bARS – Selekcija u kojoj je svaki Baranin pronašao nešto za sebe, oko 40 programa za 4 godine trajanja
Tokom prve tri godine održavanja bARS-a, posebne selekcije Barskog ljetopisa posvećene Baranima, pričama i djelima Barana i djelima o Baru, organizovana su čak 32 programa. Koncept, ideju i cilj selekcije čiji je idejni tvorac novinar i publicista Željko Milović publika je, i to ne samo barska, odmah prepoznala i nagradila prvenstveno afirmativnim komentarima i obaranjem rekorda prisutnosti na događajima. bARS nastavlja da živi, pa i ove godine u sklopu jednog od najznačajnijih festivala kulture u zemlji, publika ima privilegiju da uživa u kvalitetnim i nerijetko jedinstvenim programima.
Primorski portal: Naredni program bARSa je simbolički „tempiran“, osmog osmog u osam uveče.
Milović: Da. Riječ je o izložbi fotografija karakterističnoj za bARS, samo je lokacija promijenjena – nije korzo već glavni gradski Trg Vladimira i Kosare. A promijenjena je i tematika – nisu fotografije iz prošlosti Bara kao u protekle tri godine već umjetničke fotografije prirode. Atraktivna postavka pejzaža primorskog dijela barske opštine, autora Danila Dada Pavlovića, nosi naziv “bARSke boje mora”.
Dado Pavlović se fotografijom bavi 8 godina. Pobjednik je nekoliko foto-konkursa u organizaciji Centra za zaštitu i proučavanje ptica, Ministarstva poljoprivrede, Kancelarije EU u CG, bio je u izboru za fotografiju mjeseca u izboru časopisa “National Geographic”. Nekoliko godina obavljao je posao urednika fotografije barskog časopisa “Maslinada”. Ljubitelj je prirode, u slobodno vrijeme je planinar i maratonac, a slike barske obale od Uvale Hladne do rta Sapavica ostaviće mnoge bez daha.
Primorski portal: Prethodni programi oborili su neke rekorde. Promocija nove knjige barskog novinara i publiciste Milana Vujovića, koja je upriličena u sklopu bARS-a, okupila je rekordan broj posjetilaca, oko 170. Otprilike isto toliko ljudi bilo je u publici na promociji posthumnog izdanja Maksima Lutovca. Kako Vi, kao idejni tvorac i selektor bARS-a reagujete na ove brojke i ovako značajno interesovanje publike, što je, složićete se, raritet za književne događaje?
Milović: Nikada bARS nije imao problema sa brojem prisutnih u publici, naprotiv – u sve četiri godine trajanja vrlo je posjećen segment Festivala, no činjenica da je više do 300 ljudi u dvije književne večeri bilo dio bARS-a i “Ljetopisa” jeste impresivan i donekle iznenađujući podatak. Naravno da sam očekivao da će biti velikog interesovanja, riječ je o knjigama dvojice viđenih Barana sa puno poštovalaca, pokojnog direktora Gimnazije Maksima Lutovca i doajena novinara i književnika Milana Vujovića, ali ovoliki broj teško da je iko mogao pretpostaviti. Lokalpatriotizam je karta na koju od početka igra bARS, rekao bih potpuno opravdano i logično, jer je očuvanje “duha mjesta” jedna od obaveza bilo koje lokalne manifestacije, posebno “Barskog ljetopisa” koji je i pokrenut prije 37 godina sa ciljem da prikaže gostima naša barska i crnogorska umjetnička ostvarenja, uz nastupe biranih gostiju. Svako od učesnika bARSa ima porodicu, rodbinu, prijatelje, a oni opet svoje, pa se krug stalno širi… uz poruke podsjećanja na viberu i društvenim mrežama. Ako nećeš doći da podržiš svoga, koga ćeš?
Primorski portal: Do sada, u sklopu 37. izdanja Barskog ljetopisa, bARS je predstavio tri događaja. Šta publiku očekuje u avgustu?
Iza nas je izložba radova Mikija Hota “Miki – Traganje i nestajanje”, te dvije književne večeri, a očekuje nas u avgustu još pet programa. Najprije osmog osmog u osam sati na Trgu Vladimira i Kosare izložba fotografija Dada Pavlovića “bARSke boje mora”, zatim 13. u “Dublin Pubu” promocija novih albuma i spotova grupa Grimm i VIS BEŽ uz učešće barskih i crnogorskih muzičara, da bi potom u Starom gradu uslijedila dva koncerta – duo harmonika/violina Jakup Mehmedović / Eleonora Bajramoski, te “Muzika s knjaževog dvora” prof. Safeta Drljana. Posljednja noć bARS-a biće poslastica – promocija knjige reportažnih tekstova koje je prvi barski novinar Boško Milošević pisao o Baranima šezdesetih i sedamdesetih, prilika da se podsjetimo ovog specifičnog čovjeka ali i čitave plejade onih o kojima je pisao, od prvih gimnazijalki u Mrkojevićima, recimo, do zaboravljenih oriđinala koji odavno nisu s nama.
Primorski portal: Primjetno je da nema nekih programa koji su obilježili dosadašnje bARSove, poput izložbe starih fotografija, nastupa barskih studenata muzičke akademije, murala, performansa, a na drugoj strani zadržana je kroz postojeće programe najvažnija komponenta ovog segmenta Festivala – kultura sjećanja?
Milović: Na izostanak nekih od programa koje ste nabrojali uticale su objektivne okolnosti, a na izostanak nekih drugih subjektivne. Različiti ljudi imaju različito viđenje bARSa. Što se drugog dijela pitanja tiče, mišljenja sam da bARS može da se svega odrekne u svom sadržaju, samo ne te “kulture sjećanja”. To ga čini barskim.
Primorski portal: Ovo je četvrta godina bARS-a, programa koji je publika već u svom prvom izdanju prepoznala kao važan dio jedne šire priče. Koliko je u prve tri godine realizacije organizovano događaja u sklopu bARS-a i koji su ostali da se prepričavaju?
Milović: Za prve tri godine izvedena su 32 programa. Prva godina bARSa je donijela izložbu fotografija “Bar. Ljudi” i četiri književne večeri: Sava Markoča, Ranka Vujačića, Zorana Gojića i Milana Vujovića.
Drugi bARS je donio izložbu radova Čeda, Joka i Jelene Lekić, pod nazivom “Čedo i njegova đeca”, zatim izložbu fotografija na barskom korzou “Bar. Događaji”, promociju monografije o Muharemu Muratoviću, multimedijalni projekat “Crnogorska bajka” Veljka Ivanovića i Ana Vukazić, književne večeri Labuda Lončara i Peđe Milovića, performans Jovana Jerkova, nastup nakon 40 godina kantautora Sloba Vučkovića i unplugged koncert Andree Demirović na zatvaranju. Ukupno 10 večeri.
Prošlogodišnje izdanje bARS-a činilo je 17 programa. Predstavljeno je književno stvaralaštvo Igora Remsa, Martine Kosović, Čeda Ratkovića, Žarka Marovića, Rajka Joličića, uz veče posvećeno zborniku „Bar u hodnicima sjećanja“ Radio Bara i Bar Infa. U muzičkom dijelu bARS-a održan je koncert barskih studenata muzičkih akademija, potom dua Bojana Brajović – Boris Nikčević, kao i prvi samostalni koncert mlade pijanistkinje Ive Pavlović. U saradnji sa Zajednicom Crnogoraca u Hrvatskoj organizovan je koncert Mješovitog pjevačkog zbora “Sempre Allegro” iz Rijeke. U “Dublin Pubu” upriličena je multimedijalna promocija albuma barskog VIS BEŽ i prvog spota, uz mini koncert. Priređena je na korzu izložba fotografija „Crno-bijeli Bar u koloru“, ali je najveće interesovanje crnogorskih medija izazvala neobična izložba “Svijet Osmanovih bicikala šarenih osamdesetih” sa self-made biciklima Bara iz tog perioda.
U sklopu bARS-a oslikana su četiri murala posvećena sedmorici Barana koji su ostavili trag u decenijama iza nas, autor je barski akademski slikar David Husić, a potom i restauriran već postojeći mural dragom sugrađaninu dr Dušanu Kljakiću.
Svako je od Barana tokom ove tri godine bARSa nalazio nešto za sebe, a koliko ljudi – toliko ćudi; što jednoga oduševi – drugome ne znači ništa, i obrnuto. Mogao bih da kažem što je meni bilo najdraže i najupečatljivije, ali to bi bio lični, a ne selektorski doživljaj stvari. Bitno je da, po mom mišljenju, nije bilo nijednog promašenog programa i da je bARS “izlazio među ljude”, stalno mijenjajući lokacije.
