Čak 15 dječaka u malom dalmatinskom mjestu ima vlastitog magarca! Sami ih hrane i čiste štale

U današnje vrijeme, kad recimo šetate bilo kojim kvartom grada Zagreba jedan se prizor neprestano ponavlja: grupica tinejdžera okupljena na klupici s mobilnim telefonima… No, u Sukošanu velike su šanse da ćete svjedočiti jednom sasvim drugačijem i nesvakidašnjem prizoru: grupi tinejdžera s magarcima!

Naime, u posljednjih nekoliko godina sve više tinejdžera u Sukošanu odlučilo je svoju svakodnevicu uljepšati druženjem s tom životinjom, a neki od njih učestvuju i na tradicionalnoj trci tovara. O čemu se tačno radi, zašto sve više djece kupuje magarce i zašto se povećao broj magaraca u samom mjestu, odlučili smo provjeriti u Udruzi za zaštitu i očuvanje tradicije Poprug iz tog obalnog mjesta.

Umjesto ekrana djeca biraju društvo životinje

S nama je pričao Stjepan Dević, sekretar te udruge posvećene očuvanju lokalne baštine i uzgoju tovara, a koja organizuje i tradicionalnu trku tovara te večeri starih zanata. Inače, 32-godišnji agronom Stjepan, direktor u lokalnom komunalnom poduzeću, poznato je ime u maslinarstvu, no tema ovog našeg razgovora bili su upravo magarci i popularizacija te životinje radi koje sve više djece u tom dalmatinskom mjestu umjesto ekrana bira društvo životinje!

Udruga Poprug, koja je nazvana po riječi za vuneni konop kojim se sedlo veže za tovara, osnovana je 2023. godine, a Stjepan je jedan od inicijatora osnivanja udruge. Prisjeća se kako je situacija nekada bila sasvim drugačija nego danas.

“U jednom periodu mog odrastanja, recimo 2000-tih godina, moja porodica bila je jedina koja je imala tovara u Sukošanu. I onda se nekako dogodilo da se još jedan čovjek odlučio baviti životinjama pa je uzeo koze i dva, tri tovara i onda još neki mlađi momci i sve je eksplodiralo… No, kad sam ja odrastao naš je tovar bio jedini i to me je kroz odrastanje pratilo. Zvao se Putko i u periodu od 2005. do 2012. odnosno 2013. godine bio je pobjednik trka tovara u Sukošanu. I nakon toga smo išli s njim i u Tribunj i u druga mjesta gdje su se održavale trke i svugdje bi suvereno pobijedio…”, prisjeća se Stjepan Dević.

Danas u Sukošanu ima 40 tovara

Putka više, nažalost, nema, no s vremenom su se pojavili neki novi magarci, mogli bismo reći. Danas u Sukošanu ima oko 40 tovara, više ih ne moraju ‘uvoziti’ za tradicionalnu trku tovara koja se tamo održava još od 1968. godine. No, zanimljivo je da od tih 40-ak tovara velik broj pripada upravo djeci, odnosno tinejdžerima.

„U zadnjih pet godina je jako velik broj djece i srednjoškolaca kupio tovare. I ne drže ih zbog poljoprivrede, nego ih koriste isključivo za trku. Oni cijelu godinu vježbaju i svake večeri se nalaze, jašu na njima i druže se. Nalaze se u okolici Sukošana, po privatnim parcelama i livadama, napravili su i neke štalice…”, govori Stjepan Dević.

Magarčići kao dio ekipe

Prepričava i jednu anegdotu. „Moj nećak Božo ima 12 godina i jaše tovara i druži se s tom djecom koja imaju tovare… Kaže mi ‘idemo ja, Marko i Bepo u đir’. Od njih troje jedan je magarac, skroz su ga humanizovali, kao da je jedan od njih”, prepričava Stjepan uz smijeh. Naravno, zanimalo nas je koji je tovar. Bepo, odgovara.

I Bepo nije jedini. Tu su i Roko, Janko, Moro, Ružica, Špiro, Grom, Vihor… Ponekad se mogu vidjeti kako sa svojim vlasnicima protutnje kroz mjesto. Svaki je dječak, zasad im se nije još uvijek priključila nijedna djevojčica, za svog tovara osigurao i smještaj. “Brinu se za njih, prije i poslije škole, skoro da na odmoru ne idu do njih…” govori Stjepan.

15 dječaka ima svoje magarce

Trenutno, govori nam Dević, oko 15 djece u dobi od 10 do 16 godina u Sukošanu imaju svoje vlastite tovare. „Ta dječica su zajedno u tome svemu i jednog drugog podržavaju i zajedno brinu o prehrani zimi. Treba organizovati sijeno, treba i kopita nekad porezati. Udruga im pomaže kada im treba pomoć”, govori.

Stjepan inače kaže za magarca da je to jedna jako vrijedna životinja koja se, u stilu Dalmatinaca, kroz istoriju puno napatila. Očito je sada, kaže, došao period kad može malo lakše živjeti. A dio tog lakšeg života je i tradicionalna trka, tzv. trke tovarov, koja se održava u nedjelju prije fešte u Sukošanu 13. avgusta. “Ove godine će biti dvodnevna zato što imamo jako puno tovara, njih 40. Ne takmiče se svi, ima među njima 10-ak malih tovara do dvije godine koje se ne smiju jahati”, govori.

‘Djeca jašu kao zalijepljena’

Upravo su te ‘trke tovarov’, kako trke zovu u originalu u Sukošanu, jedan od centralnih događaja u mjestu, no kroz prošlost nije bilo takmičara mlađih od 20 godina. Sada se to promijenilo. “Prošle godine smo prvi put napravili zasebnu trku za djecu mlađu od 18, ali smo shvatili da ta djeca jašu bolje od starijih pa će ove godine biti svi zajedno”, kaže naš sagovornik, koji lično ne učestvuje u trci. Da bi se takmičio, kaže opet smijući se, moraš biti ‘malo munjen’, utrka zna biti brza i zna biti slomljenih ruku. “Ova djeca jašu kao zalijepljena, stariji znaju i past Ne treba to svakom”, kaže on.

Zanimljivo mu je, kaže, kako za vrijeme trke prolaziš kroz publiku i vidiš da ta djeca po imenu znaju tovare te znaju koji bi mogao biti favorit. “Sve se pogodilo, i trenutak osnivanja udruge, da se sve to skupa zarola… Djeca imaju i podršku roditelja i starijih članova porodice i to je jako bitno”, govori Stjepan. A kako ne podržati kad ti dijete kaže da voli magarce, kao što je jedan od malih vlasnika svojevremeno objasnio i za HRT.

Izvor: Portal Putni kofer Autorka: Martina Hrupić