Članska karta političke partije jači adut za posao u državnim ustanovama nego zvanje i znanje
Ultimatumi za posao potvrđuju da se u sistemu Crne Gore nisu dogodile suštinske promjene već samo zamjene. Politička pripadnost i posao opstaju kao sprega, zvanje i znanje nisu dovoljni za državne ustanove dok se za povlašćene kriterijumi zapošljavanja “spuštaju”.
Da li najbolji student akademskog studijskog programa – Pomorske nauke, Baranka Isidora Jovanović mora uzeti člansku kartu neke političke partije da bi dobila posao u struci, na kopnu. To je pitanje koje postavlja javnosti Crne Gore? Studentkinja u čijem indeksu su 10 bila je stipendista Vlade, Opštine Bar, kompanije Port of Adria.
Prije skoro pet godina završila je fakultet, a u svojoj 23.-oj Isidora je dobila prvi ugovor i prvu plovidbu obavila na tankeru.
Nakon stečenog zvanja oficira plovidbene straže i odrađenim ugovorima, Isidora je ostajala na kopnu više mjeseci kako bi pronašla posao u struci i “razvela se od života na željezu”. Vjerovala je da će nešto „iskočiti“ da bi započela novo poglavlje u karijeri. Dvije ljetnje sezone provela je u timu traganja i spašavanja na moru vođenim Upravom pomorske sigurnosti. Međutim, posla “na kopnu” nema za Isidoru, studenta generacije Pomorskog fakulteta u Kotoru koja trenutno pohađa master studije istoimenog programa. Isidora ponovo plovi.
-Tokom studija sve je izgledalo savršeno, za brige nije bilo mjesta. Stariji bi znali kritikovati kako nema posla u struci, da je teško skućiti se i naći posao na kopnu. Znajući svoje želje i performanse, u glavi sam imala viziju svoje karijere sa ne toliko dugim plovidbenim stažom, ali dovoljnim za dokazati iskustvo i započeti posao u struci na kopnu. Nakon stečenog zvanja oficira plovidbene straže i odrađenim ugovorima, ostajala bih na kopnu više mjeseci kako bih sebi pronašla neki posao u struci, ali do sada uzalud, navela je u razgovoru za Primorski portal Isidora Jovanović.
Obećanja za moguće zaposlenje, kaže sagovornica Primorskog portala, nije da nije bilo.
– Ali tuđi, lični, interesi ne temelje pravdu. Učine da bivate suvišni. U razgovorima za posao u pomorskoj djelatnosti i više nego dovoljno mi se kazalo da se operativnost kadra bazira na povezanosti i poznanstvima više nego li znanju i kvalifikacij. Istrajavam. Obrazovanje je lična nota i potreba. Rastemo koliko smo spremni da prihvatimo. Niko nikada nije postavio granice u tom, te ga tako i prihvatam. Ne želim da odustanem od sopstvenog podsticaja i želje da sebe vidim u svakodnevnoj relecaiji kuća-posao-kuća, navodi Jovanović ističući: “Istinski sam vjerovala da nepravdi nema mjesta kad se daš poslu, međutim, ukazalo mi se suprotno. Sistem u Crnoj Gori je pun rupa”.
-Rad i život na brodu ima svoju čar i izazove. Ne bojim ih se. Vremenom vidim da opstajem i plivam dobro u ovim vodama, ali htjela bih da prestanem, ponajviše iz ličnih zdravstvenih ograničenja. Mlada sam i ne želim da već u srednjim godinama osjećam dob starosti, te propustim i dosta lijepog što dolazi sa tim godinama. Nije nužno. Ili, se pak čini da jeste? Nisam vjerovala kritici starijih, a sad sam je očevidac. Mene politika ne interesuje, ali očigledno, nas “nesvrstane” i te kako dotiče. Ona maršira ovaj boj, ona aminuje funkcionere, a oni početnike – mene i kolege mi. Znam da nisam sama u ekspresiji nezadovoljstva. Zvati se kapetanom velika je čast i ponosita titula, ali istupila bih i prepustila tu slast drugima. Nastaviću da tragam za poslom na kopnu. U ustanovama Crne Gore, pomorskoj državi biće da ipak trebaju obrazovane, kvalifikovane kadrove. Pomorstvo je kompleksna privredna grana kojoj su potrebni profesionalci. Nas ima, a pitanja je kada će konačno biti mjesta za nas, zaključuje Isidora Jovanović
