Kurtović: Divlji nar osvaja crnogorsko tržište

Divlji nar, koji je u Crnoj Gori poznat pod nazivom šipak, polako, ali sigurno osvaja i poljoprivredne proizvođače i potrošače.

Jedna od radionica na području barske opštine gdje se proizvodi domaći sok od divljeg nara je u gazdinstvu Kurtovića, iz zaseoka Velje selo u Mrkojevićima.

– Tačno je da divlji nar sve više osvaja crnogorsko tržište. Sve je veća potražnja, a treba istaći da i strani turisti odlično znaju za ovaj divlji nar i ne treba im posebna reklama. Ove godine će cijena za litar sirupa biti 8 eura, za sok bez šećera biće isto ta cijena, s tim što će te cijene biti dok je sezona nara. Inače, kasnije će biti nešto veća, pretpostavljam da će biti oko 10 eura. I prošle godine su bile te cijene, a bila je loša godina. Što se tiče roda u ovoj godini, on je bio dobar. I najava je bila takva da se očekivalo puno roda, ali je velika suša učinila da je taj rod ostao sitan, a i dosta korijena se osušilo – kaže Semir Kurtović, koji se ovim poslom bavi već 15 godina.

On posebno naglašava da je za berbu najbolji period polovina novembra.

– Branje je već na izmaku, jer smo berbu morali da počnemo ranije, a razlog je sušna godina. Kiša koja je počela u jesen uticala je da rod popuca – kaže on i dodaje:

– Imam dvije plantaže divljeg nara, ali nisu to neke količine, ni pet odsto mog ukupnog otkupa. Rod sa mojih plantaža ostavljam za kraj, i svu tu količinu čuvam za lijek ako mi neko to traži. Od njega ne prvim sirup, nego se prodaje kao čisti sok.

Prema njegovim riječima, za litar soka potrebno je od 4 do 5 kilograma nara.

– Sve ipak zavisi kakav je rod. Što je on krupniji više soka daje, sa sitnijeg ide manja količina… Sa moje plantaže mladih zasada imaću tonu ipo šipka, a što se otkupa tiče, to je količina od najmanje 60-70 tona koliko sam do sada otkupio. Očekujem da ću imati minimalno 15.000 litara soka. Što kaže ona stara izreka, „kako sam se nadala dobro sam se udala”. I zbilja je tako s obzirom na veliku sušu… Kvalitet nije toliko loš, ali baš zadovoljan mogu biti količinom koju sam uspio sam da napravim – kaže on, i naglašava da ima domaćina sa kojima godinama sarađuje, i donose mu rod koji mora biti zdrav i neoštećen.

Što se tiče otkupnih cijena, kretale su se od 1,20 ili čak i do 1,50 centi.

– Cijenu diktira količina roda do koje se može doći. Kupio sam nešto i po 60 centi, a plaćao sam najviše 1,20. Na tržište primorja, zatim Podgorice, Nikšića, Cetinja, velike količine idu i za Srbiju, a malo i u inostranstvo. Naravno da dosta kupaca dođe i na kućni prag. Pored nara, imam i liniju za cijeđenje drugog voća, i isto puno zainteresovanih za to.

Ističe da je zadovoljan saradnjom sa Ministarstvom i Opštinom Bar.

– Kompletnu liniju za cijeđenje raznih vrsta voća, u iznosu do 10.000 eura, kupio sam na račun opštinske pomoći – navodi on.