Mentalno zdravlje onkološkog pacijenta igra značajnu ulogu u procesu liječenja
Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodno udruženje za borbu protiv raka svakog 4. februara tradicionalno obilježavaju Svjetski dan borbe protiv malignih bolesti. Procjenjuje se da je tokom 2020. godine na globalnom nivou registrovan oko 10 miliona smrtnih slučajeva, a ovogodišnja kampanja protiče pod sloganom „Close the Care Gap“, čime se želi skrenuti pažnja da u svijetu postoje nejednakosti u dostupnosti dijegnostike, terapije i njege ove grupe pacijenata. Obilježavanju ovog dana pridružio se i barski Dom zdravlja. Iz ugla psihologa, o karcinomu govori master psiholog Petar Marković.
„Kada kažemo karcinom pomislimo na smrt. Jedan od bazičnih strahova čovjeka jeste upravo strah od smrti, strah od onoga što je sa druge strane, a upravo ova bolest koja ima više oblika i formi nas najčešće tamo vodi“, smatra Marković.
O malignim bolestima, prema njegovom mišljenju, treba češće govoriti i to više kroz promociju zdravih stilova života, prepoznavanju ranih simptoma kao i o preuzimanju odgovornosti za sopstveno zdravlje.
„Tamo gdje je život, nema smrti, ali intenzivan strah – nekada svjestan, a često i potisnut te manifestovan u negaciju i potpunu desenzitizaciju oboljelih i njihovih porodica najčešće je stanje sa kojim se u radu sa onkološkim pacijentom možemo susresti“, ističe Marković.
Pored ljekara, u radu sa onkološkim pacijentom, važno je da bude uključen i psiholog koji će, kako pojašnjava Marković, sa oboljelima i njihovom porodicom proći kroz ovaj težak i traumatski proces.
„Psihološke posledice koje se javljaju nakon dijagnostikovanja mogu biti „normalne“ (tuga, preokupiranost, strah), do onih koje su dio klinički značajnih stanja(depresija, generalizovana anksioznost ili druga psihopatološka stanja). Mentalno zdravlje onkološkog pacijenta igra značajnu ulogu i u samom procesu liječenja prihvatanja i prevazilaženja bolesti. Psiholog pomaže pacijentu da razumije, prihvati i artikuliše svoja osjećanja, prihvati ili makar razumije situaciju u kojoj se našao i u kojoj mjeri će ona uticati na njegov život“, precizira Marković i dodaje da „moramo voljeti svoje pacijente jer samo tako možemo voditi brigu o životu i razvoju drugog bića“.
„Smrt jeste datost i najstrašniji od svih strahova ali nije jedina destinacija onih koji su oboljeli od malignih oboljenja. Prisustvo i svjesnost života uz osnaživanje svih aspekata bića pacijenata koji se bore sa najtežim bolestima mogu na mnogo načina da prihvate život sa bolešću, neizvijesnost života i borbu za život“, zaključio je Petar Marković, master psiholog u Domu zdravlja Bar.