Kako se ponašati u slučaju zemljotresa?
Zemljotres jačine 5,4 stepena po Rihterovoj skali potresao je teritoriju Crne Gore u noći između srijede i četvrtka. Nakon jačeg, uslijedila je serija od čak 30 blažih potresa. Zemljotres ne bira ni mjesto, ni vrijeme, a kako bi se u slučaju jačih potresa sveli na minimum ljudske žrtve i materijalna šteta potrebno je edukovati stanovništvo, preduzeti preventivne mjere i pribrano reagovati. Koje korake trebamo preduzeti prije, tokom i nakon zemljotresa, za Primorski portal objašnjava načelnica područne jedinice Bar Direktorata za zaštitu i spašavanje Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore mr Pera Pavlica Dragišić.
Međunarodne strategije ukazuju da je šteta uslijed zemljotresa, ukoliko se uloži u preventivu, u velikoj mjeri manja. Konkretno, štete koje mogu nastati u slučaju velikih potresa mogu biti i 10 puta veće i skuplje, po proračunima, od uloženih sredstava u preventivu. A najveća preventiva je, kako ističe Dragišić, kvalitetna gradnja u područjima sa jakom seizmikom, kao što je crnogorsko primorje.
„Moramo biti svjesni da živimo u području gdje se svakog trenutka može desiti zemljotres jače snage, poput onog 1979. godine. Takođe, moramo biti svjesni i da se povratni period upravo računa od 50 do 100 godina. Nažalost, u našoj užoj i široj zoni imamo i nekoliko zona zatišja gdje već dugo nije bio zemljotres i seizmolozi procjenjuju da u tim zonama vrlo lako može doći do istog. Te zone su, konkretno, Dubrovnik, Skadar i Petrovac“, objašnjava Dragišić za Primorski portal.
Lokalne uprave u primorskom području, prema njenim riječima, morale bi poštovati standarde o gradnji u seizmički aktivnom području.
„Nadamo se da se isti poštuju i da je gradnja u skladu sa pravilima, kako po pitanju materijala, tako i spratnosti. Ipak, postoje određena odstupanja. Svjedoci smo svi da Budva ne liči na pravi primorski grad i da se koriste materijali koji bi u slučaju zemljotresa mogli nanijeti ogromnu štetu, poput, recimo stakla“, istakla je naša sagovornica.
Od lokalnog stanovništva do preduzeća, institucija, ustanova, edukacija je od presudnog značaja – kako postupati u slučaju zemljotresa, kako da pomognemo jedni drugima, koje se mjere trebaju preduzeti kako bi se smanjili šteta i žrtve… Prve, važne preventivne korake možemo načiniti već u sopstvenom domu i radnom okruženju.
„Treba da provjerimo gdje radimo, živimo, spavamo… Roditelji nerijetko, iz neznanja, radni sto stave ispod velike staklene slike ili teških polica sa vazama, knjigama… Da ne pričam da se brojni ormari ili bojleri ne pričvršćuju, da se postavljaju predmeti, poput ogledala, koji bi mogli da nas povrijede. Zemljotres ne bira ni vrijeme, ni mjesto, i onda je jedno od prvih pravila da imamo niz aktivnosti i mjera koje unutar sopstvene kuće možemo da preduzmemo da bismo spriječili veće štete i žrtve„, navodi Dragišić.
Kod svih većih zemljotresa širom svijeta pokazalo se da su panično ponašanje ljudi i nepreduzete preventivne radnje doprinijeli uvećanju štete i broja žrtava. Na pitanje – kako da se ponašamo kada do zemljotresa dođe, Dragišić objašnjava da je neophodno da ostanemo u objektu dok podrhtavanje traje, na što sigurnijem mjestu, i nakon prvog potresa napustimo objekat i pronađemo „čist teren“.
„Kada do zemljotresa dođe, ako je osoba u tom trenutku u zgradi, u objektu za kolektivno stanovanje, zabranjen je ulazak u lift, jer bi tu najveći problemi mogli nastati, budući da često nestaje električna energija. Takođe, stepenište je osjetljiva zona. Ostajemo u svom stanu, a preporuka svima je da razmisle o nekom sigurnom mjestu za sklanjanje, koje mora biti što dalje od prozora, pregradnih zidova i većih staklenih površina. Za zemljotres moramo biti pripremljeno. Često smo neozbiljni, banalizujemo stvari, ali je jako važno da u kući imamo jedno takvo mjesto i da se svi ukućani dogovore da će ga koristiti u slučaju zemljotresa“, napominje Dragišić.
