Uzgajanje svilene bube – Zaboravljena tradicija barskog kraja koja može biti oživljena?

“Poznato je svakome da je gajenje svilenih buba u Crnoj Gori do nazad nekoliko godina veoma rasprostranjeno bilo, da je narod sa malim trudom, a bez ikakvih troškova u kratko vrijeme od istog lijepu koristi imao….”, stoji u dopisu koji je barskom kapetanu 1891. godine upućen od strane Ministarstva unutrašnjih djela, sa Cetinja. Radi podsticanja i unaprijeđenja svilarstva, državna uprava je krajem 19. vijeka beplatno dijelila sjeme svilene bube, pratila razvoj i napredak. Uzgajanje svilene bube nekada je bilo svojstveno i velikom broju barskih porodica. U posebnim sobama, odnosno kamarama, buba bi se uzgajala, a od svile bi nastajali jedinstveni svečani odjevni predmeti i predmeti za kuću.

Ovu lijepu tehniku koja je iziskivala vrijeme, posvećenost, ljubav i veliki trud, pokušaće da oživi grupa Baranki, na čelu sa članicama NVU Žene Bara Ljiljanom Vujović i Ljiljanom Suard i Oljom Fatić iz NVU Edukativni centar Bar.

Priča o svili i uzgajanju svilene bube počinje prije skoro 5 hiljada godina, u dalekoj Kini. Legenda kaže da je Sing Li Či, supruga Žutog imperatora Huang Tija, postala prva osoba koja je naučila tehniku gajenja svilene bube, priča Fatić.

„Legenda kaže da dok je carica ispijala čaj ispod lista duda, čaura joj je upala u šoljicu, nit je počela da se razmotava i prekrila je cijelu baštu„, ispričala je.

Umijeće proizvodnje svile razvijalo se na carskim dvorovima i držalo u strogoj tajnosti, a otkrivanje “recepta” plaćalo se i glavom. Do Evrope je ovaj luksuzni i skupocjeni materijal vjerovatno stigao „Putem svile„.

„Kinezi su u početku strogo čuvali tajnu svilene bube, a ‘Putem svile’ dopirali su do novog tržišta. I svilena buba vjerovatno je tim putem stigla do Evrope, a kasnije i našeg podneblja„, ispričala je Fatić.

Baranke okupljene oko ideje oživljavanja ove zaboravljene tradicije trude se da zapišuu najvećoj mogućoj mjeri sjećanja starijih sugrađanki i potrude se da dođu do arhivskih podataka. U barskom kraju svila se, kako ističe Fatić, počela uzgajati tokom vladavine Mletačke Republike.

„Venecija, kao srce mletačkog carstva, imala je ključnu ulogu u prenošenju znanja o uzgoju svilene bube i proizvodnji svile u ovom regionu, igrajući odlučujuću ulogu u razvoju svilarske industrije Crne Gore, pa tako i Bara. Podaci iz Arhiva potvrđuju ovu važnost„, navodi Olja Fatić.

Uzgajanje svilene bube bio je posao kojim su se bavile čitave porodice.

Svilena buba čauru isplete od neprekidnog svilenog vlakna dužine do čak 1 km. Gusjenica svilene bube hrani se listom bijelog duda, odnosno murve, kojim je nekada bio izuzetno bogat barski kraj.

„Proces bi počinjao u kasno proljeće, pratio je listanje murvi. Jajašca se stavljaju u bijele krpe koje su djevojke 21 dan nosile na grudima kako bi održale toplotu i omogućile razvoj. Gusjenice se stavljau na lijes i hrane naredna 42 dana, a 6-7 dana pletu čauru. Zahtjevaju tišinu i dobre higijenske uslove„, objašnjava Fatić i dodaje da se čaure potom potapaju u vrelu vodu, razvrstavaju po boji i strukturi, lupkaju kako bi se uhvatio početak niti.

„Niti iz nekoliko čaura se slažu u skupinu. Kada se pređa priprema za tkanje kuva se u otopinu sapuna kako bi se sprala ljepljiva smola„, pojasnila je Fatić.

U barskom kraju, prema dostupnim podacima, svilena buba uzgajala se u selima Seoce i Godinje, Polju, Podgradu i Tombi, kao i u Dobroj Vodi i Mrkojevićima. Zanimljivo je da se u crmničkim selima pravila ribarska mreža od svile.

Do opšteg zaokreta i prestanka uzgajanja svilene bube dolazi šezdesetih godina prošlog vijeka.

„Dolazi do direktive sa državnog nivao kojom se ograničava proizvodnja svilene bube. Tada i sintetička vlakna ulazi u naše živote u većoj mjeri, zasadi duda na prostoru cijele bivše Jugoslavije bivaju desetkovani, zadruge koje su se bavile svilarstvom se gase, a prostori su dobili novu namjenu… Sve se zadržalo u sklopu porodičnih proizvodnji, koje su takođe vremenom zamrle„, kazala je Fatić.

Ljiljana Vujović posjetila je da je Jugoslavija svojevremeno bila peta sila u svijetu po uzgoju svilene bube i proizvodnji sile.

Svilena buba uzgajala se u više djelova barskog kraja. Mrkojevići su ostali prepoznatljivi po košulji od svile.

U barskom Polju, Podgradu i Tombi ostali su sačuvani i određeni predmeti za kuću, pravljeni od svile.

Pored svile u barskom kraju izrađivale su se tkanine i od žuke, vune, lana, konoplje…

Tehnika uzgajanja svilene bube bila je jedna od tema i nedavno održanih Dana nematerijalne kulturne baštine Bara.

„Uzgoj svilene bube u barskom kraju predstavlja dragocjeno nasljede koje se polako gubi iz naših sjećanja. Premda je ova tradicija imala svoje izazove i zahtjeve, ona je bila ukorijenjena u našoj kulturi i indentetu prenoseći se sa generacije na generaciju. Iako su se ekonomske odluke šezdesetih godina prošlog vijeka okrenule ka vještačkim materijalima ne zaboravimo značaj ovog nasleđa i trud koji su naši preci uložili u uzgoj svilene bube. Njihova posvećenost i vještine ostavile su neizbrisiv trag u našoj istoriji. Možda je vrijeme da ponovo prizovemo sjećanje na ovu izgubljenu tradiciju i razmotrimo mogućnosti za oživljavanje ove vještine kako bismo je sačuvali za buduće generacije„, zaključuje Fatić.