Globarevići uspješno spojili organsko pčelarstvo i seoski turizam

Porodica Milorada Globarevića iz Draževine u Lješanskoj nahiji, poznata je po proizvodnji kvalitetnog meda i proizvoda od meda. Na nedavno održanom Novosadskom sajmu osvojili su dvije zlatne medalje, jednu za rakiju medovaču i drugu za medni liker od narandži.

Vlastitim snagama su prije par godina izgadili čitav kompleks u Brezni, u Pivi, i nastavili sa proizvodnjom „tečnog zlata”, jer je med moćna prirodna hrana i lijek prepun vitamina, minerala i antioksidansa koji čuvaju ljudsko zdravlje.

Ove godine su otvorili svoj prodajni štand, kako bi lakše plasirali svoje proizvode na tržište, a koji se nalazi pored lokalnog puta kuda često prolaze i brojni turisti.

– U blizini je i kanjon Komarnice i Nevidio. Na štandu smo izložili naše proizvode, kako to radimo i na brojnim sajmovima, gdje već godinama učestvujemo. To je moja ideja, kako bi turisti i svi drugi koji tuda prođu mogli da navrate i kupe što im je potrebno na licu mjesta. Postalo je interesantno mjesto za one koji tuda prolaze, a često svrate i kupe ponešto. Neko i sjedne, popijemo rakiju, popričamo, bude uvijek raznih šala… Česti posjetioci su strani turisti, pa iako ne znamo jezik, ipak se sporazumijemo. Kad ima obostrane volje, nađe se rešenje – kaže Milorad i dodaje:

– Sinoć mi je bio momak iz Češke, kod mene je kampovao. Družili smo se, pili vino, pričali, iako ne znamo jezik. Moja je želja da ti ljudi koji obilaze Crnu Goru budu ugošćeni, i naravno da iz naših krajeva ponesu lijepe utiske. I baš se i žena i ja trudimo da ih ugostimo i dočekamo.

U Breznu, kaže, dolaze posle Đurđevdana i ostanu do Nove godine.

– Sve što pčela proizvodi mi se trudimo da upakujemo i učinimo dostupnim. Kad dođemo onda donesemo jedan dio pčela, obično nekih što bih ja rekao „probnih”, da se uvjerimo kako kreće paša. No, proljeće je bilo dosta neobično za neko vrijeme na kakvo smo mi ovdje naučili. Krenulo je baš dosta lijepo, pa je onda naglo zahladilo, pa je bilo vjetrova… Tako što se tiče planine godina nije bila nešto medonosna. S vremena na vrijeme pčele su nešto donosile. Biće nešto, ali to nije onako kako smo mi željeli. Moguće da do vrcanja još nešto prikupe, jer se ovdje vrca posle Ilindana. Neće biti neka velika količina meda, ali neki prosjek sigurno hoće.

Kad su u pitanju društva koja su ostala u Draževini, kaže da je zadovoljan količinom meda.

– Bila je baš dobra godina, na šta su uticali topli dani i noći, i da smo tamo zadržali najveći broj pčela, bilo bi za ovu godinu bolje. Ali mi hoćemo pčelarenje u Draževini i na planini, pa smo zbog toga društva i podijelili.

U Pivi, pored pčela, drže i svinje, zatim i baštu, kao dio tradicionalnog seoskog načina života. Ove aktivnosti im pomažu da imaju domaću hranu i dodatnu zaradu kroz poljoprivredu.

– Ovdje je jedna posebna dimenzija života. Imamo kontakt sa prirodom, bez buke i haosa. Imamo svoju baštu, krompir, paradajz, luk, krastavce, imamo i prasiće. Napravili smo sušnicu, sušimo meso, kobasice, pečenicu, za naše potrebe, ali nešto i prodamo poznanicima i prijateljima. Nastojimo i trudimo se da imamo sve ono kako je nekada imalo neko domaćinstvo na sjeveru Crne Gore, i da tako živimo.

Porodici Globarević želimo mnogo sreće i uspjeha u poslu kojim se bave, a sa nestrpljenjem očekujemo i neki novi susret, jer poznajući Milorada, za očekivati je i neki novi izum iz njegove kreativne radionice.