Sjećanje Zorana Ćalovića na dan kada je razorni zemljotres izmijenio izgled Crnogorskog primorja

U zemljotresu koji je na današnji dan 1979. godine pogodio Crnu Goru poginulo je 101 osoba, a preko 80.000 ih je ostalo bez krova nad glavom.

U rano jutro 15. aprila 1979. godine uspavanu Crnu Goru iz sna je probudio „alarmˮ navijen na sedam stepeni Rihterove skale. Nešto malo nakon sedam časova izjutra, 15. april 1979. godine ušao je u istoriju.

Prva reportaža koja je obišla svijet nakon zemljotresa u Crnoj Gori glasila je: „Ka crnogorskom primorju od jutros je prohodno jedino nebo”, reportere TV Crne Gore.

U zemljotresu koji je na današnji dan 1979. godine pogodio Crnu Goru poginulo je 101 osoba, a preko 80.000 ih je ostalo bez krova nad glavom, njihove kuće i stanovi su porušeni.

Stravično drhtanje trajalo je veoma kratko, ali su posledice bile katastrofalne – 101 mrtva osoba i 1.700 povrijeđenih, od čega 159 teže. Zemljotres je iza sebe ostavio pustoš i neprepoznatljivu sliku crnogorskih gradova na primorju, s obzirom da je primorska regija bila najzahvaćenija potresom zbog blizine epicentra.

Zoran Ćalović, mještanin Starog Bara, prisjeća se kako se te nedjelje 15. aprila spremao da ide na utakmicu koju je Mornar igrao u Podgorici.

– Kad sam se probudio, samo što sam se nogom oslonio na pod počelo je da drma i bukti, toliko jako da se svako morao uplašiti. Nisam pobjegao iz kuće, stajao sam ispod jednog pregradnog zida. Iz Starog grada počelo je da klizi i pada kamenje. Vjerovatno se zbog toga niko od mještana nije ni usudio da izađe van kuće. Ostao sam unutra pa što bude. Moja kuća, ali i ostale u ulici, u to vrijeme bile su stare oko 70-80 godina, izgrađena od kamena i jednostavno sam očekivao da mi neki kamen padne na glavu. Ipak, moram reći da smo dobro prošli, zidovi su istina bila ispucali, ali uz dobijeni kredit kuću sam sanirao i danas se u njoj nalazi poslovni objekat – kaže on.

Ćalović dodaje da se ubrzo na poziv iz štaba okupila starobarska omladina, a među njima i on, koji je bio u četvrtom razredu srednje škole, i krenulo se u čišćenje terena. Navodi da je pomoć neprekidno stizala iz svih krajeva zemlje.

– Osmijeh se vraćao na lica. Život se polako vraćao u normalne tokove. Ruševine su brzo prestale da obeshrabruju, već su nas motivisale za napore da izgradimo još veći i ljepši Bar. Štab civilne zaštite je tijelo koje je završavalo najveći dio posla nakon katastrofe. Cijela Jugoslavija, vidjelo se to iz pošiljki koje su svakog časa stizale, živjela je sa ugroženim područjem – podsjeća Ćalović, dodajući da se nada kako su nakon zemljotresa pa sve do danas, kod izgradnje svih stambenih objekata poštovane zakonitosti koje nameće seizmičko inženjerstvo.

– Smanjenje troškova u građevinarstvu, kao i neadekvatna primjena propisa ili njihova pogrešna primjena, glavni su razlozi zbog čega se čak i dobro projektovane zgrade prilikom potresa često mogu srušiti. Svjedoci toga bili smo i ove godine kada smo gledali snimke zemljotresa iz Turske i Sirije, gdje su se cijeli kvartovi rušili kao domine upravo zbog nepoštovanja ovih zakonitosti. Cijeli sistem treba da uloži napore da se zakonski propisi u građevinarstvu primjenjuju i poštuju – podsjeća Ćalović.