Delegacija SO Bar u Šenđinu položila vijence u čast stradalih u brodolomu parobroda „Brindizi“
Predsjednik Skupštine opštine Bar Branislav Bane Nenezić sa delegacijom položio je danas vijenac u moru, nadomak luke San Đovani di Meduva, u gradu Šenđinu, u čast crnogorskih heroja stradalih u brodolomu parobroda “Brindizi”. Na Badnji dan 1916. godine u ovom brodolomu nastradalo je 400 crnogorskih dobrovoljaca.
„Navršava se 107 godina jedne od najvećih pomorskih tragedija u Prvom svjetskom ratu i najveće crnogorske pogibije u jednom danu. Naime, iskonski strah za opstankom svoje domovine, ljubav i privrženost prema njoj i svojim porodicama, osjećaj pravdoljublja, iskrenog patriotizma i odgovornost za sudbinu naroda i države oprijedjelili su crnogorske dobrovoljce iz Sjedinjenih američkih država i Kanade da krenu prema Crnoj Gori. Već su bili otišli od ljutog crnoroskog krša kako bi hranili sebe i svoje porodice, živjeli u najmodernijim zemljama toga doba, ali u njihovim grudima je tinjao vječni plam slobodarske Crne Gore. Nema sumnje da u njima, poznajući i slijedeći vjekovnu cnogorsku dobrovoljačku tradiciju da su kad god je zemlja u opasnosti, na poziv ili bez poziva, spremni da se za nju bore i ginu, nije bilo ni trenutka sumnje uprkos hiljadama kilometara koje je trebalo preći“, kazao je Nenezić ovom prilikom.
Hitali su, kako je dodao, „da pomognu svom narodu, svojoj nejači, svojoj crnogorskoj braći, braći koja su takođe to jutro stajala u smrtno hladnim rovovima kod Mojkovca spremna da poginu odbijajući napade imperijalnih moćnih sila“.
„Na Badnje jutro 1916. godine, preko 500 crnogorskih dobrovoljaca stiglo je nakon mjesec dana putovanja na poziv svoga kralja u odbranu svoje otadžbine i baš tu na pragu svoga doma nakon mučne i teške smrti našlo je svoj vječni mir njih skoro četiri stotine. Mnogi od njih su u smrt otišli zarobljeni i zagrljeni u čeličnoj utrobi parobroda „Brindizi„, ,neki su „metkom slobode“ olakšali sebi, a neki su spasavajući sebe i svoje drugove svoje duše „dali“ plavim dubinama meduvskog zaliva. Njihova herojska žrtva svima treba da nam bude primjer i opomena. Primjer kako se voli svoja otadžbina kada joj je najteže i opomena da i u ovim teškim vremenima, omreženih podjelama, podsjetimo se na to da smo jedan narod. Ustvrdiću, možda malo prepotentno, ali ovi heroji čije kosti ovdje počivaju mi daju za pravo da to kažem da za otažbinu i njenu slobodu niko ne gine lako kao Crnogorci. Sloboda se ne dariva, sloboda se osvaja, a znali su to i ovi divni junaci, pred čijom riješenosti i odlučnosti da ugrade svoje živote u crnogorski slobodni sveti kamen glave povijaju i antički heroji“, naveo je Nenezić.
On je zaključio da „jasno treba reći da ni crnogorski heroji koji počivaju u plavim dubinama, ni oni koji počivaju pod kamenom stopivši se sa crnogorskim tlom, ni oni koji danas ovom svetom zemljom hode i dalje niko od njih ne ljubi lance i okove“.
„Lovćenska vila neka čuva njihove čiste, iskrene i naivne duše, a mi i pokoljenja koja dolaze čuvajmo njihovo stradanje kao temelj naše Crne Gore. Neka je vječno sjećanje na njihove rano položene živote, kao što je vječna i Crna Gora“, kazao je Nenezić.
Obelježavanje ovog značajnog datuma crnogorske istorije održano je u organizaciji Zajednice Crnogoraca u Albaniji, predsjednika Marinka Ćulafiću i uz veliku pomoć i podršku dijaspore.
