Devet država za devet mjeseci: Spora administracija najveća Horvatova prepreka

Kroz devet država u posljednjih devet mjeseci „na dva točka“ prošao je Baranin Stevan Horvat na putu do ispunjenja svog cilja – biciklom od Bara i Kine. U ovoj nesvakidašnjoj avanturi našeg sagovornika, srećom, pratili su dobri i gostoljubivi ljudi, ali i brojne nepredvidive situacije. Ipak, poslije devet mjeseci provedenih na točkovima, najveća prepreka svima koji se odluče na sličan poduhvat je, ispostaviće se, administracija.

Usporen rad državnih službi u više navrata Horvatu je uticao na mijenjanje planova i prolongiranje krajnjeg datuma dolaska do cilja. Tako je započeo i jun – u Kambodži Baranin već danima čeka vizu za Vijetnam.

„Iskreno se nadam da ću dobiti tu vizu da ne bih morao da idem kroz Laos, jer je Laos, kako mi je jedan biciklista sa preko 20 godina „staža“ rekao, najgora država u kojoj je vozio. Evo već je 7 dana od kako sam predao i predugo to već traje! Plan je ući blizu Ho Chi Minha i „dohvatiti“ se obale što prije, a potom obalom sve do Kine i posjetiti druga u Hanoiu“, priča za Primorski portal Horvat.

Trenutno je olakšavajuća okolnost činjenica da su ljudi u Kambodži prije svega prijatni.

„Djeca se uvijek javljaju uz cestu, mašu, ljubazni su. Kambodža važi za opasnu zemlju tako da ne rizikujem mnogo, pa spavam u hramovima, a trenutno sam u jeftinom hostelu u glavnome gradu Phnom Penhu“, priča Horvat.

Glavni grad Kambodže u jutarnjim časovima je „pust“, a kako se dan privodi kraju i temperature, inače jako visoke, padaju, ulice počinju da „vrve“ narodom i turistima. Najpopularniji trgovi i ulice prepuni su prodavaca lokalnih specijaliteta, voća, sokova, raznih delicija… Ipak, sve to prilično košta, a Horvat od početka svoje avanture brine o svakom centu.

„Cijene su ovde kao i u Sijam Reapu prilagođene strancima tj jako jako skupe. Upravo sam platio keks i malo mlijeko preko 4 dolara. Sve je u dolarima. Lokali, restorani kafići su skupi, ovi „ludi moto restorani“ su i dalje dosta jeftini ali duplo skuplji nego van grada. Moto restorani su mi, inače, fascinantnj! Cijeli restoran na motor imaju i samo voze svuda. Jako je izazovna svakodnevica sa ovakvim cijenama, pogotovo sad ovdje u glavnom gradu gdje su cijene isto kao kod nas, ali Bogu hvala imam i dalje prijatelje koji pomažu. Ipak, kako vrijeme odmiče sve ih je manje, a džep sve plići. Ogroman izazov je to samo po sebi“, priča svoje impresije Horvat.

Cijene smještaja variraju – od 5 dolara pa „do koliko hoćete“.

„Naravno, to zavisi od lokacije. Ja sam sada u kraju gdje je mnogo turista i zato su cijene turističke. Avanturistički pravo! Ali bogu hvala čim se iz grada izađe može da se doručkuje za malo više od eura i često je to oko 2 eura. Velika časa svježe cijeđenog soka od šećerne trske je oko 50 euro centi. Dolje-gore zavisno od svega navedenog. Kambodžanci vole dolar i da naplate više. Što nikako nije bio slučaj u Maleziji gdje su ljudi bili baš pošteni“, ističe Horvat.

Kambodža je deveta zemlja u devetom mesecu na njegovom putovanju. Na pitanje koju bi od tih devet država izabrao za život, Horvat se nije dugo mislio – Grčku.

„Najbolje zemlje kroz koje sam na ovom putovanju prošao su Grčka i Malezija. Izabrao bih Grčku zbog najlepših plaža na cijelom svjhetu! I blizine Crne Gore i ostatka Evrope. A i Grci nas vole tako da je najbolji izbor. Naravno, za mene je i dalje Crna Gora država koju nijednom drugom ne bih zamijenio“, kaže Horvat.

I dok je Grčka na vrhu te liste, na dnu je, bez konkurencije, ona najmnogoljudnija.

„Indija – najgora država! Znate, tamo je jako prljavo i zagađeno i onda su ljudi jako neprijatni i nekulturni a samim time što ima 1.5B populacija ljudi to sve stavlja na ultra veliki nivo svega lošeg. Dakle, ultra mnogo smeća i svega što sam naveo, često bih prolazio pored ljudi koji bez sramote vrše veliku nuždu bukvalno uz ulicu… Indija… Sjedite u restoranu želite na miru da uživate u ručku, a neko od njih dodje i stane iza vas i broji vam zalogaje, gleda šta radite na telefonu itd… Itd itd.. bogu hvala pa sam izašao odatle živ i zdrav. A o problemima i udesu tamo tek ni da ne spominjem“, prisjeća se trenutno najpoznatiji barski biciklista.

Ni u jednom trenutku, kako kaže, nije zažalio što je krenuo u ovu avanturu.

„Žalim samo za time što nisam krenuo kad sam imao 19 godina, ali tada sam već krenuo u vojsku“, ističe Horvat.

Kada će stići do cilja, u ovom trenutku zbog komplikovanih administrativnih procedura, nije lako dati odgovor.

„Da Vijetnam nije promijenio pravila i to ove godine – čuli da ja dolazim pa požurili što prije, na bih u Kini sigurno bio u drugoj polovini ovog mjeseca. Do Šangaja, ipak, ima jako mnogo iz razloga što zbog novonastale situacije sa vizom moram da mijenjam rutu i plan, tako da kad uđem u Kinu gledaću da ne žurim i da posvetim više vremena toj ogromnoj fascinantnoj zemlji“, zaključio je za Primorski portal Stevan Horvat

Kako izgleda Horvatova avantura moguće je pratiti svakog dana putem njegovog Jutjub kanala:

Svi koji žele da pomognu Stevanu Horvatu da stigne do cilja to mogu učiniti novčanim uplatama na sledeće načine: