje škole, najbolji sparing partneri. Tamo se najbrže napreduje, i zato svaki borac koji želi da se ozbiljno bavi ovim sportom, kao obaveznu stavku u svom razvoju mora da ima i Holandiju – kaže Radonjić i dodaje:
– Karijera mi je, bar za sada, prioritet. Želja mi je da se jednog dana kvalifikujem na K1 turnir u Japanu, i budem među osam najboljih. Mečevi i K1 su ono što me najviše zanima. Prije mene se u toj disciplini niko sa ovih prostora nije oprobao.
Prvi sportista Crne Gore je porijeklom vezan i za naše krajeve, i sa ponosom ističe da mu je ujčevina iz Crmnice, zaseoka Kojičići, koje često posjećuje. I njegov otac Radovan je skoro cijeli svoj radni vijek proveo u Baru, gdje je radio kao službenik MUP-a i odakle je i penzionisan.
– Možda jednog dana, nakon spektakla koji pripremam u Morači, nastupim i u dvorani „Topolica”. To mi je jedna od želja – kaže Goran Radonjić.
1 Komentar
Svaka čast i za Gorana i za novinara !
Komentari su zatvoreni.