Atletičar Željko Dabović: Od Novske Skalinade do reprezentativnog dresa Crne Gore

Ako je vjerovati misli da ljubav kreće u susret onome ko krene ka njoj, lako bismo izašli iz knjige Paola Koelja i zakoračili u sportsku priču Željka Dabovića. On nije kao dijete stao na atletsku stazu, jer je u Herceg Novom nije ni bilo. Nije se ni pripremao za trku koja će mu promijeniti život, jer nije planirao da učestvuje. Jedne zime našao se na startu Novske Skalinade, a svaki naredni korak i kilometar vodili su ga ka spoznaji da u trčanju postoji nešto što inspiriše i pokreće cijelo njegovo biće.

Željko Dabović nije znao da kreće u potragu za ljubavlju, već je iz ljubavi prema djevojci Marini otkrio da može postojati još jedna – ljubav prema atletici.

Dvadesetdevetogodišnji Novljanin atletikom se aktivno bavi od 2019. godine. Od prve trke do reprezentativnog dresa nisu prošle decenije, ali jesu mnoga rana ustajanja i hiljade i hiljade kilometara treninga. Za samo nekoliko godina prešao je put od rekreativca do reprezentativca Crne Gore i učesnika Evropskog i Svjetskog prvenstva.

Osvajač je bronze na Balkanskom prvenstvu u maratonu, višestruki prvak Crne Gore u dugoprugaškim disciplinama, te trostruki dobitnik specijalnog priznanja Atletskog saveza Crne Gore. Njegov niz uspjeha upotpunjuju i pobjede na drumskim trkama širom naše zemlje, kao i rekord staze na Montenegro Business Run, gdje godinama dominira kao predstavnik kompanije Tehnomax.

Dabović živi i radi u Herceg Novom, član je kluba iz Podgorice, a često trenira na atletskim stazama u Trebinju i Dubrovniku. Iako mu je danas već teško da nabroji sva takmičenja i priznanja, njegova pojava odaje smirenost i skromnost, šampionski pristup koji ne vidi samo cilj, već i stazu kojom se do njega dolazi.

Za Primorski portal govorio je o putu koji ga je od jedne gradske trke doveo do reprezentativnog dresa, o izazovima i o atletici koja ga je naučila disciplini, strpljenju i uvjerenju da se rad uvijek isplati.

Kako je Novska Skalinada promijenila tvoj život?

Sasvim spontano, početkom 2019. godine. U Herceg Novom se tradicionalno održava trka Novska Skalinada. Na nagovor moje tadašnje djevojke, a danas supruge Marine, odlučio sam da se prijavim. Nijesam imao gotovo nikakvog dodira sa atletikom. Marina je prva prepoznala nešto u meni i dala mi podstrek da pokušam. Tada sam na učešće gledao kao na jedno zanimljivo iskustvo, ali bez velikih očekivanja. Međutim, upravo je ta trka promijenila tok mog života, a odluka da stanem na start Novske Skalinade bila je jedna od najvažnijih koje sam ikada donio.

Nakon prvih istrčanih kilometara osjetio sam poseban spoj izazova, zadovoljstva i želje za napretkom. Svaki naredni trening donosio je novu motivaciju, a rezultati su počeli da dolaze mnogo brže nego što sam očekivao. Tada sam shvatio da trčanje nije samo prolazna rekreacija, već nešto čemu želim ozbiljno da se posvetim. Posebno sam zahvalan supruzi Marini, koja je od prvog dana vjerovala u mene i ostala moja najveća podrška kroz sve uspjehe, izazove, treninge i takmičenja.

Gdje danas treniraš?

Član sam Atletskog kluba Sparta iz Podgorice. Živim i radim u Herceg Novom, a u našem gradu nažalost ne postoji atletski klub niti adekvatna atletska staza koja bi atletičarima omogućila kvalitetne uslove za trening i razvoj.

Većinom treniram u Herceg Novom, dok za specifične treninge na atletskoj stazi putujem u Dubrovnik i Trebinje, gdje postoje uslovi za kvalitetan rad. To zahtijeva dodatno vrijeme, organizaciju i finansijska sredstva, ali kada imate jasno postavljen cilj, trudite se da pronađete način da prevaziđete sve prepreke.

Posebno je bilo izazovno tokom priprema za velika takmičenja kada je kvalitetna atletska staza neophodna. Uprkos nedostatku infrastrukture, nastojim da to ne bude izgovor već dodatni motiv da ostvarim dobre rezultate i dostojno predstavljam Herceg Novi i Crnu Goru.

Možda nijesam imao idealne uslove za razvoj, ali sam naučio da se fokusiram na ono što mogu da promijenim, a ne na ono što nemam. Vjerujem da Herceg Novi zaslužuje atletsku stazu i bolje uslove za razvoj atletike, jer bi to mnogo značilo, ne samo postojećim sportistima već i mladim generacijama koje tek dolaze.

Kako usklađuješ sve obaveze?

Od 2019. godine zaposlen sam u TehnoMaxu. Od kada sam počeo ozbiljnije da se bavim trčanjem, trudim se da posao i treninge uskladim na najbolji mogući način. To nije uvijek lako.

Moj se dan uglavnom sastoji od poslovnih obaveza, nakon kojih slijede treninzi i pripreme za takmičenja. Trke su uglavnom vikendom, najčešće nedjeljom, pa to donekle olakšava uklapanje sportskih i poslovnih obaveza. Kao što sam pomenuo, najveći izazov su mi česta putovanja u Dubrovnik i Trebinje. Iako može zvučati kao fraza, istinski vjerujem, a i spoznao sam da kada volite ono što radite i imate jasan cilj, mnogo je lakše pronaći balans. Mislim da je dobra organizacija ključ svega, kao i dosta fokusa i discipline.