Nekada je jedna od glavnih preporuka bila da se stane ispod štoka vrata.
„To je tačno, ali nekada su vrata bila šira. Baš taj štok je bio širi, drvene konstrukcije… Sada su u novim stambenim zgradama vrata uska i lošijeg kvaliteta. Uvijek je preporuka da se sklonimo pored jačeg kreveta, pronađemo ugao pored ormara gdje bi mogao ostati neki slobodan prostor“, precizira naša sagovornica.
Nakon što podrhtavanje tla prestane, trebamo da napustimo objekat, pronađemo lokaciju udaljenu od velikih objekata i elektro kablova.
Područna jedinica Bar Direktorata za zaštitu i spašavanje u velikoj mjeri realizuje edukativne programe za sve veće kolektive, a akcenat je na školama.
„Na našim predavanjima detaljno objašnjavamo djeci kako da se ponašaju u slučaju zemljotresa. Ne smiju napustiti učionicu, svi najprije zauzimaju fetus položaj pod klupom i odmiču se od staklenih površina i prozora, i u fetus položaju ostaju dok zemlja ne prestane da podrhtava. Pod organizacijom nastavnika koji se u tom trenu nalazio u učionici, nakon prvog podrhtavanja napuštaju učionicu. Isto vrijedi za privatne projekte“, kaže Dragišić.
U određenim državama koje su u trusnom području, poput Turske i Japana, praksa je da u školama đaci imaju spremne rančeve u slučaju zemljotresa.
„Znate da je prošle godine u februaru katastrofalan zemljotres pogodio Tursku. Oni imaju za sve učenike svojih škola pripremljene torbe pored izlaznih vrata. Nakon posljednjeg zemljotresa u Petrinji, u Hrvatskoj, ostale su nam upečatljive scene ljudi koji su bez odjeće napustili objekte. Preporuka je da se u ruksaku nalaze baterijska lampa, pribor za prvu pomoć, rezervni ljekovi, identifikaciona dokumenta, po mogućnosti vreća za spavanje i sve što bi moglo koristiti u slučaju zemljotresa. Na taj način dajemo doprinos i cjelokupnoj akciji nadležnih i smanjujemo sopstvenu ranjivost. Preporuka je da ljudi imaju jedan takav ruksak“, kazala je Dragišić.
Nakon zemljotresa od 5,4 stepeni Rihtera sinoć je uslijedilo 30 naknadnih zemljotresa od 3,5 stepeni Rihtera do 1,5 stepeni Rihtera.
„Praksa pokazuje da je ovo redovan slučaj i da uvijek trebamo biti spremni za naknadne zemljotrese, posebno ako je prvi bio velike jačine, jer potom dolazi do čitavog niza naknadnih zemljotresa. To je takozvano smirivanje tla. I upravo je preporuka iz tog razloga da napustimo objekat u kom se nalazimo nakon prvog zemljotresa. Pri izlasku iz objekta, ukoliko imamo u porodici starije ljude, djecu, lica sa posebnim potrebama, trudnice, uvijek treba da budemo humani i pomognemo im, vodimo računa i o njima. Ako je neko povrijeđen da zovemo hitnu pomoć. Ja ću podsjetiti da imamo broj za hitne situacije 112, koji radi 24 sata, konstantno se dežura. U tim situacijama je važna prijava – gdje se nalazimo, ko je sa nama… „, ističe Dragišić.
U slučaju većih potresa, do velikog izražaja dolazi uloga upravnika stambenih zgrada.
„Kada dođu spasioci, njima su potrebne validne informacije, prije svega detaljan spisak stanara po stanovima. To je jedan bitan momenat – da znamo ko nam je mogao biti zatečen u stanovima i da se nakon spasilačkih aktivnosti izvrši analiza i utvrdi da li ima osoba koje su eventualno ostale u stambenim prostorima“, zaključila je za Primorski portal načelnica područne jedinice Bar Direktorata za zaštitu i spašavanje Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore mr Pera Pavlica Dragišić.