Kašnjenje u razvoju direktno je povezano sa ranom upotrebom mobilnih telefona
Zašto naši mladi nevoljno podižu pogled sa ekrana, kako im screentime oblikuje život, na koje načine možemo spriječiti loše navike i osvijestiti značaj mentalnog zdravlja? Na ova i druga pitanja odgovore u razgovoru voditeljkom podkasta NVO Melos Aleksandrom Bojić Ivanović daje diplomirana psihološkinja i psihoterapeutkinja Branka Ćalasan.
Prije deset godina Branka Ćalasan osnovala je NVO „Portret“, koja se bavi zaštitom mentalnog zdravlja, prioritetno mladih i njihovih dilema, potreba i perspektiva. Profesorka je psihologije, građanska aktivistkinja, organizatorka mnogobrojnih edukativnih aktivnosti i projekata, te autorka zapaženih članaka, publikacija i predavanja na temu mentalnog zdravlja. Branka Ćalasan jedna je od saradnica na projektu NVO Melos, realizovanom u saradnju sa Opštinom Bar, kratkom filmu „Screentime“, koji je proizvod projekata „Skretanje pažnje na problem ovisnosti o socijalnim mrežama i internetu kroz audio vizuelni zapis“.
Na izvjestan način, Ćalasan je „kumovala“ nazivu „Screentime“.
„Trenutno je fenomen screentime jedan od gorućih problema među mladima. Nije riječ samo o vremenu provedenom ispred ekrana, već i u cjelokupnom fenomenu. Screentime može biti i metafora čitavog jednog načina života mladih ljudi. Sam spot i cijela priča prilično su uvremenjeni i nadam se da će biti korisni za mnoge mlade ljude. Kada smo krenuli sa saradnjom, radila sam kao psiholog u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi i tamo postoji jedna zaista dobra ekipa koja sjajno sarađuje sa mladim ljudima i osluškuje njihove potrebe, pa su često slali učenike na razgovore i razbili smo mnoge predrasude prema psiholozima kao ljudima koji su u kancelarijama i tu su da kažnjavaju učenike. Često smo govorili o screentime-u i shvatili da je on uzročnik većine problema koji nastaju u ovom uzrastu“, kazala je Ćalasan, dodavši da je njena uloga kao psihologa bila na ukaže na dominantne probleme kod mladih.
Mobilni telefoni i uređaji iz tog domena postaju ravnopravni članovi porodice i usko su povezani sa pojmom screentime, čemu svjedočimo svakodnevno.
„Ja sam i porodični prihoterapeut, i često su moji klijenti porodice. Najčešće, porodica dolazi zbog problema koji se pojavljuje kao simptom kod nekog mlađeg člana, ugla vnom tinejdžera. Dugo smo imali neke hipoteze, pretpostavke odakle problem dolazi, međutim, pojavljuju se nov simptomi koji su posljedica toga da je uređaj ravnopravni član porodice, i ne samo ravnopravni, već svjedočimo da uređaj postaje najmoćniji član porodice“, kazala je Ćalasan.
Mladi danas zavisni su ne samo od telefona, već od ekrana uopšteno.
„Nije samo riječ o telefonu, imamo gejming i druge stvari…“, ističe Ćalasan, osvrnuvši se i na simptome screentime-a.
„Ono što je meni najranjivije su djeca mlađeg uzrasta. To jesu prirodno digitalne populacije, to je nešto što je njima svojstveno, ali do čega dovodi upotreba telefona u ranim danima? Najprije do kašnjenja u razvoju i mi sada kao psiholozi suočavamo se sa kašnjenjem u razvoju koje je direktno povezano sa upotrebnom telefona. Suočavamo se sa kašnjenjem u razvoju govora, do 4., 5. godine, do problema sa izgovorom određenih glasova do samog kraja osnovnog školovanja. Logopedi bi, svakako, o tome mogli reći više. To je nešto što je najranjivije za mene“, kazala je Ćalasan.
U praksi su se, dodaje, dešavali slučajevi da roditelji kažu da je dijete već sa dva, tri mjeseca „obožavalo“ telefon, da je na Jutjubu sve do prve godine znalo.
„I to kažu oduševljeno i sa ponosom… Djeca danas u restoranima imaju Baby TV ispred sebe do jedu, imaju obavezno telefone, najčešća rečenica je „ne bi ništa pojeo ili pojela da nema crtanog filma“. Jako je važno naglasiti da su roditelji ti koji odlučuju o tome… U suprotnom, iako to zvuči brutalno, vi kao da svoj djetetu neku bolest ubrizgate od ranih dana i kažete ‘OK, ja sam sa tim u redu, moje dijete će biti bolesno“,, navodi Ćalasan.
Kompletan razgovor sa Brankom Ćalasan moguće je pogledati na sledećem linku:
Voditelj: Aleksandra Bojić Ivanović
Gost: Branka Ćalasan, psihološkinja
Video: Dejan Senić, Igor Perčobić
Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović
