Skuplji život na selu roditeljima sa djecom koja žele da se bave sportom, ili drugim vannastavnim aktivnostima

Na području Crmnice fali infrastruktura za bavljenje sportom, drugim vannastavnim aktivnostima djece i omladine, a mnogi roditelji nemaju ni finansijskih mogućnosti kao ni dovoljno slobodnog vremena da svoje kćerke i sinove redovno odvode u grad gdje bi trenirali, ili se bavili hobijem koji vole. Dok djeca u gradu mogu da biraju kojim će se sportom baviti i odluku o tome donositi samo na osnovu vlastitih sklonosti ka nekom sportu, za djecu i njihove roditelje na seoskom području vannastavne i sportske aktivnosti su limitane iz više razloga.

Nedostatak sportskih sala, terena, kao i slaba ponuda sportova samo su neki od problema, a i činjenica da je roditeljima na selu za vannastavne aktivnosti njihove djece potrebno više novca. To su potvrdili u razgovoru za Primorski portal.
Na području Mjesne zajednice Crmnica ima oko 1.400 stanovnika u 23 sela. Ove školske godine OŠ „Jovan Tomašević” u Virpazaru pohađa ukupno 66 učenika.

Od sportske infrastrukture u Crmnici koristi se sala škole u Virpazaru, kao i tereni u dvorištu škole, te u ljetnjim mjesecima igralište na Komanici, gdje se održavaju Crmničke igre.
Nedostaju ovom području, pored svega, i sportskih trenera, raznih vrsta sporta. Jer njihovo angažovanje iziskuje finansije koje roditelji ne mogu da pokriju. Treba reći i da jedan dio djece iz crmničkih sela trenira neki od spotova u Podgorici i Zeti.
Miodrag Šćepanović, direktor OŠ „Jovan Tomašević”, kaže da su nedavno dogovorili saradnju i da će uskoro početi da radi folklor u školi, gdje se prijavilo 29 učenika.

– Bili smo u stalnom kontaktu sa roditeljima, i nakon toga se još 14 djece prijavilo za fudbal, devet za košarku i šest za odbojku. Ipak, opada broj učenika iz godine u godinu. Ove školske godine upisana su samo 66 učenika, od toga samo jedan đak prvak i to dolazi iz Vranjine. Recimo, ’70-tih godina bilo je to oko 650 učenika, sa područnim odjeljenjima Gluhi Do, Brčeli i Boljevići. Od zemljotresa ’79. godine naglo je počeo da opada broj učenika – kaže on.
Profesorica fizičkog u ovoj školi, Anđela Abazović, obavlja nastavu u tri škole, u Virpazaru, OŠ „Kekec” u Sutomoru i OŠ „Anto Đedović” u Baru.
– U školi u Virpazaru sam dva puta sedmično, utorkom i četvrtkom. Djeca nakon šestog časa četvrtkom učestvuju u sekcijama fubdala, košarke i odbojke. Uglavnom su to djeca koja moraju da čekaju prevoz kako ne bi bili po holu škole, dolaze u salu i rade tih sat ipo vremena.

To su djeca od 4. do 9. razreda. Što se tiče aktivnosti van škole, pretprošle godine su obavljani trenizi košarke u popodnevnim časovima. Bilo je i odbojke koju sam ja organizovala, s obzirom da radim u OK Galeb u Baru. Dolazili su i treneri iz Bara, a nastojimo da tako nešto pokrenemo i ove godine. Ali ponavljam, problem je prevoz djece. U školi je sedam djevojčica, koje dolaze ponedeljkom, srijedom i subotom kod mene u Sutomore. Roditelji se organizuju, a to je počelo od ove godine. Za djecu je to posebno zadovoljstvo jer idu van svog sela – priča Anđela.

Vrlo je važno da se djeca što više bave sportom, prije svega zbog njihovog razvoja i zdravlja. Dijete kroz sport razvija svoje motoričke sposobnosti, koordinaciju, ravnotežu, preciznost… Posle dolazi i snaga. Razvija se kroz sport i duhovno. Takođe, dijete koje se bavi sportom ima i bolje radne navike. Ono što se ne smije zaboraviti je i da se djeca na treninzima druže, razvijaju komunikaciju između sebe, postaju otvorenija.
Uz više vremena za prevoz i čekanje djece dok su na treninzima, roditeljima na selu je neophodno i više novca u porodičnom budžetu za gorivo.

