Više od trgovine- iz ugla “veterana” na Zelenoj pijaci u Baru o ponudi i potražnji, rekonstrukciji

Odlazak na pijacu, pozdravljanje sa prodavcima, razgledanje, biranje sezonskog voća i povrća,  kupovina  od lokalnih proizvođača- više je od trgovine, to je ritual. U mnogim turističkim metropolama, manjim gradovima i mjestima,  pijace su atrakcije za koje gosti odvoje vrijeme da bi spoznali šta se proizvodi i nudi na tezgama, kakve namirnice i prerađevine su na domaćim trpezama, koje recepture se koriste.

Pijace su svojevrsno ogledalo grada.

 Pijaca u Baru, opisana u nekim turističkim vodičima kao mjesto  koje turisti treba obavezno da posjete i dožive, realno nije turistička atrakcija, ali jeste svjedočanstvo tradicije, posebna spona prodavača i kupaca.

Kada je otvorena Zelena pijaca krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, na uglu Makedonske ulice i Bulevara 24. novembra, bila je “čudo od pijace”. Počasno mjesto logično dodijeljeno je domaćim proizvođačima povrća i voća, pa nakupcima. Vrvila je od ljudi decenijama.

Poslednjih godina nema gužvi na barskoj Zelenoj pijaci. Često više prodavaca no kupaca. Sve je više i slobodnih tezgi što bi morao biti alarm i za čelnike grada, a i ministarstvo poljoprivrede. Alarm i za idejne tvorce, kao i “naručioce” markentiške akcije- kupujmo domaće!

Sa “veteranima” na Zelenoj pijaci zadovoljstvo je razgovarati. To su ljudi koji uz trgovačke vještine imaju to lijepo spontano ophođenje. Skromni, a tako čovječni. Znaju da se obraduju kupcu i po tropskim vrelinama, i po oštrim burama.

 O slobodnoj nedelji prodavaca na pijaci niko ne govori. Oni su  “svjetlosnu godinu” daleko od Evrope 2, još dalje od sedmočasnovog radnog vremena. Većina njih radi minimalno  12 sati dnevno, 24/ 7.  

Ono što je zanimljivo, ne samo posao, već ozbiljan komad života vezali su najistrajniji za Zelenu pijacu.

 Anifa Šabović iz Gorane na Zelenoj pijaci prodaje domaće proizvode preko 30 godina.  

Ono što je zanimljivo, ne samo posao, već ozbiljan komad života vezali su najistrajniji za Zelenu pijacu.

-Prodajemo domaće. Uveče uberemo, sledeće jutro sam za tezgom i prodajemo. Nije lako. Pomažu mi muž, sin, kaže Šabović

Na Zelenoj pijaci kilogram maslina košta osam eura, maslinovo ulje 15 eura. Mladi krompir iz Gorane od 1,2 do 1,5 eura. Smokve od pet eura, a i skuplje.

Poljoprivrednik i prodavac Mujo Asović iz Mrkojevića kaže “krenula je sezona na barskoj pijaci”.

-Nije još kao što očekujemo, ali da se primjetiti da ima više stranaca, da je bolje nego ranije. Najviše se traži domaće povrće: paradaiz (1,5 do 3 eura), patlidžan (1,5 do 2 eura), tikvice, domaći krompir, kupus (0,80 eura), krastavci (1,5 eura) …navodi Mujo dodajući da uz kvalitetne proizvode iz Mrkojevića ima velikog interesovanja kupaca za crmnički luk i ulcinjske lubenice- ove godine slatke kao med.

Crmnički luk od 2,5 eura.  Cijena ulcinjske lubenice po kilogramu je 0,80 eura.

-Voće je skuplje od povrća. Kilogram dinje je 1,5 eura, bresvke koštaju 2 eura, trešnje oko 10 eura. Ove godina trešnje su slabo rodile i na tezgama su uglavnom uvozne.  Proizvodi koji su uvezeni uvijek skuplji od domaćih. Tako je na mojim štandovima.  Preovlađuju proizvodi sa našeg, barskog područja, kaže Mujo za Primorski portal.

Na tezgi Zlate Jokić ima domaće i uvozne robe. Pakovanja oko 200 grama  malina i kupina, sa sjevera Crne Gore, koštaju po 2,5 eura.

-Potražnja je dobra. Narod voli pijacu i domaću robu. Nešto je skuplje nego u megamarketima, ali domaće je domaće. Imamo stalne mušterije, kaže Jokić za Primorski portal koja na Zelenoj pijaci u Baru ima staža oko 30 godina.

Milanka Mica na Zelenoj pijaci radi 33 godine. Kaže da je ovog ljeta manje kupaca nego prethodnih godina.

-Skupoća je velika. Skupo je i za nas. Kupci su uglavnom “stari” iz Bara. Radim od 6 do 6 svaki dan, tako preko 30 godina. Nije kao nekada, ali od ove tezge živim.

Micinu sudbinu dijeli i Lidija Jakšić. Ona je u Bar doselila iz Peći krajem 1990 –tih.

-Živim od ovog posla jer sam sama, inače ko ima porodicu nije lako. Ja sam na ovoj pijaci po 14 sati ljeti. Uslovi su dobri. Kupujem robu od domaćih proizvođača, a moji  kupci su uglavnom iz Rusije, Ukrajine… Barana sve manje i manje. Mnogi koji su radili na pijaci, odustaju. Na godišnjem nivou za tezgu se mora izdvojiti 1100 eura, mjesečno oko 80 eura, u tu je uračunata i naknada za stražara, kaže Jakšić  

Godišnje doba i vremenski uslovi ne odlažu odlazak na pijacu. Živi se, kako Lidija, objašnjava dan za danom.

Asortiman se tokom godina prilagođavao potrebama kupaca u Baru. Dominantan je izbor svežeg povrća i voća, a i cvijeća.

Sekretar Sekretarijata za imovinu i investicije u Opštini Bar Stefan Šušter najavio je rekonstrukciju Zelene pijace. U spratnom objektu  planirano je da se “useli” i buvlja pijaca. To bi značilo bolje uslove rada svima na pijaci, a i veću frekvenciju ljudi.