Dugačak spisak odbjeglih „kavčana“ i „škaljaraca“ – da li je još neko osim Milovića i Zvicera „vrijedan“ miliona?

Dugačak je spisak imena navodnih pripadnika „kavačkog“ i „škaljarskog“ klana i njihovih saradnika, koji su u bjekstvu više godina, a koji su osumnjičeni ili osuđeni za teška krivična djela.

Podsjećamo, Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) je na predlog direktora policije, nedavno obećalo milion eura za informacije koje bi bile od značaja za direktno lociranje, pronalaženje i hapšenje vođe „kavačkog klana“ Radoja Zvicera i policijskog službenika Ljuba Milovića.

Među licima za kojima Uprava policije Crne Gore traga ima i onih koji su više godina u bjekstvu i koji su osumnjičeni da su iz bjekstva počinili najteža krivična djela, ubistva, i to na teritoriji Crne Gore u vrijeme kada upravo policija naše zemlje traga za njima. Konkretan primjer za to su optužbe protiv Vuka Lalatovića (škaljarski klan) i Nikole Drecuna (kavački klan).

Kao samo neki od primjera za kim duži period, zbog najtežih krivičnih djela, policija traga su i Igor Vukotić, Stefan Janković. Na spisku potrage je i Miloš Medenica…

Međutim, policija, za sada, osim u slučaju Milovića i Zvicera, nije ponudila novčanu nagradu kao pokušaj da priđe korak bliže licima za kojima traga.

Godinama živjeli u bjekstvu –  umjesto policije locirao ih ubica:

Među onima koji su osumnjičeni za najteža krivična djela, a koji su godima bili u bjekstvu, ima i onih do kojih policijska potraga nije stigla i za kojima policija nije raspisala novčanu nagradu, ali do kojih je stigla suprostavljena kriminalna grupa.

– 6.10.2025. – Boban Sjekloća, koji prema operativnim podacima policije slovi za jednog od vođa „škaljarskog klana“, ubijen je  kod plaže Trsteno. Za njim je policija tragala nekoliko godina i on se nalazio u bjekstvu.

-16.10.2025. – Žrtva ubistva koje se dogodilo u Beogradu na vodi je Filip Ivanović, Cetinjanin kojeg Crna Gora duže vremena potražuje zbog saučesništva u dva ubistva, objavili su ranije srbijanski mediji.

– 2025. U Španiji je ubijen Filip Knežević.  Knežević, za kojim su i Srbija i Crna Gora raspisale potjernicu, ubijen je u zgradi u kojoj je stanovao.

– 19.4.2026. – Krsto Vujić, koji je prema evidenciji bezbjednosnih službi jedan od vođa hercegnovskog ogranka „skaljarskog klana“, preminuo je nakon nekoliko dana što je izvršen napad na njega. Vujić se godinama nalazio u bjekstvu.

Pravila raspisivanja novčane nagrade

Profesor i kriminolog Velimir Rakočević za portal Dan je pojasnio proceduru raspisivanja novčane nagrade za osobom koju potražuje policija.

– Ministarstvo unutrašnjih poslova na predlog policije ovlašćeno je da javno obeća nagradu za dato bavještenje, kad je to obavještenje potrebno za vršenje policijskih poslova. Javno obećanje nagrade može se objaviti preko medija sredstava javnog informisanja i komunikacije i na drugi pogodan način. Ministarstvo je dužno da javno opozove novčanu nagradu kad dođe do traženog obavještenja.  Propisano je da pravo na nagradu ne pripada  licu koje je dalo obavještenje za koje je obećana nagrada ako policija već raspolaže tim podacima.  Od nagarde su izuzeti policijski službenici i članovi njihove uže porodice kao i saučesnici u vršenju krivičnog djela  jer oni nemaju pravo na nagradu. Zagarantovana je potpuna anonimnost lica budući da se informacija može dostaviti direktoru UP njegovom pomoćniku ili šefu SPO uz prethodno zakazivanje razgovora. Nagrada se isplaćuje  iz sredstava budžeta CG  opredijeljenih za rad MUPa – kazao je za portal Dan Rakočević.

Rakočević dodaje da takva informacija mora da prođe dubinske kriminalističke provjere i da presudno doprinese pronalasku i hapšenju  osumnjičenog, okrivljenog ili osuđenog lica.

– Postoje jasne procedure provjere tačnosti informacije putem službenih radnji i  upoređivanjem sa drugim raspoloživim podacima – navodi on.

