Afera „Telekom“: Đukanović sjutra pred sudijom za istragu

Nekadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, prema saznanjima Pobjede, trebalo bi u ponedjeljak, 2. novembra, da bude saslušan pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici zbog sumnji u korupciju prilikom privatizacije Telekoma 2005. godine, iako je crnogorsko tužilaštvo ranije ocijenilo da je nastupila apsolutna zastara krivičnog gonjenja.

Za narednu sedmicu zakazana su i saslušanja njegove sestre, advokatice Ane Đukanović, biznismena Veselina Barovića, nekadašnjeg čelnika Telekoma Olega Obradovića i Damjana Hoste, koji je učestvovao u pregovorima o prodaji manjinskih akcija, piše Pobjeda.

Saslušanja je predložila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države Bojana Ćirović, koja traži da se dodatno ispitaju okolnosti privatizacije i sumnje da je preko konsultantskih ugovora prikrivana isplata mita.

Dok MANS u krivičnoj prijavi tvrdi da su preko tih ugovora isplaćivani milioni eura namijenjeni podmićivanju, nekadašnji rukovodilac Moneta Miodrag Ivanović za Pobjedu ukazuje na, kako smatra, nelogičnost takvih optužbi.

On podsjeća da je Mađar Telekom za državni paket od 51,12 odsto akcija ponudio 114 miliona eura, odnosno oko 15 do 16 miliona više od drugoplasiranog ponuđača.

„Zašto bi neko davao mito ako je već ponudio 15 ili 16 miliona više od drugoplasiranog? Šta time dobija?“, pita Ivanović.

Osvrćući se na navode MANS-a koji se odnose na odluku Vlade da doplati manjinskim akcionarima, Ivanović objašnjava da je mađarski investitor nakon kupovine državnog paketa želio da stekne najmanje dvije trećine vlasništva u Telekomu, kako bi mogao da donosi najvažnije odluke o poslovanju kompanije.

Međutim, Mađar Telekom nije bio spreman da za dodatne akcije plati više od 2,20 eura, dok su manjinski akcionari, među kojima su bili građani i investicioni fondovi, tražili 2,50 eura po akciji.

Vlada je odlučila da iz državnog budžeta doplati razliku od 30 centi po akciji, za šta je, prema Ivanovićevim riječima, izdvojeno između 2,7 i 2,8 miliona eura.

„Vlada je odlučila da doplati razliku od 30 centi. Ja bih i danas donio takvu odluku“, kaže Ivanović.

On smatra da je takva odluka bila ekonomski opravdana jer je omogućila da od prodaje manjinskih akcija u Crnu Goru uđe približno 50 miliona eura.

Taj novac, kako objašnjava, nije završio u državnom budžetu, već kod građana i investicionih fondova koji su prodali akcije, što je, prema njegovoj ocjeni, podstaklo potrošnju, ulaganja i poreske prihode.

Zbog toga smatra da se odluka Vlade ne može posmatrati samo kroz gotovo tri miliona eura izdvojenih iz budžeta, već i kroz ukupne ekonomske efekte prodaje manjinskih akcija.

MANS je 1. marta 2019. godine podnio krivičnu prijavu protiv Mila i Ane Đukanović i više drugih osoba, sumnjajući da su prilikom privatizacije Telekoma zloupotrijebili položaj i omogućili isplatu mita preko konsultantskih ugovora.

Prema navodima prijave, mađarskom investitoru je uz pomoć predstavnika tadašnje vlasti omogućeno da stekne kontrolu nad Telekomom, dok su zauzvrat, kako tvrdi MANS, preko navodno fiktivnih poslovnih aranžmana isplaćivana sredstva namijenjena podmićivanju.

Ta organizacija posebno problematizuje odluku Vlade da iz budžeta doplati razliku u cijeni akcija manjinskih vlasnika, povezujući je sa pregovorima koji su vođeni tokom privatizacije.

MANS je iznio i sumnju da je među primaocima nezakonitih isplata bio Milo Đukanović.

Prema dokumentaciji na koju se MANS poziva, 12. januara 2005. godine održan je sastanak na kojem su učestvovali Oleg Obradović, Veselin Barović,

Damjan Hosta i predstavnik Mađar Telekoma Tomaš Morvai, a razgovarano je o uslovima prodaje manjinskih akcija.

Ivanović, međutim, smatra da je za ocjenu opravdanosti privatizacije presudno sagledati rezultate međunarodnog tendera.

Najviša ponuda

Prema njegovim riječima, za kupovinu državnog paketa akcija Telekoma bilo je zainteresovano šest međunarodnih kompanija, a na tender su na kraju pristigle četiri ponude.

„Najviše je ponudio Mađar Telekom, 114 miliona eura. Koliko se sjećam, naredna ponuda bila je oko 98 miliona, zatim 92 i 88 miliona. Dakle, mađarska kompanija ubjedljivo je pobijedila na međunarodnom tenderu“, navodi Ivanović.

On ističe da ni on ni Oleg Obradović nijesu bili članovi tenderske komisije, niti su odlučivali o izboru kupca.

Prije prodaje Telekoma, kako objašnjava, angažovana je Rajfajzen banka, koja je vrijednost državnog paketa procijenila između 50 i 75 miliona eura, zavisno od ishoda sudskih sporova koji su tada bili u toku.

„Ako bi se ti sporovi završili nepovoljno po Telekom, vrijednost bi bila oko 50 miliona. Ako bi se završili povoljno, mogla je dostići 75 miliona. A država je dobila 114 miliona eura“, kaže Ivanović.

Sumnje

Sumnje u korupciju pojavile su se nakon finansijske revizije poslovanja Mađar Telekoma za 2005. godinu, kada je revizorska kuća „Pricewaterhouse Coopers“ ukazala na konsultantske ugovore čija poslovna svrha nije bila dovoljno jasna.

Revizorski odbor mađarske kompanije zbog toga je u februaru 2006. angažovao međunarodnu advokatsku kancelariju „White & Case“, koja je sprovela internu istragu.

Američka Komisija za hartije od vrijednosti i berzu (SEC) 2011. godine pokrenula je postupak protiv trojice nekadašnjih rukovodilaca Mađar Telekoma – Eleka Strauba, Andraša Baloga i Tomaša Morvaija – tvrdeći da su učestvovali u organizovanju isplata preko konsultantskih ugovora namijenjenih podmićivanju crnogorskih državnih funkcionera i člana porodice jednog visokog zvaničnika.

U javno objavljenim dokumentima američkih institucija, međutim, nijesu navedena imena crnogorskih funkcionera za koje se tvrdilo da su bili primaoci mita.

Krajem 2011. godine Mađar Telekom i njegov većinski vlasnik Dojče Telekom pristali su na poravnanja sa američkim institucijama, uz finansijske obaveze od ukupno više od 95 miliona dolara.

Ti postupci nijesu predstavljali utvrđivanje individualne krivične odgovornosti crnogorskih funkcionera pred domaćim sudovima.

Ivanović upravo u činjenici da američki istražitelji nijesu javno imenovali navodne primaoce mita iz Crne Gore vidi važan argument za preispitivanje optužbi.

„Amerikanci nikada nijesu imenom i prezimenom optužili nikoga iz Crne Gore. Iz Mađarske jesu, naveli su konkretne ljude. Zašto nijesu imenovali nikoga iz Crne Gore? Da su imali dokaz da je neko odavde uradio nešto protivzakonito, naveli bi njegovo ime“, kazao je Ivanović.

Crnogorsko tužilaštvo je tokom 2015. godine intenziviralo saradnju sa američkim pravosudnim organima radi pribavljanja dokumentacije o privatizaciji Telekoma.

U aprilu je tužilaštvu dostavljena dokumentacija putem međunarodne pravne pomoći, a krajem oktobra u SAD je otputovala delegacija koju su činili glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, specijalna tužiteljka Lidija Vukčević i rukovodioci viših državnih tužilaštava Vesna Jovićević i Rifat Hadrović.

Posjeta je trajala od 30. oktobra do 7. novembra, a među temama razgovora sa američkim kolegama bio je i predmet „Telekom“.

Nedugo nakon povratka, Katnić je javno saopštio da u vezi sa advokatskim ugovorima koji su povezivani sa Anom Đukanović i Nikolom Martinovićem nije utvrđena osnovana sumnja da je počinjeno krivično djelo.

„Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo“, kazao je Katnić 19. novembra 2015. godine u emisiji „Načisto“ na Televiziji Vijesti.

Optužnica, pa oslobađajuća presuda

Za razliku od advokatskih ugovora, zbog kojih nije podignuta optužnica protiv Ane Đukanović i Nikole Martinovića, ugovor sa londonskom kompanijom

„Rawleigh Trading“, vrijedan 2,3 miliona eura, bio je predmet dugogodišnjeg sudskog postupka protiv Olega Obradovića i Miodraga Ivanovića.

Tužilaštvo ih je teretilo da su zloupotrebom položaja omogućili nezakonitu isplatu novca za istraživanje telekomunikacionih tržišta u regionu, čime su navodno oštetili Telekom i Monet.

Obradović i Ivanović su tokom suđenja tvrdili da odluku o angažovanju konsultantske kompanije nijesu donosili njih dvojica, već da je istraživanje tržišta bilo dio poslovne strategije mađarskog vlasnika, koji je razmatrao širenje poslovanja na Albaniju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i druga tržišta regiona.

Obradović je pojasnio da je inicijativa potekla od Dojče Telekoma, odnosno njegovog mađarskog zavisnog društva, a da je Odbor direktora Crnogorskog Telekoma jednoglasno odobrio zaključenje ugovora.

Ivanović je tvrdio da nije učestvovao u ugovaranju posla, već da je dokumentaciju potpisivao kao rukovodilac Moneta, nakon što je prošla prethodne kontrole.

Viši sud u Podgorici je 13. februara 2025. godine oslobodio Obradovića i Ivanovića optužbi, a Apelacioni sud je 4. septembra iste godine potvrdio oslobađajuću presudu, čime je postupak pravosnažno okončan.

Apelacioni sud zaključio je da zaključenje, izvršenje i plaćanje spornog ugovora nijesu bili plan Obradovića i Ivanovića, već menadžmenta Mađar Telekoma, dok su njih dvojica sprovodila strateške ciljeve većinskog vlasnika.

Drugi konsultantski aranžman koji se našao pod lupom američkih istražitelja odnosio se na kompaniju „Sigma Inter Corp“, preko koje su angažovani advokati Ana Đukanović, tada Kolarević, i Nikola Martinović.

Prema ranije objavljenoj dokumentaciji, za Anu Đukanović bila je ugovorena naknada od 246.000 eura, a za Nikolu Martinovića 230.000 eura, bez pojedinih dodatnih troškova.

Ivanović tvrdi da su advokati pružali usluge povezane sa reorganizacijom Telekoma, uključujući pravno savjetovanje u programu dobrovoljnog odlaska zaposlenih uz otpremnine.

Ana Đukanović ranije je odbacivala sumnje u zakonitost svog angažmana, tvrdeći da je novac primila za obavljeni pravni posao.

Ivanović smatra da je potrebno razlikovati one koji su odlučivali o angažovanju konsultantskih kuća, potpisnike ugovora i pružaoce usluga.

Saslušanja

Najnovija saslušanja zakazana su nakon što je Specijalno državno tužilaštvo 2025. godine odbacilo krivičnu prijavu MANS-a, ocijenivši da je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, odnosno da jedno od prijavljenih djela nije bilo propisano kao krivično djelo u vrijeme kada je, prema prijavi, izvršeno.

Vrhovno državno tužilaštvo ocijenilo je da je takva odluka pravilna i zakonita.

Nakon toga je zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Bojana Ćirović, postupajući u ime države, zatražila od sudije za istragu Višeg suda da sprovede dokazne radnje i sasluša osobe koje su učestvovale u privatizaciji.

Sudija za istragu prvobitno je odbio njen prijedlog, ali je krivično vanpretresno vijeće Višeg suda zauzelo drugačiji pravni stav o zastari krivičnog djela primanje mita i omogućilo dalje postupanje.

Vrhovni sud je potom odbacio kao nedozvoljen zahtjev Vrhovnog državnog tužilaštva za zaštitu zakonitosti, ne odlučujući o krivici bilo koje osobe.

Posljednjom odlukom otvoren je put za saslušanja koja bi trebalo da počnu u ponedjeljak, više od dvije decenije nakon privatizacije Telekoma.

Telekom nekad i sad: Za većinski paket 2005. plaćeno koliko danas na berzi vrijedi cijela kompanija

Crnogorski Telekom danas na berzi vrijedi približno koliko je mađarski investitor prije 21 godinu platio za nešto više od polovine njegovih akcija.

Prema berzanskim podacima za 30. oktobar 2026. godine, cijena jedne akcije Crnogorskog Telekoma iznosila je 2,46 eura. Na osnovu te cijene i približno 45,67 miliona izdatih akcija, ukupna berzanska vrijednost kompanije iznosi oko 112,4 miliona eura.

Paket od 51,12 odsto akcija danas bi, prema istoj računici, imao proporcionalnu berzansku vrijednost od približno 57,5 miliona eura, dok je država 2005. godine za prodaju tog paketa dobila 114 miliona eura.

Međutim, berzanska kapitalizacija računa se prema posljednjoj cijeni trgovanja i ne mora odgovarati cijeni po kojoj bi kompanija ili njen većinski paket mogli biti prodati.

Na ograničenja crnogorskog tržišta kapitala i mali broj transakcija ukazao je i sam Telekom u godišnjem finansijskom izvještaju za 2024. godinu.

Prema finansijskim izvještajima, Crnogorski Telekom je u prvih šest mjeseci 2026. godine ostvario oko 46 miliona eura prihoda i 4,63 miliona eura neto dobiti, dok je ukupna imovina kompanije na kraju juna iznosila približno 179,4 miliona eura.

Prema računici zasnovanoj na privatizacionoj cijeni, cijeli Telekom je 2005. godine bio procijenjen na približno 223 miliona eura.

RTCG