Šta te motiviše da svakodnevno treniraš?

Više stvari je u pitanju. Naravno da svaki sportista voli dobre rezultate i medalje, ali mene najviše pokreće lični napredak i želja da budem bolji nego što sam bio juče. Svaki trening doživljavam kao novi korak ka narednom cilju. Najveća motivacija mi je činjenica da vjerujem da još nijesam dostigao svoj maksimum. Svaka sezona donosi nove izazove i ciljeve, a upravo ta želja za napretkom svakodnevno me pokreće.

Iako sam osvojio dosta medalja i ostvario značajne rezultate, možda je moje najveće bogatstvo ono što sam stekao van staze. Zahvaljujući atletici upoznao sam mnogo sjajnih ljudi iz različitih gradova naše zemlje, kao i država regiona i Evrope. Sa nekima sam izgradio prijateljstva za cijeli život, i danas su neki od njih i moji kumovi. Sport mi je omogućio da putujem i upoznam različite kulture. Zato je atletika za mene mnogo više od medalja i rezultata.

Koja takmičenja su ti posebno ostala u sjećanju?

Svako takmičenje nosi nešto posebno, ali ako bih morao da izdvojim ono što je ostavilo najveći pečat na moju karijeru, onda su to nastupi na Evropskom i Svjetskom prvenstvu.

Prilika da na toj sceni predstavljam Crnu Goru za mene je ogromna čast i ostvarenje sna. Kada izađete na start zajedno sa najboljim atletičarima svijeta i na grudima nosite grb svoje države, shvatite da su sva odricanja, treninzi i prepreke kroz koje ste prošli imali smisla.

Iskustvo Svjetskog prvenstva je nešto posebno. Bio sam okružen najboljim atletičarima svijeta i upoznao sam sportiste iz zemalja koje su svjetske velesile u atletici poput Kenije, Japana i Francuske. Dok je naša reprezentacija bila malobrojna, vrhunski sportisti iz velikih atletskih sila dolazili su sa čitavim timovima stručnjaka, sa trenerima, doktorima, fizioterapeutima, sportskim psiholozima i nutricionistima. Takva iskustva vam pokažu koliko je vrhunski sport zahtjevan i koliko detalji prave razliku. A tada sam shvatio i koliko je veliki uspjeh doći na taj nivo takmičenja iz sredine koja nema ni osnovnu atletsku infrastrukturu.

Posebno sam ponosan na bronzanu medalju osvojenu na Balkanskom prvenstvu u maratonu, kao i na činjenicu da sam tokom karijere više puta bio prvak Crne Gore u disciplinama kros, 5.000 metara, 10.000 metara i polumaraton.

Koje greške početnici najčešće prave?

Najčešća greška početnika jeste što žele previše i prebrzo. Mnogi odmah krenu sa velikim kilometražama i jakim treninzima, što često dovodi do povreda, umora i gubitka motivacije.

Moj savjet svima koji žele ozbiljnije da se bave trčanjem jeste da budu uporni i strpljivi. Napredak dolazi postepeno, a najvažnije je stvoriti naviku redovnog treninga. Važno je da se ne upoređuju sa drugima, već sa sobom od juče.

Što se tiče opreme, trčanje nije među najskupljim sportovima. Za početak su najvažnije kvalitetne patike koje odgovaraju nečijem stopalu i načinu trčanja. Kasnije, kako nivo treninga raste, javljaju se dodatni troškovi za opremu, putovanja i nastupe na takmičenjima. Ja na to ne gledam kao na trošak, već kao na investiciju u zdravlje, kvalitet života i lični razvoj.

Da li te je trčanje mijenjalo kao osobu?

Apsolutno jeste. Mislim da me je trčanje promijenilo više mentalno nego fizički, naučilo me da prihvatim i uspjehe i neuspjehe. Ne može svaki trening da bude savršen niti svaka trka može donijeti rezultat koji očekujete, ali sam upravo kroz sport naučio kako da poslije svakog pada ustanem još jači i nastavim dalje.

Trčanje je jedan od najprirodnijih oblika kretanja i odličan način da čovjek sačuva fizičko i mentalno zdravlje. U vremenu kada sve više sjedimo i živimo pod stresom, sport postaje potreba, a ne luksuz.

Možda najvažnije od svega, trčanje mi je pokazalo da su granice često samo u našoj glavi. Kada se sjetim da sam prije nekoliko godina kao rekreativac trčao novskim šetalištem, a danas iza sebe imam nastupe na Evropskom i Svjetskom prvenstvu, shvatam da uz rad, vjeru i upornost mnogo toga može da se postigne.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

Slobodne trenutke najradije provodim sa suprugom Marinom, porodicom i prijateljima. Oni su moja najveća podrška. Takođe, veliki sam ljubitelj prirode, planinarenja i obilazaka novih mjesta. Kad god imam priliku, trudim se da vrijeme provedem u prirodi, jer mi to pomaže da se odmorim, opustim i napunim energiju za nove obaveze.

Planovi za naredni period?

Želim prije svega da ostanem zdrav i nastavim da napredujem kao sportista. Očekuju me nova domaća i međunarodna takmičenja i cilj mi je da nastavim da dostojno predstavljam Crnu Goru, svoj klub i Herceg Novi.

Posebno mi je važno što kroz sport imam priliku da promovišem svoj grad i pokažem da i iz sredine koja nema dobre uslove za bavljenje atletikom mogu da dođu vrhunski rezultati.

Motivacije ne nedostaje, jer vjerujem da najbolje rezultate tek mogu ostvariti.

Ako moja priča može da motiviše makar jednu mladu osobu da napravi prvi korak ka sportu i zdravijem načinu života, smatraću to jednako vrijednim kao i svaku medalju

Foto: Privatna arhiva