Nostalgično putovanje kroz istoriju gejminga: „Zbog Sony 1 sam zavolio svijet igrica“
Od konzola napravljenih osamdesetih i devedesetih godina, preko impozantne kolekcije igrica, do džojstika, nostalgičnih postera – Marko Gogić iz Podgorice danas se može pohvaliti izuzetnom privatnom kolekcijom, čijem istraživanju ne može da odoli nijedan gejmer. Prvu konzolu Gogić je dobio početkom devedesetih godina prošlog vijeka, i to je bila Master Sistem 1, a pravu, dječačku strast ka igranju „probudila“ je Sony 1, koju mu je krajem devedesetih donijela tetka iz Njemačke. Danas Gogić ima svoju gejmersku sobu u kojoj čuva i skladišti postere, figurice, konzole i sve ostalo što je vezano za igrice, a svoju strast prenio je i na sinove.
„Prva konzola mi je bila Sega Master sistem 1, to je bilo početkom devedesetih, kada smo igrice iznajmljivali. Posle toga mi je tetka iz Njemačke donijela Sony 1, tada sam istinski zavolio ovaj svijet i počeo da sakupljam sve konzole, igrice… Prije 10, 15 godina bilo je puno lakše naći konzole, bilo ih je svuda, ljudi su ih bacali, nikome nisu trebale, ali, danas je drugačije“, počinje razgovor za Primorski portal Gogić.
Mali dio svoje zavidne kolekcije, Gogić je izložio u Domu kulture u Baru, povodom Montenegro Future Festivala. Posjetioca već na ulazu dočekuje nostalgična muzika iz Super Marija i prilika da se u istoj oproba, dok su na štandu izložene konzole, igrice…
„Izložio sam i Master Sistem 1, prvu konzolu koja je izašla za Segu. Posle su izašle Master Sistem 2, 16-bitna Sega Mega Drive, Sega Saturn i DreamCast. Imam, takođe, i Atari Jaguar, zadnju kozolu Atarija koja je izašla. Oko 50 hiljada je izdato na svjetskom nivou i ja sam „zakačio“ tu jednu. Imam i Nintendove konzole – Nintendo Nest, Super Nintendo, Nintendo 64… Nintendo je uvijek bio specifičan što se izgleda džojstika i konzola tiče, nikad nis odstupali od nekog da kažem svemirskog izgleda“, kaže Gogić, koji ističe da je najastarija od svih konzola koje ima Master Sistem, koja je izašla 1985. godine. Interesanto je da i da su sve one u funkciji.
Na pitanje da li postoji neka konzola koju bi volio da posjeduje, Gogić kaže da bi volio da svoju kolekciju dopuni sa PSX.
„U pitanju je prva SONY 1 konzola koja je izašla za japansko tržište. Posle toga izlazi Sony 1 kakvu je pamtimo, a prije toga je izdata bijela konzola, kao kocka. Veliki gejmeri je imaju, a ja bih volio da je imam iz ljubavi“, kaže naš sagovornik.
Marko Gogić završio je računarski smjer na Elektroteničkom fakultetu i danas se bavi svojom profesijom. Kada obaveze dozvole, rado sjedne, upali, i zaigra neke od omiljenih igrica.
„Sjednem, upalim, igram, naravno. Omiljena mi je „The Last of Us“, na Sony 4. Što se starijih tiče, posebno volim Double Dragon i Alex Kidd, najviše nostalgije izazivaju. Kada su bile aktuelne, u komšiluku je jedan komšija iznajmljivao igrice, grabili smo se oko njih… Posle izlazi Crash, Tekken tuče, koje obožavam…“, priča Gogić.
Period dvijehiljaditih obilježio je i u Crnoj Gori veliki broj turnira. Danas, uprkos uvreženom mišljenju da djeca previše igraju, turnira ima manje, smatra i naš sagovornik.
„Roditelji se bune, i ja imam dva sina, buni se i moja žena što igraju igrice, a u tom vremenu ne uče. Ja mislim da vrijeme treba da se organizuje – zna se kada se jede, kada uči, igra, spava… Dakle, igrice da, ali umjereno. Treba gledati i stvari sa druge strane – djeca na taj način stiču motivaciju i znanja, i možda neka od njih, iz naše zemlje, budu „sjutra“ kreatori zapaženih igrica na svjetskom nivou. I trenutno imamo ljude koji stvaraju igrice, ali se ne eksponiraju previše“, ističe Gogić.
Na pitanje da li bi otvaranje muzeja koji bi u svom fokusu imao oblast istorije gejminga bio dobar potez, Gogić kaže da je u proteklom periodu bilo dosta priče na tu temu, te da se nada da će biti pokrenuta inicijativa za njegovo osnivanje.
„To bi bilo lijepo i interesantno. Muzej bi uvezao igraonicu, muzej, retro shop… Mi nemamo nijedan Retro Shop, a njih ćete po svijetu svuda naći. Konzole iz ’75, ’80 zaslužuju da budu dio jedne muzejske postavke, a vjerujem da bi interesovanje bilo veliko“, smatra Gogić, koji ističe da u Crnoj Gori ima još ljudi sa sličnom pasijom.
„Ilija Grbić iz Herceg Novog ima sjajnu kolekciju, recimo. Ima ih dosta u Crnoj Gori, znamo se između sebe, razmjenjujemo informacije, prodajemo stvari jedan drugom… Sarađujemo sa ljudima iz Bosne, Hrvatske, Srbije, imamo neku grupu gdje postavljamo šta ko prodaje ili mijenja, kolegijalni smo“, ističe Gogić.
Štand Marka Gogića koji je postavljen u Domu kulture u Baru, povodom Montenegro Future Festivala je prodajnog karaktera, pa posjetioci mogu kupiti igrice, džojstike, konzole…