​Lekić: Diplomatija nam je u plićaku, a Crna Gora u ćorsokaku

​Bivši ministar vanjskih poslova i diplomata Miodrag Lekić kaže da se Crna Gora zbog dugogodišnjeg nerada, koji je trebalo da zamijeni propaganda i obmanjivanje građana, suočava sa računom koji je konačno stigao.

– Postupak hrvatske vlade da uskrati vremenske odrednice za zatvaranje poglavlja i definiše osam zahtjeva prema našoj državi jeste legitiman i nekorektan u isti mah, a utisak je da je Crna Gora diplomatski gledano sabijena u ćošak – rekao je Miodrag Lekić u intervjuu za „Dan“.

​• Kako komentarišete to što je Hrvatska blokadom uklonila vremenske odrednice za ulazak Crne Gore u EU i postavila osam novih uslova?

– Kako god nazvali ove poteze hrvatske vlade, recimo veto, ucjena ili civilizacijski čin, kako nešto slično saopštava hrvatska strana – suština je u tome da je objektivno nastala nova situacija, nepovoljna za Crnu Goru. I da se sa njom treba suočiti. Ne kao do sada neradom, frazama, nekompetentnošću. Nova činjenica glasi da je Hrvatska pokrenula mehanizam u Uniji koji na nov način determiniše dalju dinamiku napredovanja i mogućeg ulaska Crne Gore u EU. Drugim riječima, sada, pored već poznatih evropskih kriterijuma i pristupnih rezultata Crne Gore, evropska sudbina Crne Gore direktno zavisi i od procjene hrvatske vlade HDZ-a koliko je ona zadovoljna realizacijom izdiktiranih uslova crnogorskoj državi.

• Da li je dokument sa osam zahtjeva Zagreba legitimna zaštita nacionalnih interesa Hrvatske ili zloupotreba pozicije članice EU?

– Postupak hrvatske vlade je, po mom mišljenju, legitiman i nekorektan u isti mah. Istina, živimo u svijetu i vremenu kada je pojam legitimnosti dosta relativizovan. Da ne govorimo o drugom elementu, dakle korektnosti – koji izgleda sasvim nestaje pred interesima, čak i onim brutalnim.

​U ovom zajedničkom procesu ipak postoje tri priče – hrvatska, crnogorska i evropska. Hrvatska je znala što hoće imajući u vidu ciljeve, strategiju i taktiku. Konstantno je na tome radila čekajući optimalan vremenski trenutak za realizaciju ciljeva. Sada je po njenoj procjeni pravi momenat stigao.

​Iako je mnogo toga najavljivano u proteklom periodu, posebno dolascima hrvatskog ministra inostranih poslova u Crnu Goru, po pravilu u Boku kotorsku odakle je saopštavao, utisak je, ne baš uvijek diplomatski rafinirano, nove zahtjeve prema Crnoj Gori. U toj strategiji hrvatska diplomatija kao da nije imala težak zadatak imajući u vidu totalno inferiornu poziciju crnogorske strane. I to u dužem periodu.

​Prethodna dugogodišnja vlast, nakon tzv. izmirenja Đukanovića i Zagreba, pri čemu se ne zna tačno što je sve sadržavao taj paket izmirenja, ostvarivala je uglavnom privid aktivnosti oko tada jedino izoštrenog pitanja Prevlake. Nakon političkih promjena ovdje 2020, pojavom protagonista nedostojnih ozbiljnog vođenja države, dakle od one tragikomične apostolske vlade pa dalje, diplomatija je dopunski srozavana. Jedna od tih vlada je proizvela novi problem sa Hrvatskom, postavljanjem ploče u Morinju, i to suprotno zakonskim normama.

​U najkraćem, sada je za dugogodišnji nerad koji je trebalo da zamijeni propaganda i obmanjivanje građana, stigao račun. Utisak je da je Crna Gora diplomatski gledano sabijena u ćošak.

​• Položaj Evropske unije u nastalom zapletu?

​– Evropska priča je ovdje možda najkomplikovanija jer se EU nalazi u najtežoj poziciji od svog nastanka. Sa imperativom promjene strategije i unutrašnje organizacije. Zato gubljenje sadašnjeg povoljnog momenta Crne Gore u evropskim integracijama može da bude sa velikim posljedicama po našu zemlju.

•​ Zbog čega pitanje Prevlake nije riješeno ni poslije dvije decenije i treba li Crna Gora da insistira na međunarodnoj arbitraži?

– Pitanje Prevlake je svakako najvažniji i najsloženiji problem. To pitanje se u onih osam uslova hrvatske strane nalazi na posljednjem mjestu i naziva „pitanje granica“ koje bi, prema riječima premijera Plenkovića, trebalo da riješe hrvatski i crnogorski ministar. Hrvatska strana to sada naziva „formalizovanjem“ granica.

