Umjesto osuđivanja, zavisnicima pružiti podršku, razumijevanje i obezbijediti stručnu pomoć
Crna Gora, kao i mnoge zemlje, suočava se sa izazovima u borbi protiv zloupotrebe droga, posebno kada je riječ o tretmanu zavisnika. Jednu od ključnih uloga u procesu smanjenja broja zavisnika imaju roditelji, koji predstavljaju prvu liniju odbrane kada je u pitanju zaštita djece od negativnih uticaja. Koje su najvažnije mjere prevencije, da li je roditeljima potrebna dodatna edukacija, ali i da li postoji uzročno-posljedična veza između vršnjačkog nasilja i narkomanije, za Primorski portal govori psihijatar JZU DZ Glavnog grada, dr Branka Purlija.
Mjere prevencije su, jasna je dr Purlija, od suštinskog značaja u borbi protiv zloupotrebe opojnih droga među mladima.
„Idealno bi bilo da se edukacija o rizicima počne već u osnovnoj školi, jer rani početak edukacije omogućava bolje razumijevanje i veću otpornost na pritiske vršnjaka kasnije. Škole bi trebalo da organizuju redovne radionice, predavanja i tribine sa ekspertima iz oblasti mentalnog zdravlja. Osim formalne edukacije, važno je i osnaživanje mladih kroz različite vještine, poput asertivnosti i samostalnog donošenja odluka, bez straha od odbacivanja od strane vršnjačke grupe. Uz to, podsticanje aktivnog učestvovanja u sportu, umjetnosti i drugim produktivnim aktivnostima može skrenuti mladima pažnju od isprobavanja droga. Na kraju, podrška zajednice, roditelja i vršnjaka, kao i otvorena komunikacija o ovoj temi, ključni su u kreiranju okruženja u kojem mladi razumiju rizike i imaju vještine i podršku da se suoče sa izazovima“, kaže za Primorski portal dr Purlija.
U Crnoj Gori, kao prilično konzervativnoj sredini, u porodičnom okruženju se razgovori o drogama uglavnom i dalje smatraju „tabuom“. Dr Purlija je saglasna da je roditeljima potrebna dodatna edukacija, koja će im pomoći da se osjećaju osnaženo i opremljeno da se suoče sa ovim izazovima i pruže najbolju moguću podršku svojoj djeci.
„Iako je Crna Gora tradicionalna sredina u kojoj se određene teme smatraju tabuom, upravo je edukacija roditelja od ključnog značaja za prevenciju zloupotrebe droga među mladima. Roditelji su prva linija odbrane kada je u pitanju zaštita djece od negativnih uticaja. Ako su roditelji informisani i svjesni rizika, mogu bolje razgovarati sa svojom djecom, postaviti jasne granice i pravovremeno prepoznati simptome zloupotrebe. Edukacija roditelja treba da uključuje informacije o vrstama droga, njihovim efektima, simptomima zloupotrebe i strategijama prevencije. Osim toga, roditelji treba da nauče kako da otvoreno komuniciraju sa svojom djecom o ovom osjetljivom pitanju, kako da pruže podršku i razumijevanje, ali i kako da postave jasne granice. U slučajevima kada do problema s konzumacijom droga dođe, roditelji treba da znaju kako da reaguju. Umjesto osuđivanja, važno je pružiti podršku, razumijevanje i potražiti stručnu pomoć ako je potrebna„, navodi dr Purlija.
Na pitanje koji su faktori rizika za razvoj sklonosti ka narkomaniji i bolestima zavisnosti uopšte, dr Purlija objašnjava da oni variraju i često kombinuju biološke, psihološke i socijalne aspekte.
„Biološki faktori uključuju genetsku predispoziciju i neravnoteže u neurotransmiterima mozga. Psihološki faktori mogu biti povezani sa traumom, niskim samopoštovanjem ili mentalnim bolestima poput depresije i anksioznosti. Socijalni faktori obuhvataju okruženje u kojem osoba raste, poput porodice koja toleriše upotrebu droga ili nedostatak pozitivnih uzora„, pojašnjava dr Purlija.
Između vršnjačkog nasilja i narkomanije postoji uzorčno-posljedična veza, potvrđuje.
„Mladi koji su žrtve ili počinioci vršnjačkog nasilja često traže utočište ili olakšanje u drogama, što može dovesti do zloupotrebe i eventualne zavisnosti„, ističe naša sagovornica.
U slučajevima kada je zavisnik maloljetan, prvi korak je obično temeljna procjena i dijagnoza koja uzima u obzir fizičko, psihičko i socijalno stanje mlade osobe
„Nakon toga, razmatra se da li je potrebna hospitalizacija, posebno u slučajevima teške zloupotrebe ili kada postoji rizik za samopovređivanje. Roditelji ili staratelji su uključeni u svaku fazu liječenja i odlučivanja, osim ako to nije u najboljem interesu djeteta. Individualna i porodična terapija su često ključni aspekti tretmana. Ponekad se koriste i medikamenti, posebno ako postoje koegzistentne mentalne bolesti. Edukacija je važna kako bi se mladima pružila informacija o drogama i posljedicama njihove zloupotrebe. Na kraju, posttretmanska podrška i praćenje su esencijalni da bi se osigurala dugotrajna apstinencija i oporavak„, navodi dr Purlija.
Crna Gora, kao i mnoge zemlje, suočava se sa izazovima u borbi protiv zloupotrebe droga, posebno kada je riječ o tretmanu zavisnika.
„Ključno je analizirati kapacitet i resurse svih naših institucija, poput centara za rehabilitaciju i psihijatrijskih ustanova. Potrebno je ulagati u osnivanje novih centara i unapređenje postojećih. Osim toga, važno je i kontinuirano obrazovanje stručnjaka koji se bave ovom problematikom. Uvođenje preventivnih programa u škole i zajednicu može smanjiti broj novih slučajeva zavisnosti. Na kraju, saradnja sa međunarodnim organizacijama i primjena najbolje prakse može pomoći Crnoj Gori da efikasno odgovori na ovaj izazov„, kaže dr Purlija.
Vožnja pod dejstvom droga nosi brojne rizike
Zavisnost od opojnih supstanci može dovesti ne samo do ličnih i porodičnih tragedija, već u određenim slučajevima može biti uzrok i društvenih nesreća. U poslednje vrijeme, nerijetko iz Uprave policije saopštavaju da su vozači zatečeni u vožnji pod dejstvom psihoaktivnih supstanci. Dr Purlija objašnjava na koji način psioaktivne supstance negativno utiču na psiho-motoričke sposobnosti.
„Psihoaktivne supstance utiču na neurotransmiterske puteve u mozgu, što rezultira izmjenjenim radom različitih moždanih regija, uključujući frontalni korteks (odgovoran za planiranje i donošenje odluka), hipokampus (za memoriju) i bazalne ganglije (motoričku kontrolu). Vožnja pod dejstvom droga nosi sa sobom brojne rizike. Smanjuje sposobnost vozača da se koncentriše, može promjeniti njegovu percepciju vremena ili udaljenosti od drugih vozila ili objekata na putu, kompromituje koordinaciju i umanjuje vrijeme reakcije, usporava reflekse, smanjuje sposobnost rasuđivanja, može izazvati nagle promjene raspoloženja, pa čak i dovesti do vizuelnih i auditivnih halucinacija. Takođe, mnoge droge mogu izazvati pospanost, što je posebno opasno prilikom vožnje„, precizira naša sagovornica.
Tekst je dio projekta koji Primorski portal implementira uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore, kroz Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.
