„Primorski portalˮ u posjeti Senadu Arabeloviću, maslinaru iz Mrkojevića

Ubrati plod sa grane, ne sakupljati masline sa zemlje

Maslinarstvo se u Mrkojevićima uvijek izdvajalo kao najznačajnija poljoprivredna grana, i ni danas se ništa nije promjenilo, osim što je sada već nastupila moderna organizacija maslinara zahvaljujući Društvu maslinara, koje kontinuirano radi na unapređenju maslinarstva na svim poljima. Takođe, Društvo pored uobičajenih aktivnosti radi na promociji maslinarstva kod djece i omladine, a vrši se i edukacija kako maslinara i uljara, tako i potrošača maslinovog ulja.

Vrijedni maslinar Senad Arabelović rođen je u bezvodnom dijelu Mrkojevića u selu Kunje, gdje su masline i maslinovo ulje predstavljale izuzetno značajan prihod. Kako kaže, u njegovoj porodici je do početka 90-tih kupovina biljnog ulja bio luksuz.

– Maslinarstvo je bilo nešto sa čime i od čega se živjelo. Završetkom studija, uz đeda sam počeo da se više posvećujem maslinama, tako da smo počeli za vrijeme bombardovanja 1999. godine sa kopanjem rupa za nove sadnice žutice, koje smo iste godine i posadili. Bilo je 25 sadnica, i onda mi je đed govorio „e sad možeš da se oženišˮ.

Nakon što se učlanio u Društvo maslinara Bar, interesovanje za ovu oblast se povećavalo.

– Posebno je to kod mene bilo izraženo nakon obilaska najvećeg maslinarskog skupa s ove strane Jadrana, ,,Noćnjakˮ u Hrvatskoj. Te posjete su presudno uticale na najveći broj maslinara da se prilagode modernim trendovima svjetskog maslinarstva. Prvenstveno se to odnosilo na način sakupljanja ploda, ne sa zemlje, već da se tresu i beru sa stabla. Ipak je to iziskivalo drastično skraćivanje (krašćenje) krošnji koje su bile i preko 20 metara visoke. Trenutno je, na sreću, ostao jako mali broj maslinara koji svoje krošnje nisu prilagodili novom načinu branja. Uz pomoć Društva maslinara, Opštine i države omogućena je nabavka novih sadnica po veoma po voljnim cijenama, što je iskoristio veliki broj maslinara, pa sam i ja posadio dodatnih 180 sadnica maslina, većinom autohtone sorte žutice, ali i drugih, stranih sorti – kaže Arabelović, i navodi da berbu obavljaju porodično, od druge polovine oktobra pa do otprilike mjesec dana nakon toga.

– Za dobijanje kvalitetnog, ekstradjevičanskog ulja, nema tajni. Ako je maslina zdrava, samo treba slijediti upustva stručnjaka. Ubrati plod sa grane, ne sa zemlje, u posudama kroz koje struji vazduh, ne u vrećama recimo, i sve brzo preraditi. Dobijeno ulje čuvati u staklenoj, tamnoj ambalaži ili od rostfraja, zaklonjeno od sunca i na približno stalnoj temperaturi. Ulje koje je na najvećoj smotri ulja u Zadru ocijenjeno kao najbolje od svih uzoraka iz Crne Gore čini nas posebno ponosnim kao porodicu koju je maslina podigla. Dokazali smo da se može i od sorte žutice dobiti visoko kvalitetno ulje, koje može stati rame uz rame sa uljima iz susjednih država, posebno Hrvatske i Italije. Raduje me činjenica da sve više mladih ljudi sadi nove zasade i primjenjuje nove trendove proizvodnje ulja. Ulje dobijeno na tradicionalan način, sakupljeno sa zemlje, ne može se klasifikovati u kategoriju ekstradjevičanskog, već samo u kategoriju djevičansko, ili najčešće nažalost lampante. Tu tradiciju, uz preradu „na kamenˮ treba sačuvati samo kao turističku atrakciju, da se predstavi na koji se način nekad proizvodilo maslinovo ulje – kaže on i na kraju apeluje na maslinare da svoja ulja prodaju u tamnoj, staklenoj ambalaži, po mogućnosti sa svojoj etiketom, jer time podižu i cijenu i pokazuju ozbiljnost cijelog truda koji su uložili.