Koliko je pouzdan brzi antigenski test?
Koliko možemo vjerovati rezultatima brzih antigenskih kućnih testova pokazala su nova istraživanja.
Negativan rezultat na brzim antigenskim kućnim testovima nije dokaz da osoba nije zaražena omikronom. Štoviše, prema nalazima naučnika, pozitivan rezultat na antigenskim testovima može nekoliko dana kasniti za pozitivnim rezultatom na PCR testovima, a oni su takođe nešto manje osjetljivi na omikron.
U mnogim zemljama svijeta posljednjih se dana obaraju rekordi brojeva novozaraženih. Budući da nema strogih ograničenja u smislu društvenih kontakata i kretanja, te da je omikron tri do pet puta zarazniji od delte, koja je 1.5 do 2 puta zaraznija od izvornog soja, broj ljudi koji su izloženi virusu i potencijalno su i sami zaraženi vrlo brzo raste.
Kako se omikron širi svijetom, a mogućnosti testiranja PCR-om su ograničene zbog tehničke zahtjevnosti, javlja se sve veća potražnja za brzim antigenskim testovima.
U takvoj situaciji oni postaju važni ne samo za ljude koji ih trebaju za pristup radnim mjestima ili javnim prostorima, već i za one koji otkrivaju da su bili u kontaktu sa zaraženima.
No tu se nameće pitanje koliko korisni mogu biti antigenski testovi ako nijesu dovoljno osjetljivi da pokažu pozitivan rezultat kada je osoba zarazna.
Jedno novo istraživanje sprovedeno u stvarnom svijetu, objavljeno na MedRxivu 5. januara, koje još nije prošlo recenziju, pokazalo je da brzi antigenski nazalni testovi kompanije Abbott Laboratories BinaxNOW i QuickVue, koji su bili istraživani u studiji, možda neće uspjeti otkriti varijantu omikron tokom ranog zaraznog razdoblja.
U svom istraživanju naučnici su nastojali procijeniti osjetljivost brzih antigenskih nazalnih testova na omikron.
U tu svrhu prikupili su rezultate s pet radnih mjesta u Njujorku, Los Anđelesu i San Francisku na kojima se dogodio proboj omikrona. Istraživači su se usredsredili na ljude koji su svakodnevno radili testove u vrijeme postavljanja dijagnoze i imali su uparene rezultate na PCR testovima uzoraka nosa i na nazalnim antigenskim testovima.
Rezultati testova u grupi od 30 ljudi zaraženih omikronom omogućili su naučnicima da procijene postoji li kašnjenje pozitivnih rezultata na antigenskim testovima u odnosu na PCR testove. Pokazalo se da je medijan vremena od prvog pozitivnog PCR-a do prvog pozitivnog rezultata na antigenskom testu bio tri dana.
Tu se nametnulo pitanje jesu li zaraženi učesnici mogli dalje prenijeti virus u periodu u kojem su njihovi rezultati na antigenskim testovima bili negativni.
Na osnovu analize pragova PCR testova za pozitivne uzorke, istraživači su izračunali da je 28 od 30 ljudi imalo virusno opterećenje unutar prepoznatih granica za prenos omikrona. Među njima četiri su osobe zaista prenijele virus drugima dok su antigenski testovi još uvijek davali negativne rezultate.
Ovi nalazi doveli su u pitanje učinkovitost korištenja postojećih brzih nazalnih testova u probiru osoba kojima se može odobriti pristup radnom mjestu ili nekom okupljanju na javnom mjestu.
S druge strane, antigenski testovi su brzi i, za razliku od PCR-a, svako ih može uraditi sam kod kuće.
Novo američko istraživanje navedeno ranije u tekstu otkrilo je još jednu zanimljivu stvar. Naime, analiza uzoraka iz podskupine od pet ljudi otkrila je moguće tumačenje zaostajanja antigenskih testova za PCR-om.
Testiranje je pokazalo da je virusno opterećenje u slini, koja je korišćena za PCR, dostiglo vrhunac jedan do dva dana ranije od uzoraka iz nosa koji su korišćeni u antigenskim testovima.
Ovaj rezultat u skladu je s jednim drugim novim istraživanjem (koje se takođe nalazi u fazi recenzije), koje je utvrdilo da je slina bolji uzorak od nazalnog brisa za otkrivanje omikrona jer on inficira bronhije brže od delte.
Izvor: rtcg.me
