Bakovićeve fotografije 30-tak godina svjedoče o događajima i životima, šta je u arhivima

Tridesestak godina u životu, dešavanja  Bara i Crne Gore ovjekovječena su u bogatoj arhivi fotografa Anta Bakovića, koji je prvi film razvio u 8.razredu osnovne škole. Ante zna u kom trenuku “zaustaviti” vrijeme,  fotografijom trajati u vremenu i sadržajnim arhivama svjedočiti o lijepom događajima, susretima, previranjima, zgodama i nezgodama ovog prostora… Lavovski se, kako ga je priroda rođenjem predodredila, borio za brojne projekte za opšte dobro, bio inicijator manifestacija u Baru, bio i ostao nesebičan kad novinaru treba fotografija “lica mjesta”, događaja, lokaliteta…Bio i ostao kolegijalan, širok kao more…

Malo ko u Baru ne poznaje fotografa Anta, ali rijetki znaju  ko ga je  “lansirao” na naslovnu stranu “Slobodne Dalmacije”, kako je nastala manifestacija “Ljeto sa zvijezdama”…. U razgovoru za Primorski portal Anto Baković otkriva na koje fotografije je posebno ponosan.

Fotograf Anto Baković za Primorski portal: Fotografije više vrijede kad ih i drugi vide…

Primorski portal: Kako je nastavnik fizike postao fotograf, ili si se fotografijom počeo baviti prije fizike? Šta je za tebe u životu veće “ubrzanje” fizika, ili fotografija?

Anto Baković: Od malena, ne pamtim kad i kako više, zavolio sam fotoaparate, fotografisanje i izradu fotografija.U Foto studiju “Petrović” u Prizrenu, kod čuvenog Arse Petrovića, sa 15 godina naučio sam zanat, pomažući mu u razvijanju filmova i izradi cb fotografija, u zamjenu da mogu i svoje amaterske tada odraditi, pa nisam imao problema oko materijala. Posao je u studiju bio obiman, a ja mislim da sam bio osmi razred.

Dogodi se,  jednog ljeta, u Splitu snimim na Peristilu jednu špansku pjevačicu, ono, danas kažu – TOP, i pošaljem dvije fotografije u Dnevni list Slobodna Dalmaacija. Ujutru vidim,naslovna..Zaražen totalno, postajem slobodni novinski fotograf i fotograf kome je preokupacija dokumentarna fotografija. Za život zarađujem, najpre kao nastavnik fizike i hemije, a onda sve do rane penzije 1987. godine kao inspektor u policiji. AB revolucija opredjelila me je da se profesionalno  posvetim fotografiji…I tada, desio se JUGOFOTO….

Meni je fotografija sve dala u životu…zahvalan sam joj, a ovo drugo radio sam što sam morao…Dok sam bio u policiji, kraj sa krajem nisam sastavljao…od kada sam  se posvetio fotografiji progledao sam.   Zato zanat, bolje dobar zanatlija nego akademik na papiru…

 Primorski portal: Sjećaš li se, koji su bili prvi motivi tvojih fotografija?

Anto Baković: Kao i svima. Drugovi, više drugarice – portreti.  Priroda, zalazak sunca, refleksi, oblaci kroz grane, sjenke, svašta nešto rekli bi danas. Nema tu pravila. Snimaš ono što ti zagolica oko.  Film je bio skup, a foto aparat je trebao biti pri ruci, a sada  mobilni, kamera ugrađena, full automatika,  “pjevaj brate”..Jedino što je i tada i sada jako važno i nije se promjenilo je- uhvatiti ne samo tren, no i “kadar”.

Primorski portal: Ja se sjećam Jugofota, od tebe su mnogi učili… Ima li Anto Baković omiljene fotografije?  Koje su?

Anto Baković: Iskreno rečeno, svaka nosi svoju poruku i svoje sjećanje kada je i kako snimljena. Digitalni snimak  ostavi u pozadini trag, kada je i gdje snimljena, pa i ono, elemente korišćene pri snimanju Na negativima toga nema. Trag u mom slučaju riješava  Željko Milović, koji me podsjeti šta je gdje, u meni se folder otvori, i to funkcioniše. Milović ima neograničen pristup i pravo da dobije i koristi sve što ga interesuje iz  moje arhive.  Hroničar je grada vrsni, istraživač, ali nije me samo  to opredjelilo  za dozvolu free ulaza u moj foto arhiv. Prije deset godina imao sam tešku operaciju grla, jedva pretekao.  Željko je bio prvi koji je bez poziva, došao da donira krv.  I to se ne zaboravlja…

Primorski portal: Fotografija je vremenom “razvila” i NVO Mediteranski centar fotografije koji je realizovao brojne projekte, između ostalog podsticao si  kolege  u takmičarskom smislu? Šta je tebe  podstaklo?

