Osam godina rada Narodne kuhinje u Baru: Umjesto čestitke…
Ako pitate Žene Bara, reći će vam da su nastale spontano, ali ne i slučajno. Povezala ih je želja da razmjenjuju starinske recepte i očuvaju običaje i zaboravljena umijeća.
I mogle su ostati samo čuvarke tradicije, okupljene oko raznolike i bogate trpeze, bez mnogo sjekirancije i pitanja kako dalje. Mogle su ukrašavati štandove za manifestacije i samo lijepome svjedočiti. No, nisu.
Na prvi poziv u pomoć, na prvu osobu koja je od njih umjesto recepta zatražila topli obrok, na prvu vijest o nevolji sugrađana, odgovorile su onim što su imale, zajedništvom i spremnošću da pomognu.
Osam godina kasnije, u Narodnoj kuhinji svakodnevno pripremaju 250 obroka. Uz hranu, trude se da obezbijede i garderobu, školski pribor i stvari za kuću, a pomažu i u nabavci ljekova. Organizuju radionice i okupljanja sa korisnicama, među kojima su žene operisane od karcinoma, žrtve nasilja i one sa drugim teškim životnim pričama.
U jednom razgovoru o radu udruženja, prije nekoliko godina, predsjednica NVU „Žene Bara“, Ljiljana Vujović, ispričala je priču o oleandru koji raste ispred Narodne kuhinje. Ljilja je pričala da svaka članica, prije nego što uđe, na to drvo simbolično kači svoja lična obilježja – vjerska, nacionalna ili partijska – da je tu sačekaju kada izađe. Unutra se svim srcem posvećuje koleginicama, svakom korisniku i obavezama.
Više ne mogu ni da se sjete svih akcija. Na neke priče su posebno ponosne, dok druge nikada neće prestati da ih bole, ma koliko su sebe dale i pomogle.
Mnoge humanitarne aktivnosti same su pokrenule, a podrška je stizala i od pojedinaca koji su prepoznali njihovo zalaganje. Među njima su Haziz Mađo Gaši, Aleksandar Jahaj i Dalibor Pelević, koji su ovog ljeta preplivali 11 kilometara od Čanja do Bara u humanitarnom maratonu za podršku Narodnoj kuhinji.
Građani i građanke Bara, naši ljudi u dijaspori i brojni privrednici bili su njihova velika podrška, a oslonac su tražile i nalazile i u Opštini Bar. Kažu da su zahvalne za svaku pomoć, od boce ulja i pet eura do donacija od više hiljada eura.
U subotu, 7. novembra, od 10 do 20 časova, ispred HDL Laković u Baru, organizuju novu humanitarnu akciju prikupljanja osnovnih životnih namirnica za korisnike Narodne kuhinje.
Osam godina rada Narodne kuhinje. Mnogo razloga za ponos, a ipak nešto ne dopušta da radost bude potpuna. Pitanje je da li će i kako moći dalje.
Jer, kada bi morale da zatvore vrata, ne bi iza njih ostali samo zidovi Narodne kuhinje i oleander. Ostali bi i ljudi koji pod tim drvetom čekaju obrok. I oni koji u kutku udruženja, na garnituri ispod fotografija, uz razgovor sa članicama, makar malo olakšaju svoje teške dane.
Čini se da svi ti ljudi, kao i udruženje koje im pomaže, ostaju van fokusa nadležnih koji, zaokupljeni zatvaranjem poglavlja, prečesto preskaču one na margini. One koji nisu birali da se tu nađu, koji bi se vratili, radili i borili, ali im je za to potrebna stalna i sistemska podrška.
Davno je rečeno da sit gladnom ne vjeruje. Žene Bara vjeruju, ali prazan raf u kuhinji znači prazan raf u kuhinji. I tu nema nikakve simbolike.
Zato, umjesto čestitke, neka bude podrška.
Foto: Privatna arhiva
