Festival etnološkog filma: Svjedočanstva o životu pojedinca i porodice

Porodica, sjećanje i nasljeđe u fokusu su petog izdanja Festivala etnološkog filma FEF Risan, koji je sinoć, ispred palate Ivelić, otvorio predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Organizatori naglašavaju da festival do 1. septembra donosi deset dokumentarnih ostvarenja autora iz više zemalja, kao i razgovore i predavanja posvećene pričama koje se prenose kroz generacije

Otvarajući FEF, predsjednik Milatović je kazao da je porodica prvo mjesto u kojem učimo ko smo i odakle dolazimo, ističući odgovornost svake generacije prema onima koji dolaze poslije nje.

„Kada čuvamo te porodične priče, čuvamo i dio pamćenja Crne Gore. A kada ih povjerimo novim generacijama, obezbjeđujemo da to pamćenje traje“, poručio je Milatović.

Ovogodišnja tema FEF-a upravo kroz dokumentarni film istražuje ono što ostaje iza pojedinca i porodice – uspomene, vrijednosti, iskustva, običaje i priče koje vremenom postaju svjedočanstvo o ljudima i vremenu u kojem su živjeli.

Izvršna direktorica festivala mr Jelena Čečur podsjetila je da je FEF nastao iz ideje selektora Vladimira Perovića i nekoliko Rišnjana, a da je za pet godina postao manifestacija koju je prihvatila lokalna zajednica.

„Znali smo zbog koga i zbog čega stvaramo, a to je, kažu, najvažnije“, kazala je Čečur, zahvalivši publici, institucijama, sponzorima i prijateljima festivala na podršci.

Selektor FEF-a, reditelj Vladimir Perović, peto izdanje festivala nazvao je malim jubilejom, ističući da će se porodicom baviti kroz filmove, predavanja i razgovore. Filmovi autora iz različitih djelova svijeta, kako je kazao, donose i tugu i sreću, probleme i ushićenja, ali iznad svega ljubav i nadu.

Na vezu između Risna, njegovog bogatog kulturnog nasljeđa i filmskog zapisa ukazao je direktor Crnogorske kinoteke Pavle Simonović.

Podsjetio je da Risan kroz vjekove predstavlja mjesto susreta mora i kopna, Istoka i Zapada, različitih civilizacija, jezika i kultura, zbog čega ga smatra prirodnim prostorom za susret filma i kulturnog nasljeđa.

„Film je najmlađa od velikih umjetnosti, ali je možda upravo zato umjetnost koja je najviše naučila da pamti. Ona pamti lice čovjeka, pamti pokret, glas, pejzaž, običaj, porodicu, pamti jedan trenutak koji bi bez kamere možda zauvijek nestao. Film nas uči da vidimo, ali prije svega film nas uči da posmatramo. Upravo zbog toga etnološki film ima posebno mjesto, jer čuva ono što je često najranjivije – nematerijalno nasljeđe, ljudsko iskustvo, običaje, zanate, rituale, jezik i sjećanja“, kazao je Simonović.

Poseban dio ovogodišnjeg festivala posvećen je najmlađima. Polaznici druge Škole dokumentarnog filma za djecu i mlade, održane od 23. do 26. avgusta, predstavili su na otvaranju dva kratka filma – „Ruke moje bake“ i „Morska prašina“ – nastala kroz njihovo istraživanje kulturnog i porodičnog nasljeđa Risna.

Otvaranje je završeno projekcijom dokumentarnog ostvarenja gruzijske autorke Ketevan Vašagašvili, nakon čega je uslijedio razgovor autorke sa Vladimirom Perovićem i publikom.

Foto: NVO „Medaur“ Risan/FEF Risan 2026