Anto Baković: Fotografija je moćna poruka i u  vremenu dominacije slika ,auditorijum gotovo nikad ne sumnja u vjerodostojnost fotografije. Malo bih se ogradio, ne znam da li to važi više u eri digitalizacije i neograničenih mogućnosti manipulacija i slikom i videom. Novinski fotografi, u moje vrijeme, hoću da vjerujem i danas, su bili kvalitetni posrednici  između dogadjaja i javnosti, koja očekuje da bude nepristrasno obavještena o svemu što nas okružuje.Te vrijednosti željeli smo  da vrednujemo  i podstičemo u projektima.

Mont press photo, sada u mirovanju,  bio je project  dodjele   godišnje nagrada za doprinos razvoju  novinske fotografuje  u printanim medijima Crne Gore, sa temama iz Crne Gore i bio je  upisan u kalendar evropske fotografije.

Primorski portal: Sjećam se da smo zajedno radili na projektu “Ne žmurimo pred lošim stvarima” . Koliko bi takav projekat danas bio potreban, šta misliš zašto smo sve više   “slabovidi” za loše pojave oko nas?

Anto Baković: Lijepa su to vremena bila. Publika-nezvisni medij objavljivala je fotografije moje i tvoje tekstove…Mnoge su se stvari nakon objave ispravljale….Nije stvar bila samo objaviti, stvar je riješiti problem, a to je projekat uspješno radio.

Za loše pojave nismo slabovidi, vidimo sve, ali ambijent življenja učinio je svoje. Ako vidiš pa kažeš-trpiš. I što će mi ta dusa, kažu mnogi. Ima onih pravih boraca koji ne žmure pred lošim stvarima, ali mi se čini da ima više ljudi i političkih aktivista  koji zbog dubine ne vide površinu.

Primorski portal: Fotografijom si zabilježio brojne događaje, decenijama si foto- hroničar Bara. Ljubav prema moru i uz more su dio tvoga bića? Da osvježimo pamćenje – Kako je nastala manifestacija “Ljeto sa zvjezama”?

Anto Baković: Idemo redom.

 Imali smo u MPC-u  velike planove za veslanje i veslački klub. Veslački čamac 7m sa deset vesala- mornarički kuter “Slupka” generalno smo sa prijateljima projekta “omnia vita ex mare” koji traje još uvjek, obnovili i uložili puno rada i puno para. Ne tako davno, potpisali smo ugovor o donaciji i poklonili ga Srednjoj stručnoj školi za obuku učenika pomorskog smjera.  Imali smo velike planove, ali ekipu koja je vodila projekt, ne jednog, više nas dotakao je zub vremena.

A kada  smo kod “Ljeta sa zvjezdama”, davno, davno po ideji mojoj i prijatelja ispred Planeta radili smo koncerte “Povratak na marinu”. Prvo neshvaćeni,  a posle kad su vidjeli da je šetalište marine resurs neiskorišćeni, krenulo je ljeto… Ima mnogo manifestacija koje sam sa prijateljima osmislio, drugi nastavili. Nema svrhe buditi sjećanja, praviti neprijatelje uslovno rečeno. Sve ide pod ono,  slučajnost čista- nema druge….

Primorski portal: Koju si fotografiju najskuplje prodao?

Anto Baković: Skoro da nisam prodavao, sem ono zovu da snimiš, plate, i to je tu, standard  neki.  Dozvoljavao sam da ih koristi svako bez naknade,bez potpisa Autora,i  moj moto je bio: “fotografije više vrijede kad ih i drugi vide…”

Oko cijena snimanja po posebnim zahtjevima – ostaje poslovna tajna, a nije ni fer govoriti  ni o zahtjevu, ni o cijeni. A bilo je bogami i odbijenih zahtjeva, a cijena dobra.  Nije sve u “ciframa” kod mene, ni tada, ni sada.

Primorski portal: Jesi li nekada bio u dilemi da zloupotrijebiš neku delikatnu situaciju koju si fotografisao?

Anto Baković: Ne, etika iznad svega. Nema para… Malo je bilo fotografa sa moćnom opremom, ali i znanjem snimiti nešto posebno u “delikatnoj situaciji”.  Nije kao u filmovima, ali nije ni daleko od filmova bilo.

Primorski portal: Antova arhiva je vrijedna kolekcija. Na koje fotografije si posebno ponosan?

Anto Baković: Na sve one koje prikazuju kako je nekada Bar izgledao, i da ih nisam snimio,  grad bi bio siromašniji za neku svoju istoriju. Svako od nas, poznatijih fotografa Bara, ostavio je svoj trag u fotografijama grada, kao i ja.

Odavno nisam uzeo fotoaparat namenski da odem i snimam.Torba teška, mene astma davi, mobilni sve završi što mi sada treba. Tako to ide u životu. Stignu nove tehnologije, sa njima i nove generacije, stari odlaze u mirovinu, neko ih se sjeća, neko ne, tragovi kroz fotografje ostaju  i svako vrijeme ima svog foto- hroničara grada…

Danas, u konačnici, mobilnim telefonima, foto- hroničar je svako ko ima volje snimiti  i sačuvati fotografije aree grada, ljudi, dogadjaja i ostalog   tamo gdje živi i radi.

Fotografije su iz bogate arhive Anta Bakovića.