​Hrvatska ima svoje argumente koje treba uvažavati. Oni se bazično svode na Badinterovu komisiju koja je proklamovala administrativne granice SFRJ kao međunarodne. Nalazi Badinterove komisije su odavno suspendovani od mnogih. Između ostalog i Hrvatske i Crne Gore priznanjem Kosova. Po Badinterovoj komisiji to je teritorija republike Srbije.

​Da, mi imamo ozbiljne argumente, pravnog, istorijskog i političkog karaktera. Između ostalog, nije slučajno Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija uvažio naše zahtjeve usvojivši 6. oktobra 1992. Rezoluciju br. 779 kojom je problem Prevlake internacionalizovan otvarajući prostor za diplomatsko rješenje. Razumije se, to je samo jedan od relevantnih argumenata naše strane.

​Smatram da ovo pitanje treba tretirati u uslovima ravnopravnog, miroljubivog diplomatskog duela na osnovama međusobnog uvažavanja sa po potrebi involviranjem međunarodnog faktora i savezničkih konteksta.

​• Kako razlikovati stvarne reforme za EU od ustupaka Zagrebu i postavlja li crnogorska diplomatija jasnu granicu u zaštiti svojih interesa?

– Kompetentno vođenje diplomatije u interesu države i građana je posebno značajno u našim uslovima kada, pored našeg osjetljivog geopolitičkog položaja, nažalost, postoji i još osjetljivija unutrašnja geo-etno-politička stvarnost sa svim složenostima i opasnostima koje nosi.

​Ne mislim da se crnogorska diplomatija ozbiljno bavi pitanjem granica između kompromisa i interesa. Da se time ozbiljno bavi, ne bismo došli u ovu objektivno tešku situaciju povodom posljednje hrvatske inicijative.

Odgovorni i ministar i potpredsjednik Vlade za međunarodne odnose

Oštro kritikujući stanje u crnogorskoj diplomatiji, Miodrag Lekić ukazuje da odgovornost za nastali ćorsokak ne snosi samo resorni ministar već i cjelokypni državni vrh.

– Crnogorska diplomatija treba u svom vođenju da izađe iz plićaka u kojem se nalazi. Ta odgovornost se ne završava na aktuelnom ministru. Ne smatram da je potpredsjednik Vlade za međunarodne odnose mnogo manje odgovoran za stanje u diplomatiji i za ovaj ćorsokak u koji je Crna Gora sada upala. Diplomatija nije počasna i paradna djelatnost, već prije svega radna i sa konkretnim rezultatima – upozorava bivši šef diplomatije.

•​ Da li Zagreb vodi politiku dobrosusjedstva ili jednostrano ucjenjuje, i koliko je sama crnogorska vlast doprinijela ovome?

– Svakako da je doprinijela. Ona se suštinski nije bavila ovim problemima. Obećanja da ćemo da „sjednemo i razgovaramo“ su odavno postala farsična. Znate, odavno je uočeno, u svijetu, a važi jako i ovdje – da propagandisti koji obmanjuju javnost vremenom počinju da vjeruju u neistine koje izgovaraju. Postaju prve žrtve svoje propagande.

​Zar izjava crnogorskog ministra vanjskih poslova prije nekoliko dana u emisiji TV „Nove“ kod novinarke Ćorluke, dakle uoči pokretanja hrvatske ultimativne inicijative ne govori mnogo toga. Naime, crnogorski ministar je tom prilikom rekao: „Poručujem da će Hrvatska i dalje biti snažan most između Crne Gore i Evropske unije“ (završen citat). Ovdje bih i zaustavio sa daljim objašnjenjima na vaše pitanje.

​• Može li nas Hrvatska blokirati i na samom kraju i koja bi bila Vaša strategija za zaštitu crnogorskih interesa?

– Pripada susjednim činiocima da i predlažu i vode spoljnopolitičke poslove ka magistralnim pravcima u interesu zemlje i njenih građana. Lično mislim da je neophodno definisati koordinate spoljne politike, koja ne bi bila provincijski prevrtljiva i izraz kolonijalne svijesti. Ona treba da bude autonomna, fleksibilna, kompetentna, kulturna i vrlo čvrsta u usvojenim državnim pozicijama. Sa evropskim prioritetima, poštovanjem međunarodnog prava. Jednako otvorena za saradnju sa susjedima, pritom čvrsta u svom identitetu i interesima. Jednakim odnosom saradnje i opreza prema susjedima Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji i Bosni i Hercegovini. Primarno otvoreni prema Zapadu, ne i zatvoreni prema Rusiji i Kini. Na svim tim primarnim koordinatama treba tražiti i izlaz iz nastale situacije sa Hrvatskom.