Na kafi sa Markom Brnjadom, direktorom skloništa za životinje na Kufinu

U Skloništu za napuštene životinje na Kufinu, koje posluje u okviru opštinskog preduzeća „Lovstvo” d.o.o, trenutno se nalazi 25 pasa. Kapaciteti skloništa su deset boksova za pse, u kojima se može smjestiti 80 pasa, i jedan boks za mačke sa kapacitetom za 20 mačaka. U sklopu skloništa posluje i veterinarska ambulanta sa najsavremenijom opremom.

Prema riječima direktora Marka Brnjade, u skloništu isključivo borave životinje sa teritorije opštine Bar.

Način hvatanja pasa, kaže Brnjada, zavisi od situacije, ali se vodi računa da se tom prilikom pas ne povrijedi i da se što je moguće manje uznemiri.

– Psi koje su vlasnici skoro napustili sami priđu na poziv ili ponuđenu hranu, te često sami uđu u kavez, dok se za one koji imaju manje povjerenja koristi mreža. Psi za koje se procijeni da su agresivni hvataju se sajlom montiranom na metalnu cijev, kako bi hvatač bio u mogućnosti da drži takvog psa na distanci, odnosno spriječi eventualni napad. Kada primijete prisustvo pasa, građani mogu prijaviti lokaciju Komunalnoj policiji ili našoj službi, i tu mogućnost koriste, što nam pomaže da reagujemo efikasnije, posebno kada daju detaljan opis psa koji stvara probleme – kaže Brnjada i nastavlja:

– Pse koji su već prošli tretman u skloništu i vraćeni su na lokaciju ne treba prijavljivati, osim ako pokazuju agresivnost iz nekog razloga, i u tom slučaju možemo pokušati da ih prebacimo na drugu lokaciju i pratimo da li će se bolje uklopiti u novu sredinu.

Važno je napomenuti činjenicu da uklanjanje jednog ili više pasa sa neke lokacije neće permanentno riješiti prisustvo pasa na istoj, naprotiv, na „oslobođenu” teritoriju ubrzo će se doseliti novi psi i onda može nastati veći problem, jer ti psi, nenaviknuti na novu sredinu, mogu osjetiti strah od nepoznatih ljudi i napasti onog ko im priđe.

On ističe da, ukoliko građani primijete bolesnog psa, čim prije treba da prijave lokaciju na kojoj se nalazi, te ako su u mogućnosti sačekaju dolazak hvatača kako se pas u međuvremenu ne bi udaljio i sakrio.

Kada su u pitanju uslovi, da bi neko ko je zainteresovan udomio psa, Brnjada kaže da prije svega treba  razmisliti  o daljim obavezama.

– Kad se udomljava pas, to se radi na deset do petnaest godina, pa je potrebno dobro razmisliti o svim obavezama koje čekaju udomitelja kad udomi ljubimca. Kad dobro razmisle onda dođu do našeg skloništa i porazgovaraju sa nekim od zaposlenih o tome kakvog ljubimca žele. Osoba koja želi udomiti psa mora biti punoljetna i svi članovi porodice se moraju složiti sa tom odlukom. Sve pojedinosti o psu saznaće od zaposlenih u skloništu, koji će obaviti razgovor, a potom zajednički izabrati psa koji odgovara osobi i uslovima. Od dokumenata je potrebno imati ličnu kartu ili pasoš ako su u pitanju strani državljani – kaže Brnjada, i ističe da je sklonište moguće obići utorkom i četvrtkom u terminu od 11 do 13 časova, ali i da su moguće unaprijed dogovorene posjete van navedenih termina.

Svi psi prilikom prijema u sklonište imaju isti, tj. zakonom i pravilnikom propisan tretman, tako da svakom psu mora biti odrađen test na zarazne bolesti, kao i tretman sredstvima protiv endo i ekro parazita.

– U skloništu je bilo bolesti (parvovirus, đardija i corona), koje smo brzo i efikasno otklonili izolacijom bolesnih jedinki, njihovim liječenjem i dezinfekcijom objekata u kojima su bile bolesne životinje.

Dodaje da udomitelj mora biti upoznat i sa odredbama iz Zakona o dobrobiti životinja, kao i sa određenim opštinskim odlukama.

– To podrazumijeva da pas mora imati adekvatne uslove za život, što znači svakodnevno dostupnu količinu hrane i vode, kao i svakodnevno slobodno kretanje i komunikaciju sa svojom vrstom. Uz pomenuto, vlasnik se takođe mora starati da njegov kućni ljubimac ne ugrožava kućni red u komšiluku ili stambenoj zgradi. Treba napomenuti i obavezu redovne vakcinacije, kao i to da vlasnik na zahtjev nadležne službe mora dozvoliti očitavanje čipa radi kontrole.

Prema riječima Brnjade, reakcije građana i volontera su većinom pozitivne i raduje činjenica da su za relativno kratak vremenski period uspjeli da objasne i pojasne nedoumice koje su izazivale nepovjerenje.

– To se prevashodno odnosi na način postupanja sa psima, kao i na njihov tretman u skloništu. Svaki građanin bi trebao da pruži doprinos u rešavanju ovog problema, jer se za potrebe funkcionisanja skloništa izdvajaju značajna sredstva iz budžeta, kao i za odštete na ime tužbi za ujede pasa. Mi se, kao i volonteri, trudimo da uhvatimo i sterilišemo što veći broj jedinki, kako bi se spriječilo neželjeno razmnožavanje pasa, i to je jedini pravi, a mogu slobodno reći i mogući način rešavanja ovog problema – kaže on i dodaje:

– Iz tog razloga koristim svaku priliku, kako u svakodnevnoj komunikaciji, tako i u javnim obraćanjima, da apelujem na građane, posebno one koji žive u prigradskim naseljima i čiji su ljubimci često držani u neadekvatnim uslovima i bez nadzora, da se jave na naš poziv da im besplatno sterilišemo psa. Ponavljam i podvlačim da svi vlasnici pasa treba da se upoznaju sa zakonskim odredbama koje smo već pominjali, te iskoriste šansu i potraže savjet ili pomoć kako bi izbjegli kažnjavanje, jer ako se ovakva praksa nastavi mi ćemo morati da počnemo sa represivnim mjerama kako bi stanje držali pod kontrolom.

U skloništu se uz određeni dogovor mogu dovoditi i vlasnički psi.

– Naravno, uz određeni dogovor i mogućnosti, zatim slobodne kapacitete skloništa, i ukoliko smatramo da je psa moguće udomiti tek onda prihvatamo vlasničkog psa, ali prioritet su nam lutalice.