Biciklom uz ozbiljnu policijsku pratnju kroz jednu od najopasnijih teritorija na svijetu
Kada je 7. septembra krenuo biciklom iz Bara ka Albaniji, Stevan Horvat imao je cilj da za pola godine stigne do Kine. Uz veliku hrabrost, fizičku spremnost, ali ispostaviće se, i pomoć i gostoprimstvo ljudi na koje je nailazio i veliku sreću, Horvat je stigao do Pakistana.
„Trenutno se nalazim u Karačiju, u Pakistanu. Prešao sam za tačno 90 dana 7500 kilometara. Zbog brojnih komplikacija sa indijskom vizom, Kina mis e trenutno čini dosta daljom, ali i moje i tuđe iskustvo uče me da bih možda trebao da usporim sa vožnjom, a više uživam u svakodnevici„, počinje razgovor za Primorski portal Horvat.
Mini video reportaže Horvat postavlja skoro svakog dana na svom Jutjub kanalu. Onima koji redovno prate kako izgleda Horvatova nesvakidašnja svakodnevica, svakako je jedan od najneizvjesnijih perioda bilo iščekivanje da li će dobiti vizu za nastavak putovanja.
„Taj proces sam uspješno iskomplikovao samom sebi. Dakle, bila je kiša i osećao sam se loše, depresivno i dobio mejl od Pakistanske Ambasade da moram da dođem do internata u Tehranu, glavnom gradu Irana, 1700 km od lokacije gdje sam tada bio. Pošto sam se osjećao loše, nisam uspio da se organizujem kako treba, te sam se već oprostio od te vize i na brzinu kupio e-vizu za Indiju, koju sam dobio lako i za 5 dana. Ali kad sam je dobio vidio sam da je naglašeno da važi samo za ulazak sa aerodroma ili luke… A u međuvremenu sam nazvao Pakistansku ambasadu u Teheranu i ugovorio intervju u Zahedanu što je bilo dosta bliže„, priča Horvat i dodaje da je poslije 2 dana stigao u Bandar Abbas.
„Ostavio biciklo kod jednog čovjeka i sledećeg dana autobusom krenuo u Zahedan, dobio vizu za Pakistan i autobusom nazad. Ova avantura je priča za sebe, jer sada moram u Islamabad u Indijsku ambasadu da probam da konvertujem vizu besplatno, da ne bih morao novu da plaćam, jer sam već platio 170 eura. Moram doći do granice sa Indijom, u hladnije područje na sjeveru, blizu Himalaja… Sve što nije po mojoj volji ali to je što je„, priča Horvat.
Iračani su, ističe naš sagovornik, nesumnjivo najgostoljubivija nacija sa kojom se do tog trena susreo. Ljudi koje je do sada upoznao u Pakistanu su, stoga, bili posebno iznenađenje.
„Ljudi u Iranu su neverovatno gostoljubivi! Bukvalno sam kucao na bilo koja vrata i bio bih ugošćen od potpunih stranaca, pa čak ostajao i po par noći. Hranili bi me i plaćali sve što treba. Neverovatni ljudi. Iran je podijeljen na više nacija, ogromna je zemlja, vozio sam preko 3000 km samo kroz Iran. Prošao sam Kurdistan, gdje su Kurdi, pa Arapski dio, pa Persijski pa Balučistanski. Arapi su bili najopasniji na putu, Kurdi kao i Turci kojih isto ima u tome dijelu su bili isti kao i Turci i Kurdi u Turskoj, Persijanci nekako najmirniji, a Balučistanci priča za sebe. Drugi svijet potpuno. Čini se kao da Iran mnogo ne mari za tu pokrajinu, te je to teritorija vidno mnogo siromašnija od već siromašnog Irana„, kaže Horvat.
Region Balučistana, koji je podijeljen između tri zemlje – Avganistana, Irana i Pakistana, morao je preći pod ozbiljnom policijskom pratnjom.
„Balučistanska teritorija je ogromna, prostire se čak i u Avganistanu. Kada sam prešao granicu Irana i ušao u Pakistan nastavio sam još 700km kroz Balučistan pod ozbiljnom policijskom pratnjom. Ta teritorija je ozloglašena i označena kao jedna od najopasnijih, ako ne i najopasnija teritorija u svetu. Tu se redovno obezglavljuju stranci – turisti od raznoraznih terorističkih grupa. Navešću primer gdje je BLA Balochistan Liberation Army, tj Oslobodilačka vojska Balučistana ubila 4 Kineza u Gwadaru, prvom gradu u kom sam noćio i plus 9 oficira koji su njih čuvali. Svi su sa kalašnjikovima, sačmarama i ostalim oružjima. Jako mnogo različitih policija, različitih vojski i generalno oružja! Tih 700 km je za mene bilo jedno od najvećih izazova u mom životu. Svakodnevno raspravljanje gdje mogu da idem, kad da idem, zašto sam stao tu, gdje mogu da spavam itd itd, sve to bukvalno bez para, bez mogućnosti da se razmijene pare, bez interneta i bez higijene. U Gwadaru u toj stanici pristigao je Irac Džejms tako da nisam sam prolazio kroz to. On je imao 50 eura plus mojih 15 eura i to je bilo dovoljno da preživimo nedelju dana do razmjene para“, priča naš sagovornik.
Nakon tog iskustvam u Pakistanu su ga dočekali lijepo vrijeme, topli dani, hladni noći, i nevjerovatan pristup Pakistanaca.
„Vrijeme je fenomenalno. Sunčano bez oblaka i temperature oko 27°C svakodnevno. Noći su jako hladne, ali noću spavam pa mi ne smeta. Pakistanska gostoljubivost je još na većem nivou od Iranske koja je bila već na prvom mjestu u svijetu, po mom mišljenju. Trenutno smo u Karačiju u domu organizatora jedne biciklističke organizacije, koji nas je prvo smestio u hotel pa prebacio kod sebe u dom. Sve nam je plaćeno, ne daju nam novac da razmenimo i ništa da platimo….„, kaže Horvat i ističe da su cijene, uprkos činjenici da posluju poznati svjetski brendovi KFC, McDonald’s, Gloria, pristupačnije nego u ovom dijelu Evrope.
I na kraju, na pitanje koji je plan za dalje, Horvat ističe da će njegov novi saputnik Džejms i on prvo dobro odmoriti, a potom kreću na sjever, u Islamabad.
„Posjetićemo ambasadu Indije, pa što nam obojici Bog da odatle. Volio bi da uđem na prelaz Lahore i posetim Taj Mahal u blizini Delhija i odatle krenem na obalu Goe, gdje imam dosta prijatelja koje bih volio da vidim. Ide dobro i sve je kako treba. Želim da pozdravim sve koji me znaju, sve koji su pomogli i koji učestvuju u ovoj avanturi. Ljubi vas i voli Stevan“, zaključio je Stevan Horvat.
Svi koji su u mogućosti i žele, mogu finansijski podržati Stevanov poduhvat.
Tekući račun: 520034000001803933
Devizni račun: 520036000001617108
Stevan Horvat Hipotekarna banka
PayPal: mbrankovan@gmail.com – Mladen Banović
