Simbol propale privatizacije – prehrambena fabrika Primorka, podsjećanje na privredni sunovat

Primjer propale privatizacije one najdrastičnije je barska „Primorka“. Fabrika je decenijama bila zaštitni znak privrede grada pod Rumijom i simbol prehrambene industrije Crne Gore. Sredinom osamdesetih zapošljavala je više od 600 radnika, kasnije i do 1.400, a samo njena pekara proizvodila je 40.000 hljebova dnevno. Privatizovana je 2005, tri godine kasnije završila je u stečaju. Novi vlasnici dobili su kredit od skoro 14 i po miliona eura, za koji je država garantovala sa četiri miliona. Taj posao godinama kasnije završio je pred Specijalnim tužilaštvom i sudom. Prema optužnici, budžet je oštećen za više od 6,5 miliona eura. Šta je ostalo od „Primorke“, gdje je danas sudski postupak i ko je platio cijenu jedne od najpoznatijih crnogorskih privatizacija?

„Primorka na današnji dan zapošljava 650 radnika. Proizvodi 10 hiljada tona svih vrsta jestivih ulja. Poizvodi voćne sokovi i sirupe kapaciteta do 50 miliona jedinica na godinu dana. Treći program je proizvodnja hljeba, peciva, kolača i proizvoda na bazi brašna kapaciteta 50 jedinica za 24 sata“, govorio je prije nekoliko decenija Velimir Vlahović, generalni direktor Primorke Bar.

Ono što je Primorkine proizvode izdvajalo od ostalih jeste kvalitet i proizvodnja od domaćih sirovina – maslina, agruma i barkog divljeg šipka.

„Vjerujem da nema nikoga ko se sjeća tog perioda, a da se ne sjeća onog slogana: ‘Sok od nara, Primorke iz Bara’. Dok je grad spavao, iz pekare Primorke je izlazilo po nekoliko stotina hiljada vekni hljeba, a vjerujem da se oni koji se i tog perioda sjećaju, sjećaju i tog ukusa kojem se i danas teško može parirati“, ističe Mila Vukosavović, novinarka Radio Bara.

Na ta sjećanja danas ostao je samo gorak ukus, jer u Primorkinim pogonima odavno nema proizvodnje. Finansijski problemi u fabrici počeli su krajem 90-tih, a 2005. privatizovao je biznismen Nebojša Bošković, vlasnik kompanije „Krisma motors“. Nakon što je propao plan oživljavanja proizvodnje i modernizacije fabrike 2008. uvodi se stečaj. Grupacija Krisma registruje novu firmu Melgonia Primorka kojoj Vlada Mila Đukanovića 2010. – pet mjeseci prije nego je i registovana daje četiri miliona eura državne garancije, za kredit od gotovo 14 i po miliona eura, kod NLB banke.

Umjesto za socijalni program i pokretanje proizvodnje novac je potrošen za izmirivanje dugova i kredita drugih preduzeća grupacije Krisma, od kojih banka nije mogla da se naplati. Zato je NLB aktivirala državnu garanciju i preuzela vrijednu imovinu i zemljište fabrike, a radnici su bez centa otišli na Biro rada. Zbog toga na odgovornost vladu i premijera pozivala je tadašnja opozicija optužujući ih za presipanje državnog novca u privatne džepove, što su oni negirali, objašnjavajući da im je jedini cilj bio zaštita kompanije i radnika.

Nekadašnji premijer Milo Đukanović na Skupštini je objašnjavao da je garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom.

„Ko je vlasnik Melgonia Holidin Limitid koja je vlasnik ove melgonije ddo Bar 100 posto je sa Kipra. Javnost zaslužuju da nam kažete ko su vlasnici ove firme“, pitao je tada Bojanić, a bivši premijer odgovorio da ko je vlasnik uopšte mu nije važno.

Da je trebalo biti važno kome se daje državni novac, potvrdilo je Specijalno državno tužilaštvo 2017. kada je uhapšeno 12 osoba zbog sumnje da su zloupotrijebili ovlašćenja u privredi. Tada su lisice na ruke stavljenje između ostalih – vlasniku Krisma grupe Nebojšu Boškoviću i njegovoj supruzi Biljani Bošković, kao i Refiku Bojadžiću iz Zajednice Opština, te pomoćniku ministra poljoprivrede Darku Konjeviću i predsjedniku Komisije za kontrolu dodjele državne pomoći Mitru Bajčeti.

