U posjeti farmi krava u mjestu Gluhi Do: Bujići vjerno čuvaju porodični biznis koji traje od 2006. godine
Za porodicu Zorana Bujića iz Gluhog Dola u Crmnici svaki dan počinje obilaskom farme sa više od 20 krava. Svi članovi porodice, od najstarijih do najmlađih, vjerno čuvaju porodični biznis koji traje od 2006. godine. I u ovom dijelu barske opštine može da se uspješno posluje ako ima znanja, volje i iskustva, pokazuje ova porodica.
Zoran Bujić podsjeća da je stočarstvo ranije bilo spas za stanovništvo u Crmnici.
– Prije se držalo više stoke, gotovo da je svako domaćinstvo imalo ponešto. Sada u cijelom Gluhom Dolu niko ništa ne drži. Recimo, u Limljanima imaju samo dvije ili tri porodice i to bi bilo sve – kaže on, i dodaje:
– Što se tiče vinogradarstva, imamo i vinograde, ali proizvodimo samo onoliko koliko je potrebno za kuću.
Kako je ranije bio taksista, trebalo je kupiti autobus za koji nije bilo novca, pa je ostao bez posla. Onda je odlučio da se iz Bara vrate na selo.
Radni dan im je po pravilu pun, gotovo svo vrijeme provedu na farmi. Na pitanje koliko sati rade dnevno na farmi, Zoran kaže:
– U godini je 365 dana, i eto baš svaki dan je radni. Da nije tako, i da je sve mnogo lakše, onda bi sigurno bilo i puno više stočara i poljoprivrednika. Uz krave moraš biti svakog dana, a sve drugo je ako se stigne. Imamo oko 20 krava i prodajemo samo telad, a sir i mlijeko ostavljamo za kuću. Odlučili smo se za ono što možemo postići, naravno uz puno angažovanja, dakle prodaju mesa i teladi. Sarađujemo sa klanicom „Đurišić” iz Bara. Taj naš međusobni odnos sa njima je za svaku pohvalu.
Da imamo ne znam koliko plasman nam nije problem, a oni su korektni, tačni i veoma uspješni. Sreća je da u našoj opštini ima takvih ljudi. No, nije lako i radi se puno. Ali slobodno mogu da posebno istaknem naš kvalitet mesa, koji je zaista vrhunski.
On navodi da su napravili i štalu.
– Nije to možda neki super savremen prostor, ali krave imaju u njoj vrlo pristojne uslove. Sijena imamo dovoljno, što našeg, što od komšija, tako da ne kupujemo. Ne treba previše sijena, blage su zime u zadnje vrijeme, a dajemo i po malo koncentrata, u zavisnosti kojoj od krava što treba da dodajemo. Bolesti je bilo, ali ne mnogo, a i ako se nešto desi obratimo se Veterinarskoj u Baru i veterinaru Goranu Medojeviću, koji je odličan za saradnju i uslugu, i uvijek nam izađe u susret – priča Zoran.
Problem im, kaže, prave vukovi kojih ima na ovim prostorima.
– Vukovi napadaju stoku, mada mi još uvijek nismo imali štete. Dolaze noću, ali kako se zaštititi ako su oni više zaštićeni od nas ljudi?
Bujići se bave i pčelarstvom
Bujići su još davno imali 98 košnica, ali su zbog raznih bolesti i varoe nestale sve.
– Kasnije nam je Đoko Masoničić pomogao da oformimo društva. Prije svega dobar čovjek, ali i pčelar. Sada imamo 10-15 košnica, i on nam je to nadgledao i starao se kao za svoje. Pčelarenje je sada komercijala, a ranije nije bilo tako. Ove godine nije bilo ništa meda. Ne znam da li je neko probao da vrca na ovim prostorima, eto takva je bila godina, mada je na proljeće izgledalo da će biti dobra. Ali, od prvog maja nije valjalo i na kraju nije bilo prinosa.
