Canka: Samo je ljubav sila, sve je ostalo nasilje!
Biti na svim barikadama kada treba sačuvati čovjeka, ribu, vodu, ostrvo, vrijednosti interkulturalizma, biti hroničar jednog vremena, njima grliti mnoge prostore, dohvatiti se svih alata od čekića do nakovanja da popravi svijet, to zbilja ne umije niko bolje od našeg sagovornika, svjetskog građanina, novinara i prije svega dobrog čovjeka – Mustafa Canka.
– Pa šta pitati na početku nego kako se osjeća kao hausmajstor?
To je jedna od najuzvišenijih naših dužnosti na ovom svijetu: stavljati stvari na svoje mjesto, pokušavati popravljati svoje i stanje zajednice u kojoj bitišeš, biti na usluzi ljudima.
– Naziru li se bolji vjetrovi ili…
Svakako. Morate u to vjerovati i imati moć providnosti. Ako ne, onda bar budite sa takvim ljudima. Pesimizam i strahovi od sjutrašnjice su loši saveznici i sa njima napretka nema.
– Interkultura, fraza ili stvarnost…
To je stoljećima, pa i milenijumima naša realnost. Kako drugačije i svakim danom živjeti na Mediteranu osim u suživotu – u miru, saradnji i međusobnom poštovanju; različiti, a ravnopravni. To je naš najveći kapital. Blago onima koji to razumiju i u skladu sa tim žive.
– Kakva bi trebala biti CG u kojoj bi volio živjeti?
Država koja je topli dom za svakog ko ovđe živi, zemlja otvorena za svakog putnika namjernika i turistu, zajednica slobodnih i solidarnih ljudi.
– Ima li Ulcinj onaj miris stare čaršije?
Da, svakako, i danas. Mada, nažalost, mnogo manje nego u mom djetinjstvu.
– Ima li mehane za boeme?
I toga ima, naravno. Meni su najdraža “Bonita” u Čaršiji, kao i kafane na Pristanu đe svakog jutra pijem kafu sa ribarima.
– Gdje se to pecaju najbolje ribe?
Na Bojani. Posebno sada, jesenka.
– Rizničar sa milion riječi, koliko mu znači taj trag koji je ostavio, kaže…
Da to znanje bude na korist ljudima i da nas po dobru spominju oni koji će poslije nas doći.
– Pišući intenzivno, ima li vremena za čitanje?
Toga uvijek mora biti, bar pet minuta prije spavanja.
– I preporučuje…
“Adriatic – A Concert of Civilizations at the End of the Modern Age” Roberta D. Kaplana
-Riječ je za njega?
Sve. I sve mi je u riječi.
– Raduje ga…
… Osmjeh na licu druge osobe, kada nekom mogu pomoći, obuzdavanje vlastitog ega.
– Ne podnosi…
…Dvoličnost, oholost, pohlepu, sebeljublje, vlastoljublje.
– Strahove tjera… /čime/
Spoznajom primisli, molitvom i nastojanjem da život proživim časno.
– Ljubav priziva…
Iskrenošću i otvorenim srcem.
– Utjehu nalazi…
U prirodi, šetnji pored mora, u poeziji, u razgovoru sa dragim ljudima.
– Koracima samo naprijed nikako unazad…/ili bi nešto promijenio/
…Ne, ništa. Prva životna mudrost je nema slučajnosti, nema koincidencije. Ono što te strefilo, nije te moglo mimoići.
– Susret kojeg se uvijek sjeti je…
Sa svojom razrednom nastavnicom kada je bila u penziji.
– Običaji su…
Priroda i karakter jedne zajednice, rezultanta njene duhovne tradicije i baštine.
– Rado se sjeti ovih stihova…
Kad voliš tad živiš lud,
sa patnjom, i čežnjom, i brigom.
Pa šta?
Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
sa ljubavlju, već si stigao.
(Mevlana Rumi)
– Poručuje…
Samo je ljubav sila, sve je ostalo nasilje!
Izvor:časopis Intervju
