Tragom tekstova iz starih novina: Blaženka Kovačević obično- neobična žena

Blaženku Kovačević zna gotovo svaki Baranin. Možda ne po imenu, ali lik znaju svi. Kad odete na vađenje krvi u Dom zdravlja, ona vas čeka za prvim stolom. Lijeva stolica, odmah iza vrata.

Tekst napisan 2008.godine.

Mnogi, međutim Blaženku znaju i po nečem sasvim drugom – njenoj sjajnoj sportskoj karijeri. Bivša profesionalna košarkašica, rukometašica, povremena stoniteniserka, odbojkašica, vječiti zaljubljenik u fudbal, danas teniserka iz hobija.

Kao radnica Doma zdravlja, redovan učesnik na svim takmičenjima zdravstvenih radnika već godinama. I redovan pobjednik i osvajač svih pehara.

– Počela sam da igram košarku sa 14 godina. Bila je to sjajna generacija košarkašica. Vesna Jovanović, Vesna Aleksić, Vesna Mitrović, Dragica Borović, Radmila Lekić, Dragana Plamenac, Olivera Čarapić, Stanka Čarapić, Mirsada Rujović, Ana Vujašević. Olga Vukčević, Lucija Cenović, dr Dragica Ćurulić, Vesna Mijović, Sanja Džaković, Borka Raičević. Tadašnja Druga liga bila je izuzetno jaka, jer su u njoj igrale ekipe iz Srbije, Vojvodine, Makedonije, Crne Gore i Kosova. Takoreći sa ulice me poveo Predrag Milović, koji se više puta uvjerio šta sve mogu da uradim sa loptom. Tako me je jednom prilikom pitao hoću li da treniram košarku. Ja sam prihvatila i za nepunih šest mjeseci došla sam do prvog tima Mornara. Naravno, uz veliki rad i moj talenat. Bila je to jaka ekipa. Uzmimo za primjer Radmilu Lekić, koja je prvo prešla u Partizan, pa u Jugoplastiku iz Splita, zatim Vesnu Aleksić, koja je prešla u Budućnost, Vesnu Jovanović, sada Bokan, koja je igrla u Lovćenu, kao i Stanka Čarapić. Ne smijemo zaboraviti ni ostale, koje su bile jako uspješne. Tvrdim da je tadašnja Druga liga bila jača od današnje Prve. Naša ekipa i Budućnost bile su najjače ekipe, a čak smo u jednom trenutku bile bolje od Podgoričanki.

U vrijeme dok su se košarkašice Lovćena takmičile u Drugoj saveznoj ligi Jugoslavije, Blaženka je prešala u njihovu ekipu.

– Sa njima sam bila na gostovanjima u Poljskoj i Italiji, i predstavljala sam značajno pojačanje za tu ekipu. Međutim, poteškoća je bila što sam tada živjela i radila u Baru, odnosno bila sam zaposlena u pogonu Oboda, na Cetinju, gdje sam išla samo kad igramo utakmice. U Obodu su bili zadovoljni mojim radom, i uspješno sam obavljala radne zadatke. No, prelazak u Lovćen bio je vezan sa mojom željom da radim u fabrici na Cetinju. U ekipi Lovćena sam dobro primljena i moja je žalja bila da dam pun doprinos, u čemu sam uspjela. U to vrijeme sam bila jedini  aktivni sportista među radnicima Obod, priča Baženka, dodajući da je igrala za Primorku.

– Mnogi su mi govorili za sam zbog rasta, brzine i spretnosti u igri, podsjećala na Moku Slavnića. Na turniru u Skoplju bila sam jedna od najboljih igračica – kaže ona i dodaja.