U sklopu istrage SDT je kao svjedoka saslušao i bivšeg ministra finansija Igora Lukšića koji je stavio potpis na sporne državne garancije Primorci. Optužnicu SDT-a, 2019. potvrdio je Viši sud, a na optuženičkoj klupi našlo se svega šest osoba – pored Nebojše i Biljane Bošković, optužen je i Črtomir Mesarič bivši direktor NLB , kao i više direktora nekadašnje Primorke. Sudskog epiloga, međutim, ni nakon sedam godina još nema.

„Mislim da je naš najveći problem u Crnoj Gori nekažnjivost. Ona je najvidljivija u ovim velikim privatizacijama i projektima koji se realizuju, međutim, ona se proteže u svim sferama života. Ako neko napravi veliku štetu državi, a za to nema kazne, takvo ponašanje se ponavlja“, ističe analitičar Dejan Mijović.

Slučajem nekadašnjeg barskog giganta bavio se i aktuelni saziv Skupštine kroz Komisiju za kontrolu privatizacije. Od nadležnih su tražili odgovore dokle se stiglo sa postupcima i šta je sa nekadašnjom imovinom fabrike, ali i rješenje problema bivših radnika.

Više sreće s odgovorima nadležnih nijesmo imali ni mi. Samo su nam iz Višeg suda saopštili da su izveli sve dokaze i da je sljedeći glavni pretres u ovom slučaju zakazan za 17. i 18. septembar. Nakon toga biće jasnije hoće li pravda zakucati i na vrata „Primorke“.

Bivši radnici čekaju pravdu i najavljuju proteste

Dok čekaju pravdu, bivši radnici ovih dana ponovo protestuju. Prvo su blokirali centar Bara, zatim su najavili svakodnevne jednočasovne blokade magistrale Bar – Podgorica u Šušanju. Policija nije dozvolila blokadu magistrale i ponudila im drugu lokaciju. Oni su nastavili proteste bez blokiranja puta, a od juče se okupljaju ispred Opštine Bar i najavljuju da bi, ako institucije ne reaguju, mogli početi štrajk glađu.

Edin Begzić predstavnik bivših radnika “Primorke” kaže da kada se saberu sve te firme koje su poslovale u ovom kompleksu, vjeruje da je preko nekih 300 radnika po raznim osnovama oštećeno, od otpremnina, od neisplaćenih zarada, plata, neuplaćenog radnog staža, doprinosa, pa zatim i penzija.

Goran Ćulafić, pravni zastupnik bivših radnika Primorke ističe da su tražili od Privrednog suda da im se dostavi dokumentacija, odnosno konačni izvještaj stečajnog upravnika, šta je to sve što je ostalo u vidu zarada i u dijelu neisplaćenih potraživanja po osnovu doprinosa, ali dobili su odgovor da je sva dokumentacija izuzeta od tužilaštva radi izviđajnih radnji i daljeg vođenja postupka protiv odgovornih lica iz Primorke Melugonije i Primorke Group.

Koliko novca se duguje bivšim radnicima iz Ministarstva rada nam nijesu odgovorili, ali jeste Begzić – kaže da je svakako riječ o velikom iznosu.

„Vjerujemo da tu prelazi i preko milion eura. To može lako da se nadoknadi kada bi država krenula da rješava slučaj u smislu da se uhapse oni koji su opljačkali ovu imovinu i da se ta imovina oduzme od njih“, kaže Begzić.

Godinama su se obraćali različitim vlastima. Jasno je i koliko bivših radnika nije dočekalo ono što im pripada, jedna trećina radnika sigurno, ocjenjuje bivša radnica Lidija Mindulić.

„I mi razumijemo zašto postoji taj zid ćutanja, jer ako žele da riješe Primorku, moraće mnogi ili da uhapse svoje neke saradnike, kolege, prethodnike, a neki, bogami, i sami sebe“, navodi Begzić.

„Tu se radi o dugom nizu godina da su oni uporni bili i čekali da se to institucionalno riješi, a kao njihov punomoćnik nijesam nikad bio pristalica da se to rješava ulicom i da se rješava na način kako je sad to početo. Međutim, očigledno je da drugog izlaza nema“, kaže Ćulafić.

Pravni zastupnik bivših radnika očekuje da će uskoro biti zakazan sastanak sa ministarkom rada. Ako ga ne bude, najavljuje radikalizaciju protesta. Da im to ide od ruke pokazao je Begzić krajem decembra 2021. kada je digao cijeli sistem na noge kako bi aktuelizovao problem bivših radnika.

Mindulić ističe da očekuje reakciju od države ako je postoji i ako je ima.

Izvor: RTCG ; Autori: Biljana Rovčanin/Marko Terzić