Liker od drenjina Slobodanke Leković osvojio šampionsku titulu na Novosadskom sajmu

Kruna dugogodišnje angažovanosti u proizvodnje raznih likera za Slobodanku su bile dvije medalje, zlatna za liker od drenjina i srebrna za liker od oraha, koje je osvojila na nedavno održanom Novosadskom sajmu.

– Mada se jesam nadala uspjehu, nisam vjerovala kada sam od službenika sajma obaviještena da se moj ime našlo uz najbolje ocijenjeni liker u veoma jakoj konkurenciji, dok sam za drugi uzorak dobila srebrnu medalju. Nažalost, zbog bolesti nisam mogla da preuzmem nagrade, već je to uradio suprugov stric. Liker od drenjina je dobio zlato i najveću moguću ocjenu, a liker od oraha je ocijenjen kao mlad, i dobio je jaku ocjenu, srebro. Da sam poslala stariji uzorak moguće da bih i tu osvojila zlato – kaže ona, i ističe da proizvodi osam vrsta likera.

– Odlučila sam da na ovaj sajam pošaljem drenjinu i orah, pa ću naredne godine promijeniti i poslati uzorke od borovnice i maline.

Slobodanka i njen suprug Nenad, poznati vinogradar iz Godinja, nakon penzionisanja su se vratili na selo. I kako kažu – nisu se pokajali, iako imaju puno posla.

– I ranije sam pravila likere i jedno vrijeme sam ih prodavala u Sutomoru i Budvi. Vratili smo se u selo Godinje, imamo baštu, konobu gdje dočekujemo turiste, i nastavila sam aktivnije da proizvodim likere. Zahvaljujući vrhunskom kvalitetu i lijepo oslikanim bocama, nigdje više ne nosim da bih prodala, već sve što napravim prodajem na kućnom pragu i online, Podgorica, Budva, a zainteresovani su posebno oni koji su od nas već kupovali. Proizvode plasiramo i kroz turizam. Nastojimo da flaše budu unikatne, nisu obične, nemamo litarske, od pola litra su, zatim 250 i 100 ml, a to je ono što traže gosti – kaže.

Ona ističe da u poslednjih četiri godine aktivno sprema likere.

– A poslednjih 15 godina sam u ovom poslu. Završila sam Srednju tehnološku školu, i zbilja mi to ide dobro. Sve je to način na koji su to nekad radile moja majka i svekrva, nema hemije, već samo tradicija – kaže ona, i dodaje da i ova skora priznanja potvrđuju njenu posvećenost vrhunskom kvalitetu i autentičnosti.

– Priznanja me inspirišu da nastavim sa njegovanjem tradicije i stvaranjem proizvoda koji osvajaju srca ljubitelja kvalitetnih pića. Ova medalja takođe je dodatna potvrda kvaliteta likera od kojih nikad nisam odustajala, ali sam nastojala da ne mijenjam autentičnost izvornih recepata. To su priznanja pokazala kao ispravan odabir.

Slobodanka kaže da joj medalje puno znače. Nagrade joj znače veliku motivaciju za dalji rad, jer, kako kaže, dokazuju da se dugogodišnji rad, trud i ljubav prema proizvodnji likera isplatila, te da je na pravom putu.

– Posebnost mojih likera je u tome što se prave sa pažnjom, ljubavlju i od srca. Sve mjerim, vagam, tačno 40 dana u suncu držim, vodim računa, zapisujem. Recepti su moja tajna, a ostaviću ih snahama i ćerki. Imam svoj dnevnik gdje zapisujem bitne životne stvari, pa su tu za njih i svi moji recepti, ako neka bude željela da me naslijedi.

Zbog intenzivnih aroma, slatkastih i raznolikih ukusa, liker se često označava kao „žensko piće”. Ipak, u ovom piću rado uživaju mnogi.

– Imala sam gosta, ovdje iz Crmnice, koji je i pored toga što je nuđen vinom i rakijom, tražio da popije zlatno piće, jer je o likeru čitao na internetu. Nakon što je popio čašu, kazao je da je to ipak piće za njega.