Pekić: Propusti u noći zločina na Cetinju ukazuju na nedostatke u djelovanju policije, sudstva i zdravstva
Ivan Pekić, predsjednik Internacionalne policijske organizacije (IPO Montenegro), izjavio je da se postupanje policije u noći zločina na Cetinju može ocijeniti tek poslije analize njihovih radnji.
On se osvrnuo na masovnu ubistvo koje je 1. januara na Cetinju počinio Aco Martinović, koji je na pet lokacija likvidirao 12 osoba, te ranio još četiri.
– U takvim situacijama mogući propusti policije obično se ogledaju u nekoliko ključnih aspekata: brzina reakcije – da li je policija brzo odgovorila na dojavu o incidentu i stigla na mjesto događaja na vrijeme kako bi spriječila eskalaciju? Policija je poslije dojave o incidentu poslata na pogrešnu lokaciju, što je rezultiralo gubljenjem vremena za pravovremenu reakciju na incident. Prikupljanje dokaza – jesu li osigurali mjesto zločina na odgovarajući način? Komunikacija i koordinacija – da li su sve nadležne službe bile dobro informisane i koordinisane tokom krizne situacije? Loša komunikacija je usporila i otežala postupak, pa smo tek u jutarnjim časovima saznali koliki je broj žrtava. Postupanje prema osumnjičenom – da li je nakon opsade objekta, gdje se krio ubica, bilo mogućnosti da se on liši slobode – rekao je Pekić u izjavi za „Dan“.
Pekić je naglasio da se krvavi pir izvršioca zločina na Cetinju možda mogao spriječiti da su nadležne institucije, poput zdravstvenih, socijalnih i pravosudnih, pravovremeno i adekvatno reagovale.
– Ako je već bilo naznaka da izvršilac zločina ima problema koji zahtijevaju stručnu pomoć, to bi moglo ukazivati na propuste u identifikaciji, evaluaciji i tretiranju rizika. Nekoliko faktora moglo je igrati ulogu. Pravovremena dijagnostika – ako je osoba pokazivala znakove mentalnih problema, trebalo je da bude podvrgnuta adekvatnoj psihološkoj ili psihijatrijskoj procjeni. Terapijski tretman – ukoliko je utvrđena potreba za liječenjem, bilo je neophodno obezbijediti da se to liječenje i sprovede, uključujući i eventualni nadzor ili hospitalizaciju. Komunikacija između institucija, bolja koordinacija između zdravstvenih, socijalnih, bezbjednosnih i pravosudnih institucija, mogla bi pomoći u praćenju osoba za koje se procijeni da su potencijalno opasne. Preventivne mjere – ako su postojale prijave ili incidenti koji su ukazivali na nasilničko ponašanje, institucije su mogle intervenisati pravovremeno kroz edukaciju i savjetovanje, pa čak i kroz restriktivne mjere. Nedovoljno ulaganje u prevenciju, praćenje i podršku često rezultira situacijama u kojima problemi eskaliraju do tragedija – ukazao je Pekić.
Prema njegovim riječima, ako postoje dokazi ili percepcija da je tragedija rezultat institucionalnih propusta, nedovoljne koordinacije ili neadekvatnog djelovanja, onda zahtjevi za ostavke mogu biti opravdani.
– Ostavka može služiti kao čin odgovornosti i moralni čin u društvu koje očekuje promjene, kako bi se izbjegle slične tragedije u budućnosti. S obzirom na to da ni poslije prethodne tragedije na Cetinju nismo imali moralnih ostavki od prethodnih rukovodilaca u sektoru bezbjednosti, teško da ćemo to i sada vidjeti. Međutim, ako nije dokazano da su čelnici direktno odgovorni, ili ako su institucije radile u skladu sa zakonima i procedurama, onda se postavlja pitanje da li bi nečija ostavka riješila korjenite probleme. U tom slučaju, fokus bi trebalo da bude na reformama i jačanju sistema bezbjednosti, kako bi se preduprijedile slične situacije. Važno je da se ovi zahtjevi razmatraju kroz objektivnu analizu činjenica i u kontekstu šire odgovornosti sistema, a ne samo pojedinaca. Ako postoje dokazi da policija nije ispunila neku od ovih dužnosti, tada se može govoriti o propustima. Konkretne informacije o tome gdje su propusti bili mogu se analizirati kroz izvještaje, izjave svjedoka ili video-zapise, ukoliko postoje. Bez dodatnih informacija o detaljima incidenta, teško je donijeti objektivan zaključak – rekao je Pekić.
Istakao je i da je jedan od ključnih problema nedovoljan broj policajaca na dužnosti u trenutku zločina.
– Svega devet službenika pokrivalo je područje cijelog Cetinja, grada sa oko 15.000 stanovnika, što je ubici dalo prostora da izvrši višestruko ubistvo na pet različitih lokacija u kratkom vremenskom periodu, a što je klasičan primjer definicije masovnog ubice. Ovi propusti ukazuju na ozbiljne nedostatke u organizaciji i djelovanju policije, sudstva i zdravstva, kao i na neuspjeh sistema u prepoznavanju i adekvatnom reagovanju na prijetnju koju je izvršilac zločina predstavljao – zaključio je Pekić, prenosi „Dan“.
Izvor i foto: DAN
