U Ostrosu puno talentovane djece i omladine, problem tereni i sportski rekviziti  

U Mjesnoj zajednici Ostros ne ulaže se u izradu osnovne sportske infrastrukture, pa su tako zainteresovana djeca primorana, ako pokažu talenat i volju, da idu van svoje MZ i treniraju neki od sportova za koji se opredijele.

Većinom se talentovana djeca odlučuju za treniranje u nekoj od škola sporta na području Albanije, Vladimira, Ulcinja, Bara…

Prema riječima predsjednika Bećira Berjaševića, ova MZ broji 1.000 stanovnika.

Jedna od najvažnijih dječijih potreba je potreba za fizičkom aktivnošću, što je jedan od najbitnijih faktora zdravlja kod djece. Kroz fizičku aktivnost djeca razvijaju niz tjelesnih i psihičkih vještina.

Sami Dodić, direktor OŠ „Đerđ Kastrioti Skenderbeg”, kaže da škola ima59 učenika u tri područna odjeljenja. On ističe da se sve nastavne aktivnosti kroz fizičko vaspitanje uspješno sprovode, napominjući da djecu krase najljepše ljudske vrline.

– U školi ima mnogo djece koja treniraju razne sportove. Najviše je onih koji su zainteresovani za fudbal, zatim borilačke sportove, atletiku…

Često smo svjedoci da neko od te djece donese u školu pehar ili diplomu za neko osvojeno mjestu – kaže Dodić.

Fizičko vaspitanje u školama omogućuje đacima da steknu fizičko obrazovanje, formiraju pozitivne stavove prema fizičkoj aktivnosti i sportu, dok im bavljenje školskim sportom omogućava da kroz školska takmičenja različitog nivoa unaprijede motoričke sposobnosti, ostvare određene rezultate i stvore osnovu za prelaz ka registrovanom sportu.

Glavni zadatak školskog sporta je vaspitno-obrazovno i zdravstveno djelovanje na pojedinca putem programiranog i organizovanog školskog takmičenja i nadmetanja.

Profesor fizikog vaspitanja, Skender Ramušević, ističe da u školi ima talenata, ali i da je sve uzalud kad nema uslova i kad se ne ulaže u sportsku infrastukturu.

– U školi imamo salu 24×12, gdje mogu da se organizuju takmičenja u malom fudbalu i odbojci, a koristi se uglavnom za školske časove. Ponekad je za te sportove koriste i mještani. No, imamo problema jer se podigao parket, pa će trebati uložiti sredstva da se to sanira – kaže profesor Ramušević i dodaje:

– Ja sam u školi 30 godina. Prije 10-12 godina smo probali sa fudbalom, nije funkcionisalo. Htjeli smo da idemo u Vladimir i da napravimo neku kombinaciju, ali nismo imali uslove, jer je trebalo iz našeg džepa da platimo kombi za prevoz đaka. Nije bilo sredstava, a skupljali smo za fudbal sami iz svojih sredstava.

On ističe da su imali kontakata i sa nadležnim iz Opštine Bar, koji su, naravno, dali obećanja, ali ih nažalost nisu i ispunili.

–  Djeca idu na balet i muziku. Ima i onih koja idu da treniraju van Ostrosa. Naravno da ih  voze roditelji, za Vladimir, Ulcinj, Bar… Najviše treniraju fudbal, ali sve finansiraju roditelji, koji, priznaćemo, nemaju previše mogućnosti. Treba doći do, recimo Ulcinja, sačekati da dijete završi trening i vratiti se. Isto tako se radilo prije 15-20 godina, a evo isto tako i danas.

Kako ističe, ima talentovane djece kojima bi trebalo posvetiti pažnju.

– Bili smo pretprošle godine u Baru na takmičenju u krosu. Neki đaci su bili uspješni i osvojili smo treće mjesto, koliko se sjećam na 400 metara. Vodio sam fudbalsku ekipu devetog razreda prije dvije godine, takođe u Bar. Igrali smo sa ekipom OŠ „Jugoslavija”, mislim da ih je predvodio profesor Kankaraš. Bila je to sjajna generaciju za fudbal. Ali, uhvatila ih je panika već nakon što su izašli na teren, što je i normalno kad su prvi put izašli van područja gdje žive. Fali im druženje… – kaže on i dodaje:

– Problem je što nema ko da nam kupi loptu, da nam pomogne… Nedavno je direktor kupio odbojkaške lopte.

Profesor Ramušević objašnjava da, s obzirom na mali broj đaka, škola ne može da učestvuje na ekipnim takmičenjima, već sam individualno, kros, atletika i slično.

Kada dijete već počne da trenira, roditelj tada nastupa kao vrlo bitan i glavni je njegov oslonac. Nastavlja da bodri svoje dijete na način što će ga voditi na treninge i vrlo zainteresovano pratiti i posmatrati rad na treningu. Na taj način nastojaće da pokaže djetetu da mu pruža potpunu podršku dok trenira, ali treba da vodi računa i da se ne miješa u rad trenera.

To je prepoznao Mehmed Kovačević, staratelj 13-ogodišnjeg Altina Curovića.
Curović je đak 7. razreda škole u Ostrosu, a fudbal trenira od svoje sedme godine.

– Počeo je u Vladimiru, u balonu „Iliret” – škola fudbala. Od 2019. trenirao je do 2021, a onda smo bili dvije godine u Skadru, od 2021. do 2023. I sada idemo još uvijek po dva puta sedmično na treninge u ekipu Vllaznia iz Skadra. Od septembra 2024. je u Otrantu u Ulcinju i trenira ga Halil Truma, ali i dalje dva dana idemo u Vllazniju – opisuje Kovačević dosadašnji fudbalski put taletovanog Curovića.

Kako kaže, na svaki trening, gdje god da je bio, od prvog dana on ga je odvozio i dovozio.

– Trebalo je naći puno slobodnog vremena da bih sve to ispratio, ali i finansijskih sredstava. Tu su treninzi, pa utakmice. Recimo, u Skadru je trening počinjao u 16,15 h, sat ipo je trajao, polazili smo iz Ostrosa u 14,30, a vraćali se u 20 časova. Išli smo pet puta sedmično. U Vllazniji se trening plaća 60 eura mjesečno, a kod nas je 30. A tu su i utakmice. Altin je, kažu treneri, veoma talentovan. Igra u srednjem redu i više naprijed, a koristi se i lijevom i desnom nogom.

Učestvovao je i na ljetnjem kampu Barselone u Baru.

– Došao je iz Amerike i odmah se uključio na kamp. Odradio je četiri dana po dva treninga dnevno – kaže Kovačević.

Izgradnjom bar jednog sportskog terena u Ostrosu mladi bi slobodno vrijeme mogli da provode u sportskim aktivnostima, a isto tako i druge generacije mještana. Bilo bi dobro da Opština krene u ovoj, ali i drugim mjesnim zajednicama, u ulaganja u sportsku infrastrukturu. Upućeni tvrde da je u Ostrosu ranije bilo nekih površina za potrebe djece i vannastavne aktivnosti, ali da ih je bilo potrebno obložiti asfaltom.

Serijal Primorskog portala  “Popularizacija sporta među mladima na selu” koji je podržan od Ministarstva kulture i medija iz  Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost Primorskog portala  i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.