Tragom tekstova iz starih novina: Merdo zbog Sonje ostao u Baru

Može li sport omeđiti dušu? Može li duša sportisti “iskočiti” iz klišea, i  pronaći smisao i tamo gdje svakodnevnica uobičajeno postavlja zamke?

Tekst napisan 2009.godine

Sve ove dileme raspliće po sopstvenom obrascu i ljudska i sportska biografija Velizara Merdovića.

Uz uobičajeni red i raspored, Merdović je krenuo sa svoje prve životne stanice u Bijelom Polju, sa onog perona koji vodi do novog odredišta, do Terena koji je Univerzum za predanog čovjeka. Merdo to jeste, i to u svakom detalju svoje životne priče. Ovdje u Baru njegov je sportski učinak već velika priča, rezultat, motiv za mlađe, podstrek za talente, priznanje za veterane.

Merdo, kako je u Baru poznat, počeo je da igra fudbal sa 16 godina u ekipi Tekstilca iz Bijelog Polja. Klub koji je, kako kaže mnogo volio, i za koji će uvijek navijati, jer je u tom malom radničkom klubu proveo najljepše dana svog života.

– Ubrzo sam prešao u Jedinstvo, takođe gradski klub, koji je u to vrijeme igrao u Drugoj ligi. Bio je organizovan i jak klub, igrali smo sa timovima Sarajeva, Mostara, Čapljine …- prisjeća se on.

U Bar je došao upravo sam ovom ekipom na pripreme, upoznao svoju vječitu saputnicu Sonju, i naravno, ostao da igra.

– Nisam se mnogo, dvoumio, ostao sam ovdje da igram za Mornar. Tražili su me tada širom Jugoslavije, a ja sam ostao ovdje, formirao porodicu, i već sa 23 godine imao dvoje djece. Mnogo su me lijepo prihvatili ovdje.

Njegova karijera se nastvlja u komšijskoj ekapi Petrovca.

– I danas mi je mnogo žao što tamo nisam više igrao. Čitavo mjesto je tada živjelo za fudbal. Najveća je radost bila kada bi pobijedili Mornar ili Mogren. Po odlasku iz Petrovca, jedno vrijeme sam igrao za Izbor iz Bara. Igrao sa na poziciji krila, bio jako brz,  odličan tehničar, igrao i lijevo i desno, sa obije noge. Često sam postizao golove, i bio među najboljim strijelcima.

Po završetku karijere jedno vrijeme je radio kao trener mlađih selekcija u Mornaru.

– Bile su to dobre mlade ekipe. Većina tih igrača je igrala u Prvoj ligi. Željko Leković, Oliver Merdović, Srđan Leković, Zoran Đurašković i mnogi drugi.

I danas redovno obilazi sve fudbalske terene po Baru, gleda sve treninge i utakmice svih selekcija. Kao veliki navijač Mornara, nezadoviljan je situacijom u klubu.

U kući stalno priča o fudbalu

U Merdovoj kući se stalno priča o fudbalu. Sin Oliver je uredio lijep sportski teren sa vještačkom travom “Libero” na sportskom centru Topolica. Njegovi naslednici su Oliver i Boris. Oliver je bio jako dobar igrač, igrao za reprezentaciju Jugoslavije i Crne Gore, kao i za nekoliko prvoligaških ekipa, Crvenu Zvezdu, Zetu, Novi Pazar. Mlađi sin Boris (17) igra u ekipi Bara, a jedno vrijeme uspješno je nosio dres Mornara i osvojio brojna priznanja širom Crne Gore.