Na kafi sa Ćazimom Alkovićem, predsjednikom Odbora direktora „Barske plovidbeˮ

Ćazim Alković nedavno je izabran za predsjednika Odbora direktora „Barske plovidbeˮ. Predsjednik je Društva maslinara Bar, a osnovao je i Prvi crnogorski panel za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja. Imenovan je i za prvog menadžera Opštine Bar, a član je političke partije „Biram Barˮ.

Alković je na konstitutivnoj sjednici Odbora direktora „Barske plovidbeˮ imenovan za predsjednika.

– Početkom ove godine u medijima se pojavio javni konkurs za fomiranje Odbora direktora u kompanijama koje su vezane za more. S obzirom na moje višedecenijsko iskustvo u upravljanju poslovnim procesima i poslovnim sistemima u pomorstvu, prijavio sam se, a uz pomoć prijatelja koji su prezentovali Vladi CG moje kvalifikacije, dobio sam priliku da budem predložen za člana Odbora direktora Barske plovidbe. Na prvoj konstitutivnoj sjednici sam jednoglasno izabran za predsjednika Odbora – navodi on.

– Predsjedavanjem ovim Odborom obavezao sam sebe da se nesebično borim da Baru bude vraćen trajekt i ponovo uspostavljena linija Bar-Bari-Bar. Sigurno neće biti lako, ali sinergijom Vlade Crne Gore, Ministarstva saobraćaja i pomorstva, građana Bara, odnosno Crne Gore, uspjeh mora doći. Bez obzira na ulogu u Odboru direktora „Barske plovidbeˮ, sigurno je da neću odustati od borbe i svim regularnim i institucionalno prihvatljivim sredstvima ću se boriti da nam se trajekt vrati.

Prema njegovim riječima, oduvjek je pokušavao da doprinese da Bar, pored toga što je fizički na morskoj obali, dobije i epitet da je „primorskiˮ, odnosno da se u gradu osjeti primorski duh, što u Baru i danas nedostaje.

– Trajekt „Sveti Stefanˮ, koji je od 1965. godine plovio na pomorskoj liniji Bar-Bari- Bar bio je dio tog primorskog duha. Nažalost, i njegov naslednik, trajekt „Sveti Stefan IIˮ, 2017. godine je otplovio na rezanje u Tursku, čime je prekinuta pedesetogodišnja tradicija ove pomorske linije, jer Bar više nije imao svoj trajekt. Među prvima u Baru sam pisao i javno govorio o ovom problemu, i to kao politički direktor partije „Biram Barˮ, ali i kao građanin, Baranin koji prepoznaje značaj ove pomorske linije. Kako bih skrenuo pažnju barske i crnogorske javnosti na nedostatak i značaj trajekta za Bar i Crnu Goru, odlučio sam da, sa tada četrnaestogodišnjim sinom Emirom, sa platoa ispred „Barske plovidbeˮ, gata V, biciklima krenemo za Italiju, tačnije za Bari – kaže i nastavlja:

–Vozili smo od Bara da Drača, gdje smo trajektom prešli u Bari i tamo proveli nekoliko dana, a onda se vratili trajektom Bari – Dubrovnik. Iz Dubrovnika smo se biciklima vratili u Bar. Putovanje je trajalo sedam dana, ali se isplatilo jer je cijela Crna Gora čula za to, da Bar više nema trajekta i da nešto mora da se uradi kako bi ova linija ponovo oživjela. S obzirom da nije bilo pomaka u nabavci trajekta, moj sin i ja smo odlučili da i 2023. godine ponovo biciklima idemo u Italiju i da ponovo podsjetimo nadležne i druge organe na važnost ove brodske linije.

Nakon završene srednje pomorske škole u Baru, u Kotoru je upisao i završio Fakultet za pomorstvo.

– Moje prvo zaposlenje je bilo na Obalnoj radio stanici „Bar radioˮ, koja je 2000. godine postala dio Savezne javne ustanove „Plovputˮ. „Plovputˮ je kasnije transformisan u Agenciju pomorske sigurnosti, a nakon toga u Upravu pomorske sigurnosti. Pored mnogobrojnih poslova koje sam obavljao, moje prioritetno zanimanje u Upravi je bilo iz oblasti kvaliteta upravljanja poslovnim procesima. Duže od petnaest godina sam bio „Menadžer za kvalitetˮ i bavio se praćenjem i unapređenjem svih poslovnih procesa u Upravi. Kako bih unaprijedio svoje znanje iz ove oblasti, na Ekonomskom fakultetu u Podgorici sam pohađao i završio magistarske studije.

Porodični dio tradicije Alkovića je maslinarstvo.

– U Dubrovniku, u kući očevog strica i njegovih sinova, pronašao sam stari žuti dokument koji je moj đed Mujo pisao prije Drugog svjetskog rata. Požutjeli dokument nestandardnog formata, pisan perom, govorio je o mojim precima i o tome da su još prije više od 300 godina živjeli u Dobroj Vodi i bavili se maslinarstvom, baš na mjestu gdje sam i ja rođen i gdje sam proveo djetinjstvo – priča Alković.

– Maslinarstvo je dio naše porodične tradicije i ne mogu reći kada sam počeo da se zanimam za masline i maslinovo ulje. Od najranijeg djetinjstva sam odrastao u porodičnoj uljari, a još u osnovnoj školi sam počeo da radim za dnevnicu ravnopravno sa radnicima. Bilo je to drugo vrijeme, masline su se sakupljale sa zemlje a u uljari na gomili skladištile i po deset dana. Od takvih plodova smo proizvodili ulje i smatrali ga najboljim, jer za drugo nismo ni znali. Kasnije sam se priključio Društvu maslinara Bar i dugo bio najmlađi član Upravnog odbora.

Nesebičnim angažovanjem u Društvu brzo je sticao nova znanja i regionalna poznanstva.

– Bio sam spreman da pohađam sve obuke koje su nam bile na raspolaganju i puno sam učio o maslinarstvu i maslinovom ulju. Kasnije sam dobio priliku da u Hrvatskoj pohađam ozbiljnu obuku za senzorskog ocjenjivača kvaliteta maslinovog ulja. Ovu obuku sam kasnije nastavio u Italiji, a nakon toga u Madridu, gdje sam i završio obuku za vođu panela za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja. Zajedno sa prijateljima sam osnovao Prvi crnogorski panel za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja. Krajem 2014. godine sam izabran za predsjednika Društva maslinara Bar. Motiv mog kandidovanja za predsjednika nije bio titula, već autonomija novoizabranog Upravnog odbora za realizaciju mnogobrojnih projekata. Brzo se pokazalo da je naša ambicija bila opravdana, jer smo za kratko vrijeme realizovali mnogobrojne projekte, kako nacionalne tako i regionalne.

Kako kaže, dugo je odbijao da bude član bilo koje političke partije.

– Smatrao sam da to nije za mene. Bio sam praktičar sa jasno zacrtanim, mjerljivim ciljevima i smatrao sam da bi me politička, „širokopojasnaˮ priča bespotrebno iscrpljivala i oduzimala mi energiju za realizaciju konkretnih aktivnosti. Oduvijek sam smatrao da svako od nas malim projektima na lokalnom nivou može da doprinese da cjelokupno društvo bude bolje. Došao sam do zaključka da je samostalno, ili kao dio NVO, teško realizovati ozbiljnije projekte i odlučio sam da se priključim političkoj partiji „Biram Barˮ, jer je ova partija imala blisku komunikaciju sa građanima Bara, osluškivala je njihove potrebe i probleme i u okviru mogućeg pokušavala da ih riješi. Posebno mi je bilo važno to što je „vrhˮ ove partije bio u Baru, a ne u Podgorici, i što se isključivo bavila problemima i potrebama našeg grada.

U nadi, kako kaže, da će biti u mogućnosti da realizuje projekte od lokalnog značaja prijavio se i na konkurs za menadžera Opštine Bar.

– Bio sam jedini kandidat i nakon sprovedene procedure brzo sam imenovan za prvog menadžera Opštine Bar. Naviknut na rad u NVO sektoru odmah sam krenuo sa projektnim idejama, nudeći se da ih i realizujem. Međutim, zbog sporosti administracije, koja je neuporedivo sporija od NVO, zbog velikog uticaja politike, te mnogih drugih faktora, i pored toga što bi menadžer Opštine trebao da igra značajnu ulogu nažalost nisam dobio priiku za realizaciju mojih projektnih ideja. U svojstvu menadžera sam predlagao projekat „Kupujmo barskoˮ, koji je podrazumijevao da se starobarska pijaca pretvori u pijacu gdje bi se isključivo prodavali poljoprivredni proizvodi sa poljoprivrednih gazdinstava na teritoriji opštine. Projektna ideja je sadržala i određeni broj štandova sa isključivo barskim proizvodima koji bi bili postavljeni na trgu Vladimira i Kosare. Do detalja sam bio razradio ovu ideju i bio sam spreman da je realizujem. Pored ovog projekta, u svojstvu menadžera sam predlagao i druge, kao što su označavanje biciklističkih staza, ponovno organizovanje plivačkog maratona i mnogih drugih koji nažalost nijesu doživjeli svoju realizaciju.