Ćosović: Razvojem malih ribnjaka može se doći do kvaliteta, smetnja su normativni akti

Uz podršku Fonda za inovacije, kroz Program za jačanje inovativnosti mikro, malih i srednjih preduzeća, u Sjenokosu, na Savinom potoku u cetinjskoj opštini, Miloš Ćosović je razvio inovativan pristup ishrani riblje mlađi koristeći prirodne sastojke umjesto industrijskih smjesa.

Ideja projekta je istraživanje uticaja žive hrane na rast mladunaca pastrmke.

– Uzgoj pastrmke može djelovati komplikovano, ali jedna stvar je presudna od samog početka – pravilna ishrana mlađi (tek izleglih mladunaca). Ako se tu napravi greška, posledice su brze. Spor rast ili uginuće. Dobra vijest je da uz nekoliko jasnih pravila sve može biti mnogo jednostavnije nego što izgleda. U prvim nedjeljama života pastrmke koriste se tri osnovne vrste „žive hrane”.

U praksi to zapravo znači sledeće:

– Artemija – najbolji početak sitne, jedva vidljive račiće, koji se stalno kreću u vodi. Dovoljno je mala da je tek izlegla ribica može pojesti i dovoljno hranljiva da brzo ojača. Mana joj je što je moraš stalno „izlegati”, a i skuplja je od drugih opcija. Sledeći korak je Ciklops. Kada ribice malo porastu, prelazi se na ciklopse. Oni su malo veći i brži, pa pastrmka počinje da „lovi” hranu. Ima ih puno u Savinom potoku. Ipak, treba biti oprezan, jer ako su preveliki, mogu čak i da povrijede sitnu mlađ. Kasnije dolazi dafnija, nešto poput „laganije hrane”. Ona pomaže varenju i održava ribu u dobroj kondiciji, ali nije dovoljno jaka za najmlađe – kaže Ćosović.

Što se tiče prodaje pastrmke na ribnjaku, kaže da ih već ima za prodaju.

– Imamo sve kategorije ribe koje smo hranili. U sedam bazena imamo ribe svih kategorija, od 3 kilograma pa do 300 grama. Sjenokos može da godišnje da jedno deset tona ribe, ne više, jer nema dovoljnih količina vode, a to je problem i većine ribnjaka. Mi smo se organizovali tako da ćemo u Sjenokosu uzgajati ribu do jula, a zatim je nosimo u kavezni ribnjak u Tunjevo, u blizini glave Zete. Do tog odredišta ih prenosimo u bazenima sa kisenikom.

On navodi da su se bazirali samo na pastrmku, te da pokušavaju da naprave matično jato za jadranske pastrmke, odnosno pastrmku koja živu u Skadarskom jezeru, sa crvenim tačkama, potočna pastrmka, ali mekousna.

– U Plužinama je, recimo, pastrmka crnomorskog sliva, koja je sasvim vidljivo drugačija. Jadranske pastrmke ima, recimo, i u rijeci Oraoštici. Međutim, kad nastupi zabrana šarana, dođu ribolovci sa strujom i sve pobiju. Tako unište i malu i veliku, i to je jedan problem koji nema dovoljno nadzora. Naprave velike štete na maloj ribi.

Postoje dvije vrste različite pastrmke, kaže on.

– U Zeti je registrovana pastrmka jadrankog sliva, potočare, i one su izuzetnog kvaliteta, iz razloga što se meso potočare i meso kalifornijske pastrmke razlikuju. Više suve materije ima potočna pastrmka, a više vode u tijelu ima kalifornijska. Za uzgoj potočne pastrmke treba duplo više vremena nego za kalifornijsku.

Ove godine je prodavao pastrmku restoranu „Voda u kršu”, koji je unazad pet mjeseci koristio njihovu ribu.

– Mi smo im nosili, naravno svježu nakon što je očistimo. Do sada je bilo 5 eura, no, cijena pastrmka će ići više, jer je enegrija poskupila. Taj osnovni energent je povećao cijene i sve je poskupilo, pa će i cijena ribe gore ići. Kalifornijska će za mjesec-dva biti 7 do 8 eura. Problem je što je uvoz iz Italije, a riblje brašno diktira cijenu, što je opet jedan od problema koji prati ribarstvo, i pratiće ga i dalje.

Navodi da pokušava da organizuje više malih ribnjaka, i da se prebaci na ovaj sadašnji način ishrane. 

– To je čisto ekološka varijanta, da kažem organska. Ali to su manje količine ribe, mada su one dovoljne za neke restorane. Ne može to biti neki od velikih trgovačkih lanaca, jer su tamo potrebne velike količine. Ali količine od sto do dvjesta kila sedmično, to ne bi bio problem.

Ćosović smatra da se razvojem malih ribnjaka može se doći do kvaliteta.

– Međutim, osnovni problem u Crnoj Gori su normativni akti – zaključuje on.