Priče iz komšiluka: Suvomeđe suvo zlato

Suvomeđe su suvo zlato kulturne baštine Krajine, o kojem danas niko ne brine, a zub vremena čini svoje i njihovo stanje je iz dana u dan sve gore.

Zijo Madžurić, profesionalni fotograf iz Ostrosa, i njegov kolega, građanski aktivista Anto Baković, već duži period ukazuju na značaj ovog naslijeđenog tipa gradnje, tipičnog za područje od Štegvaša do Šestana, u Arbnešu, Velikom i Malom Ostrosu, Koštanici, Bobovištu, Briski, Tejanima, Livarima, pa i u Gornjim Šestanima i Karanikićima.

– Suvomeđe su jedan od najljepših otisaka identiteta naših predaka, koje pričaju priču o njihovom znanju, marljivosti i mukotrpnom radu, vrhunskim graditeljima. O njima moram da brinem, jer je to i u našoj kući tradicija, koja mi je ostala od đeda – kaže Madžurić i nastavlja:

– Suvomeđe su tradicionalne međe na našem prostoru, zidane su od kamena koji se uklapao, bez upotrebe drugog materijala. Tradicija gradnje suvomeđe na ovom području je stara nekoliko vjekova, o čemu svjedoče zapisi i usmena predanja.

Prema njegovim riječima, kamen je biran u zavisnosti od terena.

– Za pojedine međe morao se donositi i sa udaljenosti od nekoliko kilometara. Obrađivan je ručno, uz pomoć glijeta i čekića, a prethodno se koristila ćuskija. Na području Krajine postoji kamen koji nije dozvoljavao obradu, već se lomio, tzv. ljuti kamen.

Postoje tri vrste tehnike za slaganje: kamen na kamen, dvoredni zid sa sitnim kamenom u sredini i slaganje kamena u nizu.

– Potrebno je jako veliko znanje i iskustvo za zidanje suvomeđe, jer je bilo potrebno znati gdje koji kamen treba staviti kako bi ostao na svom mjestu, a i da može da podnese velike pritiske. Uvijek je neko u kući znao slagati kamen, i prenosio je svoje iskustvo dalje. Jer im je kamen jedino bio dostupan u to vrijeme, i tako su označavali svoja imanja. Uloga suvemeđe je bila da se zna gdje je čije imanje, a samim tim da se sačuvaju obradiva zemljišta od stoke i divljači na našem području.

Osim razgraničenja imanja, imale su i drugu ulogu.

– Suvomeđa ima ulogu da zaštiti obradivo zemljište od erozije. Ako se nalazi u blizini bunara služi kao filter i dobija se čista voda, a ima i značajnu ulogu u očuvanju biodiverziteta. Dobra suvomeđa može da traje vjekovima. Do njihovog propadanja najčešće dolazi zbog nemarnosti pojedinaca i ljudi koji imaju krupnu i sitnu stoku, ali i zbog prirodnih nepogoda.

Ima ljudi koji i danas na taj način grade suvomeđe na svojim imanjima, iako su im dostupni i drugi materijali.


– Trenutno je jako mali broj ljudi koji znaju da grade suvomeđe, ali na žalost, malo je mladih koji ostaju na tom području, nisu zainteresovani za tradiciju, jer imaju lakši način izgradnje međa. Inače, malo je zainteresovanih za ovu kulturnu baštinu.

Madžurić kaže da su suvomeđe svjedok koji priča priču i prati tradiciju Krajine i Šestana.

– Mladi treba da pokušaju da nauče kako se obrađuje i slaže jedna suvomeđa, jer tako čuvaju od zaborava nešto što je istinski vrijedno – zaključuje Madžurić.