Tragom tekstova iz starih novina: Porodični trio u rukometu – talenti iz porodice Simić

Rukometni golman Goran Simić ovim sportom bavi se od 1984. godine. Počeo je u školi kod profesora fizičkog Žarka Trifunovića, a zatim trenirao u klubu koji je vodio Zoran Radojičić

Tekst napisan 2008.godine.

Četiri godine za redom Barana su bili omladinski prvaci Crne Gore, i izborili su plasman u Drugu ligu. Igrali su sa ekipama iz BiH, a Simiću je ostala u sjećanju utakmica sa Čelikom iz Zenice za ulazak u Prvu ligu.

– Dobro smo igrali, uspjeli smo da uđemo u Prvu saveznu ligu one Jugoslavije.

Raspadom Jugoslavije i stvaranjem SCG, Mornar je nastavio takmičenje i imao zapažene rezultate, jer su tri godine zaredom igrali Evropske kupove. Mornar je bio prva ekipa iz Crne Gore koja je igrala na evropskoj sceni.

Simić je u takmičarskoj 94/95 prešao u Metalurg iz Skoplja.

– Jaka ekipa, tada šampion Makedonije, ali sam se ubzo odlučio na povratak u Bar, gdje 

se stvarala jedna sjajna generacija braće Adžić, Despotovića, Popovića, Demirovića, Jovetića, Gvozdenovića, Dobrkovića, golmana Stojanovića. To je tim koji je postigao vrhunske rezultate.

Dvije godine smo zaredom igrali polufinale plej ofa, i dva puta u finalu Kupa SCG, sa ekipama Partizana, Vrbasa, Crvene Zvezde, Željezničara iz Niša. Naš plasman na treće mjesto u Saveznoj ligi 95. i 96. bio je veliki uspjeh.

U međuvremenu, mnogo igrača odlazi iz kluba, i Mornar ispada iz Prve lige. Pošto je jedno vrijeme igrao u Lovćenu, ponovo se vratio u Bar, u vrijeme kad je Mornar bio u Drugoj ligi.

– Zahvaljujući kvalitetu igrača vratili smo se u Super ligu, gdje smo bili par godina.

Goran je, kao već stasiti golman, u međuvremenu mijenjao ekipe. Tako je 2002. godine igrao sa beogradski Partizan, a u periodu 2003. i 2004. postao je član Rudara iz Pljevalja, istina na zalasku karijere. Tada je, kako tvrdi, bio najbolje ocijenjeni i golmani i igrač u Saveznoj ligi. Godine su činile svoje, i Goran je zaključio da treba prestati sa aktivnim rukometom, pa se u periodu 2005/06, vraća u Baru, nakon godinu ipo dana pauze, i zatiče svoj matični klub u teškoj situaciji. Na nagovor sportskog direktora i svog velikog prijatelja Sava Nikezića, vratio sa da pomogne očuvanju Mornara. Imao je tada 40 godina. Jedno vrijeme radio je i sa golmanima, i pomagao trenerima Nikočeviću i Cenoviću.

Zaposlen je na tunelu Sozina, u preduzeću “Mont put”. Ima tri sina Nebojšu, Boža i  Dušana. Prva dvojica se već bave sportom, a Dušan sa tri godine tek treba da se na to odluči.

Supruga Tanja takođe se bavila sportom

Supruga Tanja takođe se bavila sportom. Igrala je u RK Mornar. Bila je najboli strijelac Crnogorske lige, i to u vrijeme dobila je poziv da pređe u Budućnost, kada je na čelu kluba bio trener Vinko Kadija. Neje htjela da ostavi studije, studirala je kriminalistiku. Nakon završenog fakulteta vratila se u Bar, i danas radi u barskom Centru bezbjednosti. Sin Božo od šeste godine trenira fudbol. Igra na poziciji libera, i jedno je od najboljih igrača Moriara. Nebojša je rukometaš, član ekipe Sedmerca, a brani u kadetskoj ligi za ekipu Mornara, dok u Drugoj ligi čuva mrežu Sedmerca.

– U prvom kolu su igrali u Danilovgradu, gledao sam, izgubili su, ali je Nebojša sjajno branio.

Goran najbolje ocijenjeni golman

Nebojša Simić je 2017. godine bio nabolji golman pionirskog prvenstva Crne Gore, igrajući za ekipu Sedmerca, i najbolji golman međunarodnog turnira održanog u Resunu. Bio je najbolji golman i trofeja Beograda, a kadetska repretacija Crne Gore za koju je branio ove godine bila je peta na Mediteranskom prvenstvu u Egiptu. On je bio i učesnik kvalifikacija u Grčkoj za Evropsko prvenstvo kao kadet. I ove godine bio je najbolji golman trofeja Beograd.

Goran je 1901. godine izabran za sportistu grada, zatim je po izboru novinara, bio u selekciji SRJ, i učesnik turnira Rukometne zvjezde po ocjeni novinara i trenera. U takmičarskoj 2002/03. je najbolji ocijenjeni golman u SCG. Na 14 studentskom prvenstvu svijeta 96. godine osvoio je treće mjesto sa studentskom selekcijom SRJ, gdje je bio kapiten. Četiri puta je biran među deset naboljih sportista grada, a 1995. bio je najbolji rukometaš Crne Gore po izboru Olimpijskog komiteta CG.

Imenovan je među 10 sportista Crne Gore i deset rukometaša SRJ. Godine 2006, najbolji je sportista grada. Tri puta finalista Kupa SRJ, jednom finalista plej ofa, dva puta osvajač Kupa Crne Gore, i jednom finalista Kupa Makedonije