Barski kraj riznica kulturnog nasljeđa, od oko 260 valorizovano i zaštićeno 81 dobro
Zvuči možda nevjerovatno, ali je istinito – barsko nasljeđe broji oko 260 dobara. Od tog broja, kulturno-istorijski je valorizovano ili zaštićeno samo 81. Ostala dobra su arheološki rekognoscirani lokaliteti i objekti, te materijalna, nematerijalna i pokretna dobra sa potencijalnim kulturnim vrijednostima, kaže Tanja Vujović, etnološkinja u Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
lako trenutno bez zaštite, ta dobra, jasna je Vujović, mogu očekivati neku vrstu obrade, dokumentovanja, ali ne i potpunog zaborava. Neka među njima neka su više nego jedinstvena.
„Na primjer, na rijeci Orahovštici u Crmnici je 23 mosta, Selo Brca u Sutomoru je jedinstveno tradicionalno graditeljsko nasljeđe kakvog nema na istočnoj obali Jadrana, Krajinske i barske uble i česme su tako dobro raspoređene i (ne)dovoljno očuvane da bi samo njihovo evidentiranje, dokumentovanje i selekcija bio cjelogodišnji posao za ekipu stručnjaka različitih profila. Isto važi i za potencijalne muzealije koje se možda još čuvaju u barskim porodicama, crkvama, džamijama, starim hotelima, školama i drobjektima. Možda se čuvaju, a možda i ne. Da bismo to znali moramo pitati i pisati„, ističe Vujović.
Stari Bar, predmete u barskom muzeju, Kosarin bunar u Ostrosu i drugo materijalno nasljeđe štite institucije i stručna lica u njima, na nacionalnom i lokalnom nivou. Za razliku od toga, nasljeđe nematerijalno se čuva i formalno izvan institucija i mimo stručnih lica u njima.
„Najčešće u porodicama, lokalnim zajednicama ili savremenim udruženjima. Stručnjaci skupljaju podatke i na osnovu zakona cijene da neko dobro može biti zaštićeno ili da trenutno nema uslova za to. Ali, ako nasljeđe nije živo, odnosno ako se ne čuje govor, ne pripovijedaju narodna predanja i legendarne priče, ako plesove i kola nema ko da igra makar sezonski, ako se tradicionalni običaji, obredi i svečanosti više ne praktikuju jer su ih potisnuli savremeni običaji, obredi i svečanosti istog naziva – ne može se govoriti o zaštiti. Ali, ispravno je i poželjno dokumentovati ono što je očuvano ali i ono što se promijenilo. Za razliku od materijalnog živo nasljeđe može da se čuje, miriše, estetski ili upotrebno nam koristi, zna biti sočno i ukusno, pleše, prevozi nas ili okuplja„, navodi Vujović i dodaje da je dobro da se stalno ima na umu njegova neraskidiva veza sa materijalnim.
„Zato su najvažnijie stručne osobe u životu nematerijalnog nasljeđa muzealci (pogotovo etnolozi) jer oni najbolje održavaju vezu nematerijalnog i materijanog predmeta koji stručno obrađuju, čuvaju i prezentiraju u svom muzeju. Biće tako i u Crnoj Gori. Ipak, najvažnije za nematerijalno nasljeđe je da postoji odnosno da ima poznavaoce, sljedbenike i praktikante u sadašnjoj generaciji. Primjeri: umijeće gradnje i održavanja suvomeda; Šestansko kolo, Tradicionalna prerada ili bojenje vune, moba besplatna, solidarna pomoć u radu i nebrojena druga dobra, dio su istorije, kulture i tradicije ali nijesu živo nasljeđe. Prilikom valorizacije takvih dobara, rubrika nosioci dobra i tradicije bila bi prazna ili popunjena tako da ne odražava istinitost stanja kulturnog nasljeđa pa do zaštite ne može doći. Nematerijalna dobra Šestanski banir, iznošenje kamena na Velju mogilu u Šušnju i Govor Mrkojevića već jesu dio istorije, kulture i tradicije oblasti u kojima su zabilježeni. Ako imaju nosioce tradicije (ime i prezime, adresu, kontakt, …), a time i njene čuvare, uz druge „manje“ preduslove, mogu ući u postupak zakonske zaštite„, pojašnjava Vujović.
Bar, jasna je Vujović, ima baš sve vrste i grupe dobara i kulturnih dobara koje nasljeđujemo, čuvamo i unapređujemo širom Crne Gore.
„Ima materijalno pokretno, nepokretno i nematerijalno nasljeđe, jedinstveno arheološko nasljeđe, praistorijsko i istorijsko, kopneno i podvodno. Pomenuću antičke, srednjevjekovne i novovjekovne gradove, sela, hramove, dvorove, puteve, mostove, međe, utvrde, pobjedničke i pogibeljne bitke, memorijalne objekte i spomenike, tradicionalno privređivanje, kulturne pejzaže, muzealije i druge vrste dobara. Osim kulturnog nasljeđa Bar ima obilje svake vrste. Ima more, jezero i rijeke i njihove obale, maslinjake i voćnjake, znamenite sportiste, novinare, umjetnike i savremene stvaraoce iz svih mogućih oblasti“, kaže Vujović i zaključuje da je „dobro Baru, možda i zato što tu žive ljudi koji dobro znaju, dobro čine i imaju dobre namjere“.
