Sportski Vremeplov: Radosti i tuge fudbalske mladeži grada
Od Topolice do Starog Bara
Mali klubovi, ponikli na inicijativu sportskih entuzijasta, okupljaju djecu, otimaju ih od ulice i usmjeravaju ka srećnijem i boljem životu. Uglavnom preživljavaju od pomoći privatih preduzetnika, porodičnih budžeta i skromnih članarina.
U situaciji kad su finansije veliki problem, sportski entuzijasti se prihvataju organizovanja fudbalskih škola u kojima do maksimuma ostvaruju dobru saradnju sa roditeljima. Reklo bi se bez greške, ali ipak griješe oni koji bi mogli a još ne pomažu razvoj fudbala. Svaki od tih malih klubova, svaka škola fudbala, posebna je priča za sebe u borbi za ostanak, u ni malo sjajnoj ekonomskoj situaciji koja pritiska sve pore našeg života.
Svakako da su vrijedni pažnje i rezultati koje postižu mali fudbalski kolektivi kakvi su Sloga iz Starog Bara ili Hajduk. Starobarani muku muče sa finansijama i postižu rezultate koji su adekvatni njihovim mogućnostima, a sve opet zahvaljujući angažovanju nekoliko ljudi koji su uvijek spremni da pomognu fudbalu.
Da bi u klubu sve funkcionisalo zaduženi su fudbalski zaljubljenici poput predsjednika Omera Vukovića, sekretara Dina Karađuzovića, trenera Jakupa Čobića i Zorana Đalovića, čovjeka koji je mnogo dao starobarskom fudbalu, i koji i u 52. godini zna da stane između stativa.
Nešto bolja situacija je u Hajduku, jer se oko ovog kluba angažovalo više ljudi i ima veći broj igrača, pa nije iznenađenje i visok plasman na tabeli.
Tekst izašao 2009. godine