– U slobodno vrijeme sam igrala fudbal, i bila vrlo uspješna. Čak sam odbila neke ponude iz Italije. U košarci sam ostala desetak godina. Međutim, imala sam problema sa povredama, nisu izdržali ligamenti koljena, i donijela sam odluku da prestanem sa košarkom. Fudbal sam voljela da igram, ali nakon košarke, uprkos ponudama nekih fudbalskih timova čak i iz inostranstva, odlučila sam da pauziram. U međuvremenu se oformio KK Primorka, sa profesorom Ljubom Skokovićem, i htjela sam da pomognem mladim djevojčicama, ali se klub ubrzo rasformirao. Igrala sam kasnije za žensku skipu Ulcinja, i to nekoliko sezone, ali se i ovaj klub zbog finansijske situacije ubrzo raspao i ugasio.

Nakon duže pauze u Baru je osnovan klub Baranka, koji su osnovali dr. Radmila Petrović i trener Ivanović, i ja sam prihvatila da pomognem toj mladoj ekipi.  Ali, ni to nije dugo trajalo jer sam nakon utakmice sa nekom ekipom iz Poljske ponovo povrijedila koljeno. I tad smo imali jaku ekipu. Orlandić, Kirović, dvije Ivanovićke, Rajković, Sušić, Šaljperić, Jelenić, Petrović, Abazović, Madžar. Sjajna ekipa, i interesantno je da su sve one izvanredno igrale i fudbal, a posebno Madžar, Jelenić i Abazović. No, i to je kratko trajalo, ja sam, da ne bih potpuno prestala da se bavim sportom, čisto rekreativno nastavila da trčim. Danas volim tenis, ali igram čiste rekreativno, i najčešće sa Vesnom Bokan.

Fudbal igrala za TV Crne Gore

Fudbal sam igrala i za ekipu Televizije Crne Gore, i bili sam jedna od najboljih. Na turniru u Podgorici, u konkurenciji osam skina, osvojili smo četvrto mesto. Mogu zbilja da kažem da sam fudbal igrala izvaredno da ga još uvijek igram. Često danas igram sa muškarcima koji rade u Domu zdravlja, i sigurno da su iznenađeni kako baratom fudbalskom loptom. Jedan od kolega me je jednom prilikom čak i povrijedno, ne znajući da sam operisala meniscus. Kad je već fudbal u pitanju, ne mogula ne popomenem 88. godinu, kad sam igrala za cetinjski tim Karamela. Oduševila sam publiku golovima koje sam postigla. Okušala sam se i u OFK Bar, ženskoj ekipi, trenirala i igrala, ali kako je teren tvrd morala sam da odustane, a i nisam bila spremna da igram sa djevojčicama od 12 do 14 godina. Bila sam takođe i dobar stonoteniser, a u to vrijeme najviše sam igrala sa Ćakijem Lekićem i Đokom Maljevićem. Jednog dana bi igrali fudbal, drugog stoni tenis. A Ćaki i Đoku često su znali da se prepiru sa kim od njih da igram, mada, koliko se sjećam, više sam igrala u tandemu sa Maljevićem.

Bila dobar i odbojkaš

Sve što se igralo loptom meni je išlo dobro. Zato sam bila i dobar odbojkaš. Okušala sam se i u rukometu. Igrala sam za Mornar u Crnogorskoj ligi, i bila jedan od boljih golmana. Tada nas je trenirao profesor Rajović. Odlično smo igrale, i imale sjajnu generaciju. Mnogo se toga u međuvremenu zaboravilo, ali se sjećam da je Tanja Vujović bila izvaredan strijelac, i da je imala jak udarac.

U svakoj discipline osvajala pehare

Zaposlena sam u Domu zdravlja u Baru, i igram za njih na svim takmičenjima zdravastvenih radnika. I svake godine, u bilo kojoj disciplini da nastupim, ja osvajam pehare. Na poslednjem takmičenju u Ulcinju igrala sam stoni tenis. Od 16 ekipa bila sam druga. Dobila me profesionalka iz Budućnosti. Igrajući za Dom zdravlja poslednjih devet godina, uvijek sam bila najbolji i najsvestarniji sportista.