Petar Branković je roditelj dvoje djece, koju odvodi u Bar zadnje tri godine gdje treniraju karate. Ranije su imali popust i plaćali su 30 eura.
– Nikola ima plavi, a Ksenija braon pojas. Ipak, nismo mogli da budemo redovni, jer jedno vrijeme nisu uplaćivana sredstva za besplatan prolaz kroz tunel Sozina, pa nismo imali mogućnosti da idu redovno. Nedavno je i problem sa tunelom Suzena riješen i od početka februara ponovo ćemo krenuti na treninge – kaže on.
Dražen Kaljević je profesor fizičkog vaspitanja. Ranije je radio u OŠ „Jovan Tomašević” na Virpazaru. Kaže da su djeca ranije imala mnogo više vannastavnih aktivnosti nego danas.
Kako kaže, mora se naći način da sport bude dostupan i djeci na seoskom području.
– Djeca su ranije više odlazila na treninge u Podgoricu, Zetu i Bar. Danas je toga već jako malo. Držao sam ranije i sekciju folklora u školi u Virpazaru. Bilo je djece jedno vrijeme, pa su prestala da dolaze. Dogovorio sam se sa direktorom Šćepanovićem da od februara ponovo počnem da radim sa djecom folklornu sekciju – kaže Kaljević.
On ističe da je ranije bilo više sporta i kod omladine.

– Postojao je ranije u Virpazaru jako dobar atletski klub, čiji sam i ja bio član. Zatim, i fudbalski klub, u kome se radilo i treniralo puno. Bilo je među njima i crnogorskih prvaka, odličnih atletičara i atletičarki. Radilo se i u sali škole, a to je moguće i danas jer je direktor Šćepanović zaista uvijek spreman da pomogne. Sad su mnogi roditelji dobili povlastice za prolaz kroz tunel Sozinu, pa će vjerovatno i više dovoditi svoju djecu na treninge u Bar.
Ima iskustava da su djeca iz seoskih sredina ranije aktivno trenirala neki sport. Prema riječima Rajka Tijanića, trenera u Odbojkaškom klubu Galeb, škola odbojke u Virpazaru bila je aktivna od 2009. do 2012.
– Sa oko 25 djevojčica i dječaka radio je profesor fizičke kulture Brano Bulatović iz Podgorice, koji je određeni broj časova odrađivao i u toj osnovnoj školi. Galeb je školu odbojke obezbijedio loptama i opremom, čak i trenerkama, i ukupno gledano to je bilo poprimilo ozbiljne razmjere. U više navrata djecu smo dovodili u Bar radi druženja i utakmica sa ostalom djecom iz Galeba. U tom periodu je bilo i prvih titula i Kupa CG, pa su redovni navijači u „Topolici” bila i djeca iz Virpazara, posebno u finalnim utakmicama. Jedan broj djece se, po završetku škole, priključivao klubovima u Baru i Podgorici, kako djevojčica tako i dječaka – kaže on i dodaje:

– Škola odbojke je prestala sa radom kada je profesor Bulatović zbog obaveza morao da otkaže dogovoreno. Sa upravom škole smo imali izuzetnu saradnju. Školu odbojke smo obnovili 2023/24. kad je naš trener i profesor fizičkog vaspitanja, Anđela Abazović, počela da radi u OŠ „Jovan Tomašević”. Trenutno, jedan broj djevojčica redovno putuje u Sutomore na treninge i pokazuju izuzetno interesovanje za odbojku. Planiramo da ubuduće posvetimo veću pažnju oko stvaranja boljih uslova i organizacije, da što više djece sa tog područja priključimo našem sportu – kaže Tijanić.

Koliko je skuplji život porodice sa djecom na selu u odnosu na njihove generacije u gradu, za koje sadržaje su uskraćeni mladi kad govorimo o vanškolskim aktivnostima- od igraonica do terena za sport za pravilan rast, razvoj i usmjeravanje djece i omladine, na šta ukazuju roditelji, prosvjetni radnici, koje su želje djece…u novom serijalu Primorskog portala “Popularizacija sporta među mladima na selu” koji je podržan od Ministarstva kulture i medija iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija