Dvostruki portret regionalnih autora na „Barskom ljetopisu“: Predstavljena nova djela Semezdina Mehmedinovića i Nikole Nikolića

Veče pod nazivom „Dvostruki portret“, posvećeno istaknutim regionalnim autorima Semezdinu Mehmedinoviću i Nikoli Nikoliću, održano je na platou ispred Dvorca kralja Nikole, u okviru književnog programa 39. festivala „Barski ljetopis“.

S obzirom na to da Mehmedinović zbog zdravstvenih razloga nije mogao da doputuje u Bar, publika je snimljeni razgovor o njegovim novim knjigama „Mali roman o tišini“ i „Kuća za pisanje“ pratila na video-bimu. Sa autorom je razgovarao Nikola Nikolić, a bilo je riječi o njegovom najnovijem književnom ciklusu, koji uz pomenute naslove čine „Rat je bio budistički samostan“ i „Tuzlanski stenogrami“. Ovaj posljednji, prema riječima Mehmedinovića, „upravo izlazi kao konkretan, direktan, na neki način suprotstavljen uvod u roman „Ismetova slika“, čije se objavljivanje očekuje do kraja septembra.

Mehmedinović je objasnio da su ove knjige međusobno povezane, da se nadovezuju jedna na drugu i predstavljaju svojevrsnu autobiografsku cjelinu ispričanu različitim književnim postupcima. Govoreći o njihovom nastanku, otkrio je da je snažan stvaralački zamah uslijedio nakon što mu je dijagnostikovan karcinom u ranoj fazi, kada je za kratko vrijeme napisao „Mali roman o tišini“, a potom nastavio niz knjiga koje istražuju odnos autobiografije i fikcije.

Posebno se osvrnuo na roman „Kuća za pisanje“, inspirisan godinama provedenim u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i na knjigu „Rat je bio budistički samostan“, sastavljenu od tekstova pisanih više od tri decenije. Govoreći o procesu pisanja, Mehmedinović je kazao da zbog reumatoidnog artritisa više ne piše na tastaturi, već tekstove diktira računaru, što ga je približilo usmenom pripovijedanju. Naglasio je i da ne pravi strogu razliku između fikcije i nefikcije, jer, kako smatra, „svaka ozbiljna književnost proizilazi iz poetskog iskustva“.

U drugom dijelu večeri upriličena je prva crnogorska promocija romana „Crnogorsko ljeto“ Nikole Nikolića, objavljenog u izdanju Buybooka, čiji je urednik upravo Mehmedinović. U razgovoru koji je vodila Nađa Durković, Nikolić je objasnio da dnevnik pruža veliku autorsku slobodu, jer u njemu mogu da se prepliću lična iskustva, književna razmišljanja, filozofski zapisi, putopisni elementi… istakavši da ga doživljava kao autentično svjedočanstvo jednog perioda života. Govoreći o uređivanju rukopisa, naglasio je da nije mijenjao suštinu zapisa, već samo stilski dotjerao tekst, jer je želio da sačuva iskrenost koja je, po njegovom mišljenju, osnovna vrijednost dnevničke forme.

„Dnevnik vam omogućava da od sasvim malih, neočekivanih događaja napravite priču i pronađete njihov dublji smisao. Tek kada sam počeo da zapisujem svaki dan, postao sam svjestan koliko svakodnevica oblikuje naš život i koliko je lijepih trenutaka koje inače ne primjećujemo“, rekao je autor dodajući da, otkad je napisao dnevnik, više uvažava vlastiti život.

Istakao je da u romanu „Crnogorsko ljeto“, praktično, nema fikcije. Jedini izmišljeni događaj u knjizi, kako je objasnio, jasno je označio kao takav, ne želeći da obmanjuje čitaoce.

Govoreći o tome kome je knjiga namijenjena, kazao je da vjeruje da može pronaći put do različite publike, od onih koji to rade iz senzacionalističkih pobuda, koje zanima svakodnevica jednog pisca tokom ljeta u Crnoj Gori, do čitalaca koji žele da upoznaju njegov književni izraz i način pripovijedanja.

Nikolić smatra da ovakve knjige mogu biti dragocjene i godinama kasnije, kao dokument vremena i načina razmišljanja autora.

„Moje ljeto je i danas veoma slično onome iz knjige. Ljudi u tim zapisima pronalaze sebe, a meni će biti dragocjeno da se za desetak godina vratim tim stranicama i vidim šta me je tada proganjali ili okupiralo“, kazao je Nikolić.

Poveznicu između Mehmedinovićevih romana i svog „Crnogorskog ljeta“, Nikolić vidi u autofikcijskom postupku i sličnom autorskom senzibilitetu.

„Mislim da nas, prije svega, povezuje žanr. Njegovi romani jesu autofikcija, a i moj dnevnik počiva na autentičnom iskustvu. Semezdin je, kao urednik, moj tekst čitao svojim autorskim senzibilitetom i imao je vrlo malo uredničkih intervencija. Volim njegov način pisanja, sposobnost da od naizgled sitnog detalja napravi veliko književno djelo i mislim da nas upravo taj senzibilitet povezuje“, rekao je Nikolić.

Govoreći o promociji na „Barskom ljetopisu“, podsjetio je da je od njegovog prvog učešća na ovom festivalu prošlo desetak godina, te da da ga za Bar vežu i profesionalne i privatne uspomene.

„Ovo mi je treći autorski nastup na „Barskom ljetopisu“, a ukupno četvrti ili peti dolazak na festival. Za Bar sam posebno vezan, ovdje provodim dosta vremena tokom godine, pa je ovaj grad značajno prisutan i u ’Crnogorskom ljetu’. ’Barski ljetopis’ zauzima posebno mjesto u mojim promocijama i nadam se da će biti prilike da naredni put ovdje predstavimo knjigu zajedno sa Semezdinom Mehmedinovićem“, rekao je Nikolić.