Dodaje da se prostor za ovakav način djelovanja policije javlja kada se pokušalo  korišćenjem drugih raspoloživih policijskih metoda doci do lica u bjekstvu što  nije dalo rezultate pa se nakon toga poseglo za javnim raspisivanjem nagrade.

– Uporedna praksa pokazuje da se u prosjeku od 30 do 40 % lica u bjekstvu privede pravdi na ovaj način što govori o velikom značaju ove nagarde. Polazi se od toga da kriminalistiočki posmatrano  pohlepa za novcem  može nadvladati lojalnost kriminalnoj organizaciji budući da je najveći broj lica koja dostavljaju insajderske informacije. U ovom slučaju ponuđena novčana nagrada je dovoljno velika da lice koje ima relevantna saznanja procijeni da mu se isplati da progovori – pojašnjava Rakočević.

Medenica „pogurao“ milion za Zvicera i Milovića?

Dio iz teksta dnevnih novina Dan od 26.8.2026. – Medenica „pogurao“ milion za Zvicera i Milovića?

„Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore (MUP) je u poslednjih pet dana, na predlog direktora policije, obećalo milion eura za informacije koje bi bile od značaja za direktno lociranje, pronalaženje i lišenje slobode vođe „kavačkog klana“ Radoja Zvicera i policijskog službenika Ljuba Milovića, koji su godinama u bjekstvu, a terete se za više najtežih krivičnih djela. Na po pola miliona procijenjene su precizne informacije koje bi dovele do Zvicera i Milovića, zbog čega su se prethodnih dana najčešće čuli komentari da će potencijalni informator teško odlučiti (ma kolika mu se zaštita nudi) da za taj iznos ugrozi svoj život i život svojih najmilijih, imajući u vidu poraznu činjenicu ko stoji s druge strane i kolikim finansijskim sredstvima raspolaže. Bilo bi zaista lijepo da nas stvarnost demantuje, ali se to, nažalost, nije desilo ni kada je MUP u nekoliko navrata ponudio milionsku nagradu za informacije koje bi vjerodostojno i odlučujuće doprinijele identifikaciji izvršioca, saizvršioca, organizatora ili nalogodavca ubistva glavnog i odgovornog urednika „Dana“ Duška Jovanovića.

Poslednji put milion eura je za tu svrhu ponuđen prošle godine… Nije poznato da li se neko javio s informacijama, a jedino što je poznato jeste to da ni 22 godine od zločina nema ni pomena o motivu, organizatorima, izvršiocima i nalogodavcima atentata na Jovanovića.“

„Borba protiv kriminala je sve više političko pitanje“

Advokat Srđan Lješković u razgovoru za portal Dan navodi da u ozbiljnim država kriminal nije tema kojom se svakodnevno bave predsjednici, premijeri i ministri radi skretanja pažnje sa drugih problema.

– Ozbiljne stabilne i funkcionalne države ulažu ogromne resurse u suzbijanju kriminala, ali one to čine kroz sistemske institucije  a ne kroz politički spektakl kao što se radi u Crnoj Gori. U manje razvijenim društvima kao što je Crna Gora borba protiv kriminala se često koristi za sticanje političkih poena i puni novinske naslovnice. Da je sreće policija tužilaštvo i sudovi bi radili u tišini i bili nezavisni od politike. Osobe sa druge strane zakona ne bi tretirali kao „moćne javne ličnosti“, već kao obične prestupnike koji se procesuiraju bez medijske pompe. U ozbiljnim država kriminal nije tema kojom se svakodnevno bave predsjednici premijeri i ministri radi skretanja pažnje sa drugih problema – smatra advokat Lješković.

Lješković dodaje da je borba protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori je sve više političko pitanje sa elementima populizma.

– I na veliku žalost građana o tome odlučuje politička elita, iako postoje nadležne institucije što nužno ukazuje da su te institucije slabe jer je veliki politički uticaj na njihov rad. Da li ste negdje čuli ili vidjeli rukovodioca Specijalnog državnog tužilaštva  da javno istupa vezano za istrage koje vodi. Ne, nijeste. E tu politiku vođenja borbe protiv kriminala treba da primjenjuje policija. Tišina daje rezultate a ne javno hvalisanje. Tako radi struka, ali zato imamo političare koji od svakog hapšenja prave medijski spektakl, koji koristeći položaj i funkcije na kojima su znaju i dostavljaju javnosti informacije koje bi trebalo da predstavljaju službenu bezbjedonosnu tajnu dostavljaju javnosti, pa onda i ne čudi što imamo bjegunce i što država poseže za mehanizmom da nudi novac za njihovo lociranje – istakao je advokat Lješković i dodaje:

„Navešću Vam dva primjera, država Austrija za informaciju o osobi za koju Crna Gora nudi milion eura oni nude dvadeset hiljada, država Hrvatska najveća nagrada koju su ponudili za nekog za kim tragaju je 132 hiljade. Hrvatski zakon prepoznaje i to da se može privatno raspisati nagrada. Postavlja se otvoreno pitanje zašto nagradu nije raspisao ministar policije kao što se to radi u svim zemljama nego je nagradu kako je to sam izjavio raspisao direktor policije. Gdje su bili da raspišu nagradu za Aliju Balijagića, da li sektor bezbjednosti uopšte i zna ko im vršlja po zemlji, koje službe koji agenti, ko se sve naselio u Crnoj Gori da li poslednji masakr koji se desio u Danilovgradu se mogao spriječiti. Da ne govorimo o zadnjem događaju i zadnjem maskru samo da Vas vratim godinu ili dvije u nazad šta je sa Mašanovim i Markovim zakonom.“

„Institucije da pokažu kriterijume za visinu nagrade“

Lješković navodi da kada policija iscrpi sve standardne metode, tehnike, preglede baze podataka, završe potrage na terenu a razmjena podataka preko Interpola ili Europola ne daje nikakve rezultate, javna nagrada služi kao alat za generisanje potpuno novih tragova.

– Sa tim se pokušavaju pronaći insajderi u samim  kriminalnim grupama da odaju svoje šefove, njihove poslove, njihove konekcije i slično. Da li im to polazi za rukom ja lično mislim da ne. Sa pravnog aspekta, Ministarstvo unutrašnjih poslova, ima zakonski osnov da na predlog Uprave policije, javno obeća novčanu nagradu za informaciju koja može biti od značaja da se pronađe i liši slobode lice za kojim se traga. U konkretnom slučaju nije sporno samo ovlašćenje države da raspiše nagradu, ali zakonsko ovlašćenje da se nagrada raspiše ne znači da institucije mogu bez jasnih kriterijuma odrediti bilo koji iznos javnog novca. Upravo tu dolazimo do pitanja koje treba postaviti i Vladi Crne Gore i MUP-u Crne Gore, a to je na osnovu čega je procijenjeno da informacija o Zviceru, odnosno Miloviću, vrijedi upravo 500.000 eura odnosno million eura – kazao je za portal Dan advokat Lješković.

Dodao je da u aktima koji su objavljeni navedeni su uslovi koje informacija mora da ispuni da bi neko mogao ostvariti pravo na nagradu mora biti tačna, provjerljiva, mora omogućiti lociranje i lišenje slobode i imati odlučujući značaj za uspjeh policijske akcije.

– Ali to nijesu kriterijumi na osnovu kojih je objašnjeno zašto nagrada iznosi 500.000 eura. Ako postoji metodologija prema kojoj se određuje visina nagrade, institucije bi morale da je pokažu ili makar objasne njene osnovne kriterijume. Ako takva metodologija ne postoji, onda je riječ o ozbiljnom pitanju diskrecionog odlučivanja o javnom novcu. Ne može odgovor na pitanje „zašto 500.000 eura?“ biti samo — zato što je nadležni organ tako odlučio. Kada država raspisuje pola miliona eura javnog novca, građani imaju pravo da znaju po kom kriterijumu je ta cifra određena. Posebno je problematično ako  institucije očekuju da javnost prihvati ovakvu odluku bez odgovora na pitanje o finansijskom osnovu. U konkretnim aktima o nagradama za Zvicera i Milovića treba jasno pokazati iz koje budžetske stavke, programa ili drugog finansijskog osnova će eventualna isplata biti izvršena i da li su sredstva već obezbijeđena – poručuje Lješković.

On navodi da to nije operativna policijska tajna.

– Može biti tajno kako policija traga za licem, ko joj daje informacije i koje operativne metode koristi, ali teško da se kao operativna tajna može opravdati pitanje gdje je u državnom budžetu predviđen novac kojim država javno obećava da će nekome isplatiti milion eura – ukazo je Lješković.

„Javno obećanje nagrade nije politički slogan“

Advokat Lješković je nagalsio da javno obećanje nagrade nije politički slogan niti medijska kampanja, već pravni institut.

– I još nešto smatram posebno važnim. Javno obećanje nagrade nije politički slogan niti medijska kampanja, već pravni institut koji može proizvesti obavezu države da isplati novac ako građanin ispuni propisane uslove Zato kriterijumi moraju biti jasni unaprijed, a ne da građanin tek nakon što dostavi informaciju sazna da li će država njegov doprinos smatrati dovoljno značajnim. Institucije imaju pravo da koriste ovaj zakonski mehanizam, ali nemaju pravo da od javnosti očekuju slijepo povjerenje. Ako je pola miliona eura određeno na osnovu stručne bezbjednosne procjene neka objasne kriterijume, ako su sredstva već obezbijeđena neka kažu iz kog budžetskog osnova ili ako postoji metodologija neka dokažu da postoji. Ako ne postoji, onda je javnost potpuno opravdano zabrinuta zbog načina na koji se određuje visina potencijalne obaveze države. Po mom mišljenju, ovdje nije najveći problem pitanje da li policiji treba omogućiti da pronađe odbjegle kriminalce naravno da treba, već je problem pitanje da li država, dok ostvaruje taj legitiman cilj poštuje iste standarde zakonitosti i transparentnosti koje očekuje od građana – naglasio je advokat Lješković i dodao:

„Javnost ne traži da policija otkrije operativne detalje, već traži da joj se objasni nešto mnogo jednostavnije, a to je ko je odlučio da informacija vrijedi 500.000 eura, po kom kriterijumu i iz kojeg džepa države taj novac dolazi.“

Kazao je da ako na ta tri pitanja institucije nemaju jasan odgovor, onda problem više nije samo transparentnost jedne policijske odluke, već pitanje odgovornog upravljanja javnim novcem i granica diskrecionog odlučivanja državne vlasti.

– Informacija bi morala proći provjeru kroz najmanje nekoliko nivoa i to prvo provjeru identiteta i pouzdanosti izvora, provjeru samog sadržaja informacije kroz raspoložive policijske i druge evidencije, operativnu provjeru navoda na terenu, kao i provjeru da li se podaci podudaraju sa drugim nezavisnim saznanjima kojima policija raspolaže, pa tek nakon toga mora se utvrditi da li je informacija bila nova i prethodno nepoznata policiji, da li je bila dovoljno konkretna i provjerljiva i što je najvažnije, da li je upravo ona dovela do lociranja i lišenja slobode traženog lica – poručio je advokat.

„Novčana nagrada se ne može pravdati političkom porukom“

Lješković je dodao da samo postojanje krivičnog postupka protiv određenog lica ne predstavlja samo po sebi kriterijum za raspisivanje novčane nagrade.

– Nadležni organi bi morali da obrazlože koje su konkretne okolnosti, bezbjednosne procjene i operativni razlozi opredijelili odluku da se nagrada raspiše upravo za Zvicera i Milovića, a ne i za druga lica vođe klanova protiv kojih se takođe vode postupci ili koja se dovode u vezu sa organizovanim kriminalnim strukturama. Ukoliko nadležni organi nemaju javno dostupne podatke o tome koliko su ovakvih nagrada ranije raspisali i koliko ih je zaista dovelo do pronalaska ili lišenja slobode traženih lica, onda se opravdano postavlja pitanje na čemu je zasnovana procjena da će upravo sada nagrada od po 500.000 eura biti efikasan mehanizam – istakao je on.

Dodaje da država ne bi smjela da određuje tako visoke iznose javnog novca po principu pretpostavke da će to dati rezultat, bez prethodne procjene opravdanosti i efikasnosti takve mjere.

– Još važnije, ako se ispostavi da ne postoji analiza ranije raspisivanih nagrada, njihovih rezultata i troškova, onda imamo ozbiljan problem odgovornosti, jer imamo milion eura potencijalne budžetske obaveze ne može se pravdati samo političkom porukom ili procjenom odokativno da će velika nagrada motivisati građane. Ako institucije imaju bezbjednosnu i finansijsku analizu koja je prethodila odluci, javnost bi makar trebalo da bude upoznata sa njenim postojanjem i osnovnim zaključcima, uz zaštitu svih operativno osjetljivih podataka – zaključuje advokat Lješković.

DAN