Šampion Marko Pejanović: Zlatna medalja potvrda naše stručnosti u proizvodnji vrhunskih vina

Poslednji Festival vina i ukljeve na Virpazaru, 27. po redu, donio je veliko priznanje Marku Pejanoviću i vinariji DSM. Po odluci žirija, njegovo vino ovjenčano je zlatnom medaljom. Prije ovog priznanja, Pejanovići su poslednjih sedam godina uzastopno učesnici ovog festivala i osvojili su tri srebna naličja.

U Limljanima se, kao i u cijeloj Crmnici, pije kvaliteno vino. To potrvrđuju i stručni žiriji na mnogobrojnim festvalima, ne samo u Viprazaru već i u okruženju, na sajmova sa kojih se crmnički vinari vraćaju sa najvećim priznanjima.

Kako Pejanović kaže, šampionska nagrada za njih lično je potvrda da nastave da se ovim bave.

– Moram, ipak, naglasiti dosta ozbiljnije, organizovanije i jače. Naravno da je zlatna medalja  proizvod našeg velikog rada i truda. Sve što mi proizvodimo je u sadejstvu nas svih kao članova porodice. Moj ujak Žarko Mašanović nam je od prvog dana pomagao i najviše sam upravo njemu zahvalan. Naravno da sam primijetio da se on dosta ozbiljno bavi vinogradarstvom i imao sam čestu komunikaciju sa njim. Znao je da nas uputi i mnogo nam je kao familiji pomogao savjetima. I on ima vinariju Mašanović – kaže Marko, naglašavajući da jedan dio proizvodi na starinski način, onako kako je to na ovim područjima bilo tradicionalno.

– Međutim, uključili smo i novu tehnologiju. Kad ovo kažem mislim na komunikaciju i sa tehnolozima. Ne dobija se lako baš zlatna medalja, niti postaje šampion vina. Za to je potrebno znati, recimo, kad je berba i koje je pravo vrijeme za nju. Kad treba provjeriti šečer u grožđu. A nakon berbe je obavezno slanje uzoraka na analizu, te nam nakon potrvde te analize tehnolog kaže što su dalji prioriteti. Zatim, šta treba sa vinom raditi, koliko dana ga čuvati, kad treba pretakati, a sve to, inače, spada u noviju tehnologiju.

Prema njegovim riječima, nije svaka godina ista.

– Nije svaka godina ista, a što zavisi od vremenskih uslova, kad se grožđe bere. Zatim, i do sunčanih sati, od šećera u grožđu… To svakako treba znati, jer nam nakon toga tehnolog odredi dalje korake. Naravno da je bilo i konsultacija, kako sa domaćim, tako i sa inostranim tehnolozima, preduzimali smo sve korake po njihovim savjetima i naravno sve odradili po propisima. I nije ni čudo kad se sve ispoštuje. A medalja je potvrda da smo svi zajednički odradili odličan posao.

On dodaje da je područje Crmnice, odnosno sela Limljani, područje sa dosta sunčanih sati.

– Ovo je područje takođe bogato vodom. Zadnjih par godina malo su nam istina kišni dani remetili mir usred avgusta mjeseca. Jer zna se ako usred avgusta padne kiša da nastaju bolesti. Mi po savjetu tehnologa pratimo vremenska uslove i naše angažovanje je odmah nakon potrebnih informacija usmjereno na borbu sa nepoželjnim bolestima. Međutim, nema godine u kojoj se može sto posto sačuvati prinos grožđa.

Kako kaže, u vinogradima imaju tri sorte grožđa, i za svaku se treba izboriti da se sačuva.

– U vinogradima imamo tri sorte grožđa, Vranac, Petit verdot i Marselan, od čega je 50 posto  Vranac. Šampionsko vino je prizvedeno od 50 odsto sorte Vranac i po 25 odsto ove druge dvije sorte. Mi imamo našu tehnologiju kako da napravimo dobru kubažu vina. Možda je i to jedan od razloga što je vino takvih kvaliteta, jer smo uspjeli da sa tim procentima napravimo vrhunsko vino – kaže on, i objašnjava kako napraviti dobro vino u četiri koraka.

– Uz savjet iskusnih vinara i tehnologa, uz već oformljen Vranac, kao autohtonu sortu, dodali smo i Marselan i Petit verdot u manjim količinama. Deset dana prije berbe pratimo stanje sazrijevanja, tj. mjerimo sećer refletometom. Kada dospije 22-23% sećera vrši se berba. Familija isključivo vrši berbu, da se ne bi bilo koje nezrelo zrno u samom grozdu dodalo zdravom tropu. Mljevenje vratimo što prije u rosvajnim sudovima, stavljamo kvasce i hranu za kvasce. Držimo temperaturu tropa oko 24-25°C. Zatimo posle 7-8 dana ocijedimo vino. Vršimo hemijske analize, sledećeg dana vršimo pretakanje, tj. skidanje sa taloga. Radimo 3-4 hemijske analize, a isto toliko i pretakanja do ovog momenta. U međuvremenu smo u konstantnim konsultacijama sa domaćim i inostranim tehnolozima.

On navodi da ga nisu zaobišla razmišljanja da će i ove godine na festivalu biti nagrađen.

– Kada smo slali uzorke na ocjenjivanje nismo se opterećivali rezultatima, zato nas je veoma obradovala vijest da je upravo naše vino proglašeno šampionom. Zlatna medalja je zaista posebno iznenađenje… Moram reći da je bilo zaista dosta ozbiljnjih i većih vinarija i učesnika, sa recimo boljom tehnologijom nego ja, kao i uslovima čuvanja vina.

Sa Markom smo najviše pričali o proizvodnji šampionskog vina, ali nismo zaboravili ni rakiju.

– Pa ja sam zlatnu medalju dobio od grožđa od kojeg sam pravio i rakiju. Znači da je i rakija kvalitetna. Možda ćemo uzorak poslati kao i ranije na Novosadski festival. Vidjećemo. Moram podsjetiti da sam već učestvovao na ovom sajmu, i da smo dobili srebrnu medalju za rakiju od kivija – kaže on, i naglašava da imaju dosta širok izbor rakija, od kivija, dunje, kajsije, od kupine, posebno jedan specijalni brend, ali istina u manjim količinama, takođe prave i vina od kupine i nara, kao i rakiju, zatim razne likere i ljekovite rakije.

Marko ne želi da propusti da kaže da je nagrada došla na njegovo ime, ali da je cijela njegova porodica u tome učestvovala.

– Naravno da nisam jedino ja zaslužan, već sva moja porodica. Mi mlađi u suštini pomažemo, ja i dva brata roditeljima. Tako je i kad je u pitanju turizam, koji nam omogućava da najviši dio svog kvalitetnog vina prodamo našim gostima, koji su uglavnom strani državljani. – Vrlo je korisna posjeta turista, jer oni upravo najviše kupe. Zadovoljni smo, naravno. Imamo u ponudi i razne vrste džemova i sokova, za šta je zadužena majka. Turistima ne smeta ni što smo malo dalje od centra Virpazara. Dolaze, odlaze i vraćaju se pojedine porodice godinama.

Recimo, ima onih koji dolaze i po 5-6 puta, kao što je ambasador i violinista iz slovenije Miha Pogačnik u Podgorici. On je oduševljen ovim područjem. Prije dvije godine je organizovao turistički karavan našeg kraja. Bilo je ukupno 24 gostiju  kod nas koji su dolazili na večeru i doručak tri dana, i bili su oduševljeni. Očekujemo ih i ove godine. Ponašaju se svi kao da smo jedna porodica. Imali smo gosta iz Njemačke sa sinom. Plačući smo se razdvojili… Drugi se ne ustručavaju da nam ponude neku njihovu kulinarsku majstoriju. Tako su nam jedni gosti po dolasku spremali kačamak – kaže Marko, ističući da se već pripremaju za ovogodišnju turističku sezonu.