Ivovići iz Zubaca nastavili tradiciju svojih predaka, medalja za podstrek

U Zupcima smješteno je porodično gazdinstvo Nebojše Ivovića, koji se bavi pčelarstvom, maslinarstvom, ali i poljoprivrednom proizvodnjom.
Ivović kaže da brine o 30 košnica pčela i ne propušta da se pohvali kako je ove godine prvi put poslao uzorak meda na kontrolu.
– Jedan sam od onih 16 Barana koji su osvojili medalju na sajmu u Tuzli. Bilo je to moje prvo odličje, koje mi je dalo još više elana da nastavim rad. Počeo sam da se bavim pčelarstvom prije pet godina, sa šest košnica, pa sam onda nabavio deset, i tako povećavao do broja kojim danas raspolažem. Moji preci su davno takođe držali pčele, što me je inspirisalo, i zato sam i postao član Udruženja „Pčelaˮ. Dosta se radi oko pčela. Potrebno je dosta rada i truda, i mislim da to može da radi samo čovjek koji izuzetno voli pčele i ima ljubav prema njima – kaže Ivović za Primorski portal.
Upitan kako ide proizvodnja meda u poslednje vrijeme, rekao je da vremenski uslovi nisu išli na ruku pčelarima.
– Poslednje godine i nisu bile baš tako dobre. Vremenski uslovi su bili loši, naročito ove godine, koja je, kako ja smatram, bila osrednja. Kad sam počeo da pčelarim mislim da je to za mene bila najbolja godina. Sigurno je da kad pčelar ima više pčela ima i više meda. Potrebno je mnogo pčela da se napravi tegla meda. Iz gazdinstva izlazi med izrađen s ljubavlju i velikom pažnjom – objašnjava Ivović, dodajući da je ove godine izvrcao oko 200 kilograma meda.

– To bi bilo osam do devet kg. meda po košnici, mada su to stare košnice. Moguće da je na drugoj lokaciji neko od kolega imao više ili manje, jer je ove godine zaista bilo dosta kiše u maju. Za mene kad je posao u pitanju nema nikavih problema, jer sam naučio da radim. U svom radu i posvećenosti pčelama, tim divnim stvorenjima, trudimo se da iz našeg gazdinstva iznjedrimo sve najbolje što pčele daju nama. Naravno da mi pomaže porodica, ali naš najveći problem je radna snaga. Prvo, skupi su. Traže dnevnicu od 40 do 50 eura. A drugo, jednostavno ih nema. Mi zaista nemamo računicu da ih možemo toliko platiti. Zbog radne snage smo prekinuli proizvodnju cvijeća – ističe Ivović..
Kako ističe, trudi se da što više nauči o pčelama.
– Imam jednog prijatelja iz Makedonije koji je nekad takođe držao pčele. On mi je kao mentor, pokazuje mi šta treba da radim, tu je sa mnom i od velike mi je pomoći. Kažem da ja još uvijek učim, mada puno stvari odrađujem sam. Takođe, često pratim i YouTube i tako se sve više i više upoznajem sa pčelarstvom. Svake večeri odslušam dvije tri priče i nađem što mi treba i što je dobro za pčele – priča Ivović.

Ističe da je oprema jako skupa, ali i da se on snabdio svime što mu je potrebno. Sav med koji je proizveo prodao je za par dana.
– Siguran sam da imam kvalitetan med. Sve sam prodao po cijeni od 18 eura. Ko jednom dođe i kupi dolazi ponovo, mada ja nemam neke velike količine za prodaju.
Prema njegovim riječima, vrlo je aktivan i kada je u pitanju maslinarstvo.
– Imam oko 60 svojih stabala maslina i oko 500 koje sam zakupio. Jedan dio je imao solidan rod, na drugom nije bilo baš dobro. Nije bilo najbolje, ali se ipak nešto proizvelo, rekao bih oko 300 kilograma maslina, koje sam nosio u mlin kod Metovića u Baru i kod Dragoja u Ulcinju. I na ovom polju ima dosta posla, ali se porodično pomažemo, kao i oko povrća. Svako jutro izlazim na barsku pijacu gdje to prodajem, i to vrlo rano – ljeti već u pola dva, a sada dok je zima oko četiri sata. Puno posla, ali ipak se isplati – zaključuje Ivović.