Na kafi sa Sunčicom Bakić: Jedina Crnogorka koja je imala besplatno magistarsko školovanje u Americi

Sunčica Bakić rođena je 1993. godine. Po završetku gimnazije u Baru želja je odvela u Ameriku, prvenstveno zbog nastavka školovanja, ali i zbog odbojkaške karijere koju je započela u OK Luka Bar. U Americi je završila osnovne studije poslovne administracije na Chaminade University of Honolulu (Havaji), a zatim i magistarske studije u Tenesiju. Nakon povratka u Crnu Goru doživjela je veliko razočarenje – saznala je da njena diploma, i pored toga što je prošla proces nostrifikacije, neće biti priznata.

Sunčica je bila đak generacije osnovne škole, lučonoša barske gimnazije, trostruki prvak Crne Gore u klasičnoj gitari, odbojkašica Luke Bar i juniorske reprezentacije Crne Gore.

Boravak u Americi započela je u Arizoni.

– Povreda koljena promijenila je puno toga u mojim planovima. Trenerica sa Chaminade University of Honolulu na Havajima prepoznala je moju želju i upornost da se oporavim, i ponudila mi je kompletnu stipendiju za završetak Bachelor studija. Prilika koju ti neko pruži dok te svi ostali zaobilaze nikad se ne zaboravlja – kaže Sunčica i dodaje:

– Nakon osnovnih studija, sticajem okolnosti upisala sam magistarske studije u Tenesiju i postala prva i jedina crnogorska državljanka koja je imala besplatno magistarsko školovanje u Americi.

Škole u Americi daju studentima slobodu, ističe ona.

– Svaki student ima svog savjetnika, koji mu, u dogovoru, kreira raspored časova i nivoe predmeta. Obrazovni sistem se sastoji iz dva dijela, teorije i prakse. Ono što razlikuje američkog studenta od evropskog jeste to što on sam bira nivo težine predmeta (osnova, srednji, napredni). Nije isto polagati početni nivo računovodstva i onaj napredni, koji zahtijeva mnogo više rada i učenja.

Međutim, nakon povratka u Crnu Goru saznaje da joj diploma neće biti priznata.

– Strana diploma u Crnoj Gori mora da prođe kroz dva procesa: nostrifikaciju i ekvivalenciju. Zakon o ekvivalenciji zahtijeva kompletan prevod programa svih predmeta ikada položenih u inostranstvu, što je u mom slučaju materijal od preko 400 strana koje treba sudski da se ovjere i prevedu kako bi me država Crna Gora priznala za magistra ekonomije, iako sam završila svjetski priznate i poznate fakultete. Ovo je propust u sistemu na koji se u prošlosti nije obratila pažnja. Nije prirodno da, prilikom javnih konkursa i oglasa, primat nad stranim studentima imaju lokalni privatni fakulteti, a primat nad lokalnim privatnim fakultetima – jake rodbinske veze. Najsnažnije oruđe svake države su njeni ljudski resursi. Tek kad to shvatimo moći ćemo naprijed kao država. Ako su ove škole svjetski priznate, onda i Crna Gora treba da ih prizna direktno, bez ikakvih izjednačavanja. Idemo ka Evropskoj uniji, a držimo se zastarjelih načela u svim oblastima, posebno u obrazovanju, koje mora biti progresivno, a ne nazadno.

Ona ističe da je povratak kući za nju bio veliko razočarenje.

– Gdje god sam pošla nailazila sam na zatvorena vrata i po neku opasku na račun mog preambicioznog CV-ja, koji je smetao direktorima i HR menadžerima prilikom zapošljavanja u crnogorskim firmama. Svaki intervju na kojem sam bila počinjao je pitanjem zašto sam se vratila u Crnu Goru nakon ovakvih prilika u Americi. Od preko 30-40 intervjua na kojima sam bila nisam dobila nijedan posao. Bila sam na ivici da se vratim u Ameriku kako bih sebi omogućila pristojan život, međutim, počela je korona i ja sam ipak ostala kući – priča Bakićeva, i ističe da je trenutno zaposlena u stranoj firmi, ali i da je uplivala u preduzetničke vode.

Sunčica je dugo aktivno igrala odbojku, a onda jedno vrijeme radila i kao trener.

– Roditelji su me vaspitali jednim dijelom, a drugim – sport. Bila sam odgovorna za 20 djevojaka od preko 18 godina, i za sve njihove probleme, strahove, nesigurnosti van terena i na njemu. Biti dobar trener znači biti dobar psiholog i donositi prave odluke u pravo vrijeme za dobrobit cijelog tima.

Mladim ljudima koji žele da se školuju u inostranstvu Sunčica poručuje:

– Naravno, prvo je da nikada ne prestanu da čitaju i da uče. Mene je fakultet naučio da brzo i temeljno mogu da naučim baš sve, da efikasno mislim i pravilno komuniciram. Važno je ne staviti novac u prvi plan. Razmišljati globalno, a raditi lokalno. Mlad čovjek treba da iskoristi sve prilike koje može kako bi postao bolji i za sebe i za društvo. Materijalne potrebe treba da rastu srazmjerno duhovnom napretku, jer samo u tom slučaju čovjek može ostaviti trag iza sebe.

Mišljenja je i da pravi Zapad vrednuje Balkance, a ako uz to još ne izostanu uspjeh i potencijal, mladim ambicioznim ljudima pružiće sve.

– U Americi sam dobila pune školarine, knjige, domove, zdravstvena osiguranja, savjetnike, psihologe, fizijatre, avionske karte, putovanja, obroke, život na Waikikiu, brojna priznanja… Sve to, ali me nisu ničim obavezali. Dok jedan Amerikanac, da bi imao isto što i ja, mora da isplaćuje kredit deset godina posle fakulteta, pa tek onda da počne da zarađuje, ja sam iskoristila sedam godina stipendija u Americi, i onda odlučila da se vratim kući, jer nisam vidjela poentu u bezumnom jurcanju za materijalnim koje bi uslijedilo nakon toga – kaže Sunčica i naglašava:

– U Americi, jednostavno, nema emocija. Stvari se završavaju odmah, i ljudski odnosi su jako „plitki” kako jedni druge ne bi opterećivali ličnim problemima.