Čitanje bi trebalo da bude potreba, a ne obaveza, čitalac se gradi u periodu osnovne škole

Razvijanje navike čitanja i razumijevanje pročitanog djela je veoma važno za razvoj djetata. Uz knjigu djeca proširuju rječnik, unapređuju komunikacijske sposobnosti, poboljšavaju pamćenje i koncentraciju. Kako da kod djece razvijemo ljubav prema knjizi u jedanaestoj epizodi podkasta NVO Melos govori profesorica Ljiljana Milović.

„Književnost je dovoljno snažna da odgovori svim izazovima 21. vijeka. Prosto je vidljiva otuđenost djece od knjige, što je i očekivano u digitalnom okruženju, ali, djeca su djeca u svim vremenima, tako da ako umijete da priđete na pravi način djeci i ako im knjige približite na poseban i njima svojstven način, onda postoji nada i želja da se vrate knjiti i čitanju“, smatra Milović.

Ljiljana Milović, koja predaje crnogorski-srpski, bosanski i hrvatski jezik i književnost u OŠ „Anto Đedović“ u Baru, nedavno je osvojila I mjesto na međunarodnom takmičenju za nastavnike „Spring Alive 2022″u organizaciji svjetske mreže koja se bavi zaštitom ptica „Bird Life“, a do sada je na različitim opštinskim, državnim i međunarodnim takmičenjima sa svojim učenicima osvojila preko 70 nagrada – od literarnog stvaralaštva do foto konkursa i ekoloških projekata.

Na pitanje voditeljke podkasta Aleksandre Bojić Ivanović kako zainteresovati djecu za književnosti, Milović kaže da taj proces „ide lako“.

„Metode se prilagođavaju dječjem uzrastu i njihovom svijetu. Osluškujete djecu, vidite šta vole, vidite u čemu uživaju, šta im je teško i onda metodološka rješenja prilagodite njima. Ako znamo da se radi o učenicima osnovne škole, onda je jasno da su oni još u svijetu igre. I mi imamo jedan predivan moto da im knjiga ne bude briga, već jedna lijepa igra. Tako da, upravo kroz te aktivnosti slične igri, osmišljavamo analizu neke knjige. Postavljam im određene problemske situacije, da vidim kako će se snaći u njima. Na taj način, oni shvataju da im je to što su naučili potrebno za rješavanje nekih njihovih problemskih situacija“, kaže Milović i dodaje da je ključna faza za vraćanje djece književnosti motivacija za čitanje.

„Kada ih motivišete da nađu knjigu, da je otvore, da krenu da čitaju, onda smo već na pola puta“, ističe Milović.

Činjenica je da djeca već u ranim uzrastima puno vremena provode pred ekranima. Na pitanje kako da dokažemo djeci da knjiga nije blijeda kopija tehnologije, Milović kaže da djeca zaista doživljavaju svijet knjiga kada ih otvore, ali, da bismo došli do toga velika je odgovornost na nastavniku, koji mora pokazati kreativnost i stručnost.

„Svako književno djelo je drugačije i zahtjeva posebna metodološka rješenja nastavnika. I upravo u toj raznolikosti metoda krije se ključ. A kako motivišem djecu da krenu da čitaju? Prije svega, razgovorom, a onda kvizovima, asocijacijama i radionicama prije samog čitanja… Koristim sve metode, jer su djeca toliko maštovita i zahtjevna kad je knjiga u pitanju da nastavnik mora da bude mnogo spretan da bi dobro probrao metode koje će biti njima zanimljive. Radim sa učenicima od 6. do 9. razreda i nije isto kada radimo neku knjigu u 6. i u 9. razredu. Oni su već stariji i zahtjevniji i tu se koriste metode prilagođene njihovom uzrastu. Recimo, kviz je forma koju oni zaista vole. Napravimo kviz kao uvodnu aktivnost, gdje će se naravno pominjati detalji iz knjige, koristimo neke vrste igre – asocijacije ili lanac znanja, a ono što na početku samog druženja sa knjigom je važno je razgovor. Uvijek volim da čujem njihova očekivanja, šta oni zamišljaju da će naći u toj knjizi, otkrivaju naslov, šta misle da se tu krije i uvijek im nađem neku zanimljivost u knjizi i dam im je kao istraživački zadatak. Onda oni tragaju, postaju istraživači i jedva čekaju da otkriju zašto baš to tražim od njih“, objašnjava Milović.

U svom radu, kaže Milović, nikad ne koristi pritisak, jer zna da djeca mogu odlično da rade kada su slobodna, rasterećena i kada su psihološki spremna za izazove.

„Uvijek rješenje tražim na drugi način. Bilo je situacija kada dijete kaže – Meni se ta knjiga ne dopada. I ja kažem sve je u redu, i to je neki odgovor, pričaćemo o knjizi na drugi način i usmjerimo razgovor na drugi način“, kaže Milović.

Uloga nastavnika i profesora u stvaranju veze između djeteta i književnosti velika je, ali i uloga roditelja.

„Čitanje bi trebalo da bude potreba, a ne obaveza i zato je važan period osnovne škole, kada se gradi čitalac. Oni su u periodu kada su im sva čula otvorena i sada bi trebalo da ih pridobijemo za knjigu i za čitanje, jer se u ovom periodu oni grade kao čitaoci. Veoma je važan uticaj škole, nastavnika, učitelja… Kada djeca zavole da čitaju, kada je kod njih odlazak za knjigu radostan čin, vi ste izgradili dobrog čitaoca koji će nastaviti tim putem. Uloga roditelja je važna za građenje malih čitalaca koji će kasnije biti dobri čitaoci. I odnos roditelja prema knjizi i čitanju mnogo utiče na dijete. Ako je ono u porodičnom okruženju gdje postoji kućna biblioteka, gdje su knjige čitane i gdje se o njima priča, svakako da je uloga roditelja važna i uloga porodice je važna. Gledamo da kada razgovaramo o knjizi, nekako uključimo i roditelje, ali ne u segmentu da oni pomažu u čitanju, da oni rade dnevnike čitanja, već damo izazov roditeljima a vezano je za knjigu“, kaže Milović.

Kompletan razgovor sa profesoricom Ljiljanom Milović dostupan je na sljedećem linku:

Milović ima dvadesetogodišnje iskustvo u obrazovanju, dobitnica je priznanja koje dodjeljuje Ministarstvo prosvjete, i to više zvanje „nastavnik savjetnik „, kao i nagrade iz Fonda za kvalitet i talente. Prošla je obuku za trenere Zavoda za školstvo, kao i za trenera programa“Integracija ključnih kompetencija u obrazovni sistem Crne Gor“, a izabrana je i za trenera Južne regije za medijsku pismenost u organizaciji Instituta za medije Crne Gore. Njeni radovi objavljeni su u stručnom časopisu za pedagošku teoriju i praksu „Vaspitanje i obrazovanje“. Poseban segment rada usmjerila je podršci darovitim učenicima kroz autorski projekat „Put uspješnih“. Učesnica je tri TV obrazovna serijala, a sa učenicima je osvojila oko sedamdeset nagrada na opštinskim, državnim i međunarodnim takmičanjima u raznim oblastima. Znanje upotpunjuje neformalnim edukacijama pa je tako završila Školu retorike, Školu demokratije i Školu građanskog aktivizma sa fokusom na osobe sa invaliditetom.

Video: Dejan Senić, Igor Perčobić, Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović.

Produkcija: NVO „Melos